“Uvijek postoji nada” – Pop-up izložba „House of Banksy“ u Münchenu
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Rijetko tko tako secira današnje društvo kao intrigantni ulični umjetnik Banksy za kojega kažu da je „street art superstar“ i nazivaju ga Picassom 21. stoljeća. Najplodniji je i najprepoznatljiviji umjetnik današnjice.
Za intrigantnog anonimnog umjetnika neki smatraju da nije pojedinac već da se iza tog imena krije skupina ljudi.
Bilo da je riječ o ravnopravnosti spolova, politici, imigrantima, nasilju, ratovima, konzumerizmu, pravu životinja, korupciji, masovnom turizmu, stresu, anksioznosti… svega se dotiče i vrlo britko, pametno pa nerijetko i duhovito izazove današnjice prikazuje na vrlo transparentan, slojevit i dirljiv način.
Nije lako gledati njegove radove bez knedle u grlo u i postati bolno svjestan da živimo u društvu u kojem neki „big brother“ sve vidi i čuje, u kojem je bitnije snimati nesreću za društvene mreže nego pomoći unesrećenome, ratovati nego miriti se, napadati nego pomoći…
Njegovi impozantni radovi nastali na ulicama diljem svijeta predstavljeni su na brojnim pop-up izložbama naziva „House of Banksy“, među kojima i onoj Münchenskoj koja je otvorena do 27. travnja ove godine.
Ondje je vrlo maštovito postavljen dio njegovih radova, priča o početku i tijeku njegovog rada, dosadašnjim uracima pa i njegovom (za sad) neotkrivenom identitetu.
Neki njegovi radovi su prebojani, obrisani, ukradeni i prodavani na aukcijama i time, kako ističu na izložbi, ukradeni svima nama.
„Naša misija i san su vratiti svijetu dio njegovih izgubljenih radova bez da ih maknemo s mjesta na kojem pripadaju, na pravim zidovima. Ovdje je riječ o kreativnim umovima mladih umjetnika koji dijele strast za Banksyijem i povezanost svime za što se zalaže. Izložba nije ukradena nego ju je mali tim naslikao i crtao sprejom i poziva vas u ovu kuću u kojoj ćete osjetiti sreću i tugu, u kuću koja poziva na razmišljanje i djelovanje. Banksy se tiče svih nas“, ističe se u opisu izložbe koji stoji na samom ulazu u „kuću Banksyija“.
Banksy se prvi put javno predstavio prije 20 godina na ulicama Bristola stoga se pretpostavlja da je upravo to njegovo mjesto porijekla. Iako isprva nije koristio sprej, ubrzo se počeo koristiti šablonama i sprejom kako bi bio brži i kako ne bi bio ulovljen u „vandalizmu“.
Ulica je kao igralište za njegove radove – na ulicama New Yorka svako jutro osvane neki novi njegov grafit putem kojeg komentira što se događa svijetu u kojem živimo. Pritom je surov i strog i iako se čini pesimističnim, njegovi radovi često bude nadu, vjeru i optimizam u bolje sutra.
Ne čudi stoga što su njegovi radovi prodani na aukcijama diljem svijeta po vrtoglavim cijenama. Primjerice, rad naziva „Show me the Monet“ prodan je za čak 6,400.000 funti.
Masovni turizam jedna je od tema kojih se dotiče pa je tako na bijenalu u Veneciji putem svoga djela progovorio o hordama turista koji svakodnevno posjećuju taj grad i time ga uništavaju. Posebno je tu riječ o brodovima koji ulaze u lagunu i time je nepovratno zagađuju. Naime, više od 600 kruzera godišnje uplovljava u venecijansku lagunu u koju iskrcavaju 1,5 milijuna jednodnevnih turista što prouzrokuje ekološku katastrofu. Postavio je stoga ondje svoj rad iako na taj veliki umjetnički događaj nikad nije bio pozvan.
Banksy se posebno osvrće na migrante i nehumane uvjete u kojima putuju do sigurnih luka gubeći pritom svoje voljene. Kako bi spasio njihove na moru ugrožene živote, 31 metar dugačak čamac za spašavanje nazvan „Louise Michael“ po istoimenom francuskom anarhistu, kojeg je dizajnirao i financirao upravo Banksy, s iskusnom posadom od deset članova koje čine spasioci i aktivisti patrolira Mediteranom.
Cilj je s prekrcanih i dotrajalih čamaca spasiti migrante na Mediteranu koji putuju iz Sjeverne Afrike u Europu i dovesti ih na sigurno.
Još je pregršt važnih tema kojih se Banksy dotiče i teško je istaknuti samo neke jer svaku obrađuje detaljno, maštovito i vrlo reprezentativno – svima je jasno o čemu se radi i za što se autor zalaže, iako se mogu čitati na različite načine.
Iako je ulična umjetnost (još uvijek) vandalizam, autori izložbe poručuju kako Banksy ne odlazi nigdje već će i dalje svojim upečatljivim djelima ukazivati na sve ono loše u svijetu u kojem živimo, u nadi da će ono ipak postati ljepše mjesto za sve nas. Kako njegovo najpoznatije djelo, djevojčica sa srcolikim balonom upravo poručuje: „Uvijek postoji nada“.
