Gostovanje predstave “Dok nas smrt ne razdvoji” Mire Furlan u režiji Mikija Manojlovića

B. V.

07.03.2025.

Gostovanje pred­sta­ve „Dok nas smrt ne raz­dvo­ji”, po tek­s­tu Mire Furlan, u reži­ji Mikija Manojlovića na pro­gra­mu je Istarskog narod­nog kaza­li­šta Gradskog kaza­li­šta Pula u subo­tu, 5. trav­nja u 20 sati. U pred­sta­vi glu­me Anita Mančić, Jasna Đuričić, Miki Manojlović i Jovana Gavrilović.

„Dok nas smrt ne raz­dvo­ji”, dram­ski prvi­je­nac Mire Furlan i prvi reda­telj­ski ura­dak Mikija Manojlovića, u pro­duk­ci­ji beograd­ske Radionice Integracije, intri­gant­na je i dubo­ko emo­tiv­na obi­telj­ska dra­ma s auto­bi­ograf­skim ele­men­ti­ma. Radnja se doga­đa sedam­de­se­tih godi­na u Zagrebu, a govo­ri o lju­ba­vi koju je teško saču­va­ti, o odras­ta­nju, o živo­tu i smr­ti. U sre­di­štu pred­sta­ve su među­ljud­ski odno­si u jed­noj obi­te­lji kroz koje se pre­la­ma i sli­ka vre­me­na tije­kom koje se obi­telj­ska pita­nja pre­pli­ću sa druš­tve­no-poli­tič­kom mate­ri­jom. Mira Furlan kroz pred­sta­vu otva­ra i teme tra­gič­nih pos­lje­di­ca naših povi­jes­nih zablu­da, poli­tič­ke isklju­či­vos­ti i zas­ljep­lju­ju­će moći ideologija.

Osovinu rad­nje gra­de dvi­je boles­ne žene, Ljubić i nje­na kći Blanka, obje zbog boles­ti pri­ko­va­ne za kre­vet; tuma­če ih van­se­rij­ske srp­ske glu­mi­ce Jasna Đuričić i Anita Mančić. O nji­ma bri­ne Blankin pre­čes­to odsut­ni suprug Martin, sve­uči­liš­ni pro­fe­sor (Miki Manojlović), kao i nji­ho­va kći Mina (Jovana Gavrilović), stu­den­ti­ca glu­me. Obiteljska nit dra­me akti­vi­ra teme suoča­va­nja s boleš­ću i pro­pa­da­njem tije­la, kri­vi­ce i pre­lju­be, palje­nja nade kroz sjećanja.

„Dok nas smrt ne raz­dvo­ji” je snaž­na dra­ma suoča­va­nja s mnoš­tvom poci­je­pa­nih ilu­zi­ja, komad o nemi­nov­nos­ti pri­hva­ća­nja tje­sko­ba živ­lje­nja, s punom svi­ješ­ću o bez­gra­nič­nos­ti pat­nji koje život zna ser­vi­ra­ti, “pitak komad gor­kog oku­sa”, kako ga je sam reda­telj opisao.

Manojlović, kojem je to prva reži­ja u kari­je­ri, o stva­ra­nju pred­sta­ve zapi­sao je slje­de­će: „Dramu resi sadr­žaj i oblik na visi­ni naj­bo­ljih dram­skih pisa­ca dva­de­se­tog sto­lje­ća i počet­ka novog tisuć­lje­ća. Četiri lika Mire Furlan su stvo­re­ni spi­sa­telj­skom nada­re­noš­ću oslo­bo­đe­nom od sveg poz­na­tog u dram­skoj lite­ra­tu­ri. Oni su jedi­ni mogu­ći sudi­oni­ci u dra­mi Mire Furlan. U njoj ne može ima­ti svo­je mjes­to još net­ko osim njih. U suvre­me­noj, veli­koj dra­mi je uvi­jek tako, ni lik više, niti manje. Tijekom sjaj­nih pro­ba zajed­nič­ki smo istra­ži­li koz­mič­ku mis­te­ri­ju o naj­ve­ćoj taj­ni uzro­ka svi­je­ta – lju­ba­vi i nes­ta­ja­nju. Budite strp­lji­vi, paž­lji­vi i kada pred­sta­va u kojoj ćete sigu­ran sam, aktiv­no sudje­lo­va­ti, i pos­ta­ti nje­zin dio, poči­nje bolje­ti, pos­ta­jat ćete uvje­re­ni „da je kaza­li­šte čarob­no“, za raz­li­ku od života.”

Od 2013. kada je pred­sta­va prvi put izve­de­na u Beogradu, pa sve do danas, osvo­ji­la je broj­ne nagra­de, odi­gra­na je širom regi­je i pos­ta­la kul­t­na beograd­ska pred­sta­va za koju se tra­ži kar­ta više. Valjalo bi spo­me­nu­ti i da je među rijet­kim pred­sta­va­ma u kojoj na jed­nom mjes­tu ima­te pri­li­ke gle­da­ti čak tri dobit­ni­ka Dobričinog prste­na, nagra­de koja se u Srbiji dodje­lju­je vrhun­skim glum­ci­ma za život­no djelo.