Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Peđe Grbina
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Kulturistre i arhiva P. GRBINA
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture u Puli i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. Ista ćemo pitanja proslijediti i ostalim mogućim kandidatima kada njihova kandidatura postane službena. U nastavku je intervju s kandidatom Peđom Grbinom (SDP).
Smatrate li da kulturna politika u Puli treba biti primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije, ili bi trebala obuhvatiti šire aspekte svakodnevnog života građana kroz participativne i lokalne inicijative? Kako biste to uravnotežili?
- Mislim da Puli trebaju i profesionalne institucije jednako kao i, kako ste sami kazali, druge participativne i lokalne inicijative. Trebaju li nam uz stadion Aldo Drosina i druga nogometna igrališta? Naravno! U koju domenu ulazi Sajam knjiga ili kazalištarci iz Teatra Naranča? Kratko i jasno: treba biti i, nikako ili.
Mislim da je nakon dvadesetak godina potrebno provjeriti može li Pulski filmski festival napraviti međunarodni iskorak ili će ostati ovakav. Da li nam je i kakvo potrebno Pulsko ljeto? Tko će biti nositelj organizacije? Arheološki muzej je improvizirano i privremeno rješenje, koje ne bi trebalo biti trajno, jer se onda isključivo vežemo za Malo rimsko kazalište.
Koliko godina se priča o glumačkom ansamblu Istarskog narodnog kazališta? Hajdemo probati zaključiti želimo li ga ili ne, koja je cijena? Je li to naša zakonska obveza, a ne samo želja, imamo li potrebne kadrove? Te institucije moraju same znati kuda i kako idu, ne smiju voziti po inerciji. Predugo stoje na „početnim“ pozicijama i stalno kao da im još nešto „malo“ nedostaje, jer nikad nije bilo vrijeme da se to dovrši. Možda su ovakve kakve jesu i dostatne, bolje ne mogu. A opet, iz institucija se stalno govori o potkapacitiranosti koja limitira izvedbe programa i razvoj.
Djelomično je upravo to „zamrznuto stanje institucija“ uzrok bujanja raznih participativnih umjetničkih projekata i praksi. Što je dobro. Ono što nije dobro jest da sve te umjetničke prakse kada dolaze u fazu finalizacije ne mogu do prostora za prezentiranje. Problem je – ne samo pulski – to što mnogi profesionalni umjetnici moraju raditi druge poslove, a oni drugi, ne mogu reći neprofesionalni, žele da se njihovo stvaralaštvo mjeri i potiče prema profesionalnim parametrima. I onda ispada da svi mogu ili rade sve. To prelijevanje dugoročno dovodi do gubljenja kriterija i sve čini jednako nezadovoljnima.
Pula kao otvoreni grad mora biti otvorena za umjetničko stvaralaštvo svih, da svi pronađu svoje mjesto pod suncem. „Uvijek nedovoljan“ proračun javnih potreba za kulturu nažalost ispada mjera umjetničkog uspjeha ili meta umjetničkog neuspjeha. To mu nije zadaća ni svrha. Natječaji i šanse za “„prolaz“ trebaju biti jednake za sve. Za kriterije brinu umjetnička vijeća i sigurno da im u Puli, gdje se svi međusobno poznaju, nije lak posao.
Za realizaciju Programa javnih potreba u kulturi za 2025. godinu Grad Pula je osigurao 7,8 milijuna eura. Smatrate li da je to dovoljno?Kako biste osigurali dodatne izvore financiranja za kulturu i potaknuli privatni sektor na veća ulaganja u kulturne projekte?
- Kada pogledate koji je to postotak gradskog proračuna, vidite da nije mali. S druge strane novca u kulturi uvijek nedostaje. Definiranjem kulturnih prioriteta i transparentnijim komuniciranjem s dionicima, sigurno se uz povećanje proračunskih sredstava može postići i više zadovoljstva umjetnika, kako s financiranjem, tako i općenito njihovim tretmanom. Kultura tako nije trošak, već sastavni dio Grada. Grad osim financiranja može na raspolaganje staviti i svoje druge resurse za galerije, prostore za rad, pomoć u nabavi materijala i slično. Može odlučiti da svoje manifestacije realizira prioritetno s njima. Ponuda kulturnog turizma, bez svih ograda, a i nekih objeda da traži samo komercijalizam, može biti dobar izvor prihoda za umjetnike. To je u svijetu najnormalnija stvar i nitko se toga ne srami. Otiđite samo do Venecije ili Beča.
Kulturne i kreativne industrije sve više postaju gospodarski faktor u kulturnom sektoru. Treba li grad Pula njih tretirati kao ekonomsku granu i poticati ih kroz poduzetničke modele ili ih podržavati isključivo kroz kulturne politike?
- U budućnosti će sigurno doći do preciznijeg definiranja pojma kulturnog turizma i oblikovanja kulturne ponude koja će biti atraktivna turistima koji dolaze u naš grad. Kulturne i kreativne industrije i njihove poduzetničke modele Grad će podržati u svakom smislu pa i financijskom.
No, ne može preuzimati odgovornost i rizik za publiku i tržište. Činjenica da se neki projekti tog formata previše financijski oslanjanju na proračun i time sa sebe skidaju odgovornost komercijalnog uspjeha. Umjesto da im se udio financijske potpore Grada u njihovom proračunu smanjuje, on raste. Naravno, kvalitetni projekti trebaju pojačano početno financiranje. No svjesni smo da mnogi onda u praksi ostanu ‘zakačeni’ na proračun, umanjujući svoju odgovornost za prolaz na tržištu. Problem je što onda drugi projekti kroz godine ne dobiju svoju priliku. Ovaj odgovor se, ponavljam, čita u kontekstu riječi kreativna industrija, ekonomska grana i poduzetnički modeli, što implicira njihovu poslovnu samostalnost u nekom razvoju, a ne isključivost o proračunu. Da ne bi bilo kako kažu Iljf i Petrov – „Ideje naše, benzin vaš!“
Grad Pula ima dugu tradiciju velikih manifestacija poput Pula Film Festivala, a u prijašnjem je razdoblju bio domaćin svjetskih glazbenih festivala poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kulturna politika biti usmjerena na privlačenje velikih međunarodnih projekata i brendiranje Pule kao kulturnog centra, ili bi se trebala fokusirati na podršku lokalnim, participativnim inicijativama?
- Rekao bih da je to lažna dilema, jer jedno ne isključuje drugo. Mislim da posjedujemo kapacitete da s jedne strane nastavimo raditi na privlačenju međunarodnih projekata, a Arena je tu više nego jak „mamac“, dok s druge strane moramo poticati lokalne projekte, jer su oni tu cijelu godinu. Oni osiguravaju život gradu kad ljeto prođe i turisti odu.
Mnogi prostori kulturne baštine pod ingerencijom Grada Pule su nedovoljno iskorišteni ili neadekvatno održavani. Kako biste riješili pitanje upravljanja tim prostorima? Treba li grad zadržati potpunu kontrolu ili otvoriti više mogućnosti privatno-javnog partnerstva u kulturnoj infrastrukturi?
- Kultura treba biti dostupna svima, to je polazna točka. Spomenici, da tako kažem, nulte kategorije ne mogu biti pod privatnom kapom niti onda kad nam se čini da se ne koriste ili ne štite dovoljno. Što se tiče ostalih sadržaja, treba ići od partnerstva do partnerstva, ali uvijek imati na umu da je javna pozicija ta koja je puno šira i da grad uvijek ima višedimenzionalne interese.
Kako biste uskladili potrebe kulturne scene Pule, koja želi razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj, s interesima turizma, koji često traži komercijalizaciju kulturne ponude?
- Mislim da stvari i danas funkcioniraju i po ovoj podjeli koju ste naveli. Kulturni turizam kao takav tek dolazi u fokus i sve se više o njemu govori. Koliko Pula postaje (sve više) turistički grad toliko se razvija i ponuda kulturnog turizma. I za očekivati je da će se ta ponuda u budućnosti razvijati. Također mislim da može samo komplementirati potrebe kulturne scene Pule. Sjetite se samo koncerta Laibacha, pa Josipe Lisac u Malom rimskom kazalištu ili koncerta Andree Boccelija ili pak izvedbe Carmen u Areni. Biker days ili Monteparadiso. To su sigurno projekti koji nadograđuju Pulsku scenu. Ne bih se složio da su je umanjili.
Možda možemo započeti razgovarati pa onda zajednički i definirati što je pulska kulturna scena zimi, a što ljeti. Nešto kao dugi i kratki rukavi. Pula ljeti i Pula zimi nema isti puls. Nadam se da ne mislite da bi nešto trebalo cenzurirati ili ukinuti financiranje nauštrb drugoga. Svatko bira sam svoje umjetničko stvaralaštvo prema svojim afinitetima i talentima.
Kulturne aktivnosti u Puli uglavnom su koncentrirane u centru grada. Kako biste osigurali ravnomjerniji razvoj kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule?
- Razni modeli „Kulture u kvartu“ vrlo su popularni svugdje u svijetu u posljednje vrijeme. Potrebno je razumijevanje zašto dolazi do tih programa. Udaljenost u velikim gradovima, „elitna“ kultura (pri tome termin elitna koristim samo za potrebe ovog odgovora) je skupa i nedostupna nekim dijelovima stanovništva te su ti modeli razvijeni kako bi se omogućila demokratizacija kulture građanima. Takvi programi su namjenski pripremljeni, drugačiji, prilagođeni, u svojevrsnom „revijalnom tonu“, jer im u ishodištu stoji formiranje buduće publike koja će kulturu konzumirati u za to namijenjenim formatima. Također gotovo svi takvi programi održavaju se na otvorenom, vrlo su zahtjevni logistički, a onda tijekom ljeta često znaju biti u sukobu s turizmom i povećanom prometnom bukom. Smatram da je plato na Trgu Kralja Tomislava potencijalno mjesto za ambicioznije kulturne programe na otvorenom.
Treba li kulturna politika u Puli više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati dostupnost i digitalizaciju postojećih kulturnih programa? Smatrate li da su inovacije i eksperimentalni pristupi dovoljno zastupljeni u kulturnim programima Pule?
- (Kulturna) politika prvenstveno ima odgovornost prema svojim građanima, to znači i prema umjetnicima koji stvaraju u gradu. Zadaća kulturne politike je da u njoj budu zastupljeni svi, da dobiju i mogućnost stvaranja i mogućnost predstavljanja svog, rada. Ponavljam ne može biti ili već i. Zadaća kulturnih vijeća je da iz svih prijavljenih programa, po pojedinim granama, naprave programsku selekciju koja će u najvećoj mjeri reprezentirati pulske kulturne djelatnike (i naravno njihove vanjske suradnike). Nije mi prihvatljivo da pojedini umjetnici godinama ne mogu „proći na natječaju“, a da su neki „pretplaćeni“ na dobivanje sredstava. S druge strane, trebamo spomenuti i publiku, kao odgovornost da se i „njihov glas“ kao konzumenata ponude čuje.
Mislim da su inovacije i eksperiment imanentni svakom umjetničkom stvaralaštvu, a sigurno nisu njegova svrha. Inovacija i eksperiment su Sveti Gral svakog umjetničkog procesa, tako da su sigurno zastupljeni u kulturnim programima. Ako ste mislili kao na alternativnu i eksperimentalnu kulturu u smislu da je izvan „mainstreama“, onda mislim da je ima. No zbog širokog polja djelovanja dolazi do atomiziranja (velikog broja „manjih“ jedinki) – pa može izgledati da je nema dovoljno jer raspršene nisu uočljive na prvi mah. Ali da, treba je biti još i više, jer niti jedno društvo, pa tako niti naše, pulsko, ne može napredovati bez „novoga“.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji?
- Svakako ćemo raditi na tome da se omogućujući svima pravo na sudjelovanje u kulturnom životu. Kroz program javnih potreba u kulturi podržavat ćemo i više bodovati projekte u kojima aktivno kao stvaratelji sudjeluju pripadnici skupina koje ste naveli. Inkluzija je naš program.
Što se tiče dostupnosti kulture osobama s invaliditetom, mladima s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama, kako u infrastrukturnom tako i u programskom dijelu krenut ćemo s osiguravanjem uvjeta pristupačnosti kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom, mlade s teškoćama u razvoju i druge ranjive skupine. Konkretno „hardverski“: ugradnja rampi, dizala i taktilnih vodilica u muzeje, kazališta i galerije, prilagođena sjedeća mjesta u dvoranama za osobe u invalidskim kolicima te osiguravanje pristupačnih toaleta i parking mjesta, tamo gdje još ne postoje. Dosta je prostora opremljeno, ali je neophodno da sva kulturna infrastruktura bude opremljena i u funkciji. Također „softverski“ u svim ustanovama trebamo omogućiti prijevode na znakovni jezik za kazališne predstave, filmove i izložbe, taktilne makete i opise na Brailleovom pismu za slijepe i slabovidne osobe, audiodeskripcije.
Kako planirate riješiti dugogodišnje probleme s korištenjem javnih kulturnih prostora, poput onih u Rojcu? Treba li grad redefinirati model upravljanja tim prostorima kako bi postali održiviji i bolje iskorišteni? Koji model upravljanja predlažete?
- Rojc je jedan i jedini i koraka unatrag neće biti. Spontani model koji je funkcionirao od početka pa bio kozmetički dorađivan, spreman je za kvalitativnu promjenu i iskorak. Rojc je postao punoljetan i na neki način mora dalje sam. Upravo zato da Rojc može još više pružiti gradu. Ima nekoliko opcija, ali ključno je Rojcu dati neki oblik pravne osobnosti kako bi samostalno mogao tražiti dodatne izvore financiranja putem raznih fondova i ostvarivao druge prihode. A vjerujem da bi se onda s postavljenom upravljačkom strukturom i sami korisnici Rojca više dogovarali i odgovarali za image Rojca i sve ostalo. Ne podržavam javno-privatno partnerstvo u Rojcu. Kako Rojc nikada neće moći samostalno pokrivati sve svoje troškove, Grad će i dalje morati biti „novčanik“. Tu vidim da treba još vremena da se simuliraju razne varijante troškova održavanja i upravljanja kroz godine, a to onda znači i neki vid sudjelovanja u upravljanju.
