Čita(j)mo Dašu Drndić: O romanu “Canzone di guerra. Nove davorije” uz gostovanje Renate Jambrešić Kirin u čitateljskom kružoku Giardini 2

B. V.

24.03.2025.

U sri­je­du 26. ožuj­ka u 19 sati u Klubu-knji­ža­ri Giardini 2 odr­žat će se dru­go izda­nje Kluba u klu­bu – čita­telj­skog kru­žo­ka Giardini 2 u kojem će gos­to­va­ti antro­po­lo­gi­nja i femi­nis­tič­ka teore­ti­čar­ka Renata Jambrešić Kirin, a sudi­oni­ci će disku­ti­ra­ti o roma­nu „Canzone di guer­ra. Nove davo­ri­je“ (Partizanska knji­ga) Daše Drndić. Riječ je o knji­zi koja pos­ta­je sve rele­vant­ni­ja u tre­nut­ku akut­nih stra­ho­va od rat­ne pri­jet­nje, ali i kon­ti­nu­ira­nog stra­ha za egzis­ten­ci­ju uzro­ko­va­nog pre­kar­nim uvje­ti­ma rada i ras­tu­ćom ksenofobijom.

Ispreplićući stvar­no i fik­ci­onal­no, čes­to sa snaž­nim gor­ko-iro­nič­nim nabo­jem, Daša Drndić u roma­nu „Canzone di guer­ra. Nove davo­ri­je“ pri­ka­zu­je život emi­gra­na­ta u Kanadi koji su tamo doš­li iz raz­nih repu­bli­ka biv­še Jugoslavije i doča­ra­va dra­mu rase­lje­nih oso­ba koje su osta­le bez svo­je zem­lje, ali i onih koji su novo­nas­ta­lu situ­aci­ju isko­ris­ti­li za osob­ni pro­bi­tak. Od odla­ska iz Beograda zbog krv­nih zrna­ca, pre­ko Rijeke gdje je nje­zin akcent bio srp­ski, pa do Kanade gdje je sve to nado­mjes­ti­la praz­ni­na i bije­da, auto­ri­ca ispi­su­je auto­fik­cij­ski putopis/životopis koji sadr­ži sva­ki­daš­nji­cu jed­no­ga samo­hra­nog rodi­telj­stva, bije­du izbje­gliš­tva u “obe­ća­noj” zem­lji, bizar­ne sli­ke Zapada, ali i crti­ce obi­telj­ske povi­jes­ti i bal­kan­skog apsurdistana.

Renata Jambrešić Kirin, dje­lu­je pri Institutu za etno­lo­gi­ju i Centru za žen­ske stu­di­je, a pisa­la je o Daši Drndić i osta­lim prvo­bor­ki­nja­ma suvre­me­ne hrvat­ske i regi­onal­ne knji­žev­ne sce­ne u knji­ga­ma „Dom i svi­jet: O žen­skoj kul­tu­ri pam­će­nja“ i „Hrvatska sva­kod­ne­vi­ca. Etnografija vre­me­na i pros­to­ra“. U čita­telj­skom kru­žo­ku Giardini 2 povest će ras­pra­vu o (ne)mogućnosti ispi­si­va­nja povi­jes­ti iz per­s­pek­ti­ve žena, pod­či­nje­nih, dis­kri­mi­ni­ra­nih i ulo­zi više­glas­nog nara­ti­va u stva­ra­nju i pre­kro­ja­va­nju rela­ci­je izme­đu poje­di­na­ca i kolek­ti­va te korek­ti­va zabo­ra­va i eti­ke sjećanja.

Knjigu “Canzone di Guerra. Nove davo­ri­je.” mogu­će je posu­di­ti u Gradskoj knjiž­ni­ci i čita­oni­ci Pula i Sveučilišnoj knjiž­ni­ci Pula, a dos­tup­na je i u PDF for­ma­tu. Preporučuje se da zain­te­re­si­ra­ni pro­či­ta­ju knji­gu iako to ne pred­stav­lja uvjet sudje­lo­va­nja u čita­lač­kom klubu.

Daša Drndić (Zagreb, 1946- Rijeka, 2018), knji­žev­ni­ca, pre­vo­di­te­lji­ca, dra­ma­tur­gi­nja i znans­tve­ni­ca. Studirala je engle­ski jezik i knji­žev­nost na Filološkom fakul­te­tu u Beogradu, kao Fulbrightova sti­pen­dis­ti­ca bora­vi­la je na Southern Illinois University, a potom i stu­di­ra­la na Case Western Reserve University. Radila je kao ured­ni­ca u izda­vač­koj kući “Vuk Karadžić”, kao pro­fe­so­ri­ca engle­skog jezi­ka na Narodnom uni­ver­zi­te­tu “Đuro Salaj” i ured­ni­ca-dra­ma­tur­gi­nja na Radio-tele­vi­zi­ji Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglis­ti­ku pre­da­va­la moder­nu bri­tan­sku knji­žev­nost i kre­ativ­no pisa­nje. Objavljivala je pro­zu, knji­žev­nu kri­ti­ku, ana­li­tič­ke tek­s­to­ve i pri­je­vo­de u časo­pi­si­ma i knji­žev­nim lis­to­vi­ma te igra­ne i doku­men­tar­ne radi­odra­me. Objavljena proz­na dje­la: Put do subo­te (1982.), Kamen s neba (1984.), Marija Częstohowska još uvi­jek roni suze ili Umiranje u Torontu (1997.), Canzone di guer­ra (1998.), Totenwande (2000.), Doppelgänger (2002.), Leica for­mat (2003.), After Eight (2005.), Feministički ruko­pis ili poli­tič­ka para­bo­la (2006.)  Sonnenschein (2007.), April u Berlinu (2009.), Belladonna (2012.) i EEG (2016.). Roman Sonnenschein osvo­jio je 2007. godi­ne nagra­du Fran Galović za naj­bo­lju knji­gu zavi­čaj­ne tema­ti­ke i nagra­du Kiklop za proz­no dje­lo godi­ne. Dobitnica je nagra­de Independent za naj­bo­lju stra­nu bele­tris­tič­ku knji­gu po izbo­ru čita­te­lja (Independent Foreign Fiction READERS Prize) za 2013. godi­nu. Daša Drndić dobit­ni­ca je među­na­rod­ne knji­žev­ne nagra­de Prozart 2014. Njezin roman Belladona u pri­je­vo­du Celie Hawkesworth dobio je bri­tan­sku nagra­du Warwick.

Renata Jambrešić Kirin (Sisak, 1966) znans­tve­na je savjet­ni­ca pri Institutu za etno­lo­gi­ju i fol­k­lo­ris­ti­ku, surad­ni­ca Centra za žen­ske stu­di­je u Zagrebu te kodi­rek­to­ri­ca  pos­li­je­di­plom­skog femi­nis­tič­kog semi­na­ra pri Interuniverzitetskom cen­tru u Dubrovniku  (2007 ̶ 2025). Vodila je pro­jek­te Rod i naci­ja (2007−2013), Naracije stra­ha (2017−2021) te vodi aktu­al­ni pro­jekt Normalnost nela­go­da (2024−2027). Objavila je knji­ge Dom i svi­jet: o žen­skoj kul­tu­ri pam­će­nja (2008) i Korice od kam­fo­ra (2015), su-ure­di­la 15 zbor­ni­ka znans­tve­nih rado­va, od čega 7 unu­tar nak­lad­nič­kog niza Feminisms in a tran­s­na­ti­onal per­s­pec­ti­ve. Znanstvene i struč­ne rado­ve iz podru­čja rat­ne etno­gra­fi­je, kul­tu­re pam­će­nja i izbje­gliš­tva, femi­nis­tič­ke antro­po­lo­gi­je te povi­jes­ti žena objav­lji­va­la u doma­ćim i ino­zem­nim časo­pi­si­ma i publi­ka­ci­ja­ma, a ese­je i krat­ke pro­ze u časo­pi­si­ma Quorum, Riječi, Treća, Tema, Forum i Književna repu­bli­ka te na Trećem pro­gra­mu Hrvatskog radi­ja. Članica je Ad hoc femi­nis­tič­ke anti­rat­ne koalicije.