19. Godišnja izložba radova učenika ŠPUD‑a u galeriji Novo
B. V.
Otvorenje 19. Godišnje izložbe radova učenika Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn Pula bit će održano u utorak, 29. travnja u 12 sati u pulskoj galeriji Novo. Izložba ostaje otvorena do 16. svibnja.

U tekstu kataloga izložbe naziva „Trideset godina škole“ ravnatelj Davor Kliman navodi: „Zamislite svijet bez škole. Kako bi izgledao? Što bi se sve promijenilo? Dajte si vremena i malo razmislite o postavljenim pitanjima…
„Nadam se da vam je ova mala meditacija pomogla kako biste na drugačiji načini promišljali o školi općenito, ali i o našoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna – Pula. Možda ćete, promišljajući o postavljenim pitanjima, doći do odgovora zašto su nam škole potrebne, barem u ovome civilizacijskome krugu i nasljeđu koje nas čini upravo onime što jesmo.
„Čovjek je duhovno i materijalno, vizualno i taktilno biće. Sve što nas okružuje ima svoju povijest i mjesto u njoj. Ništa oko nas ne bi izgledalo tako kako izgleda da nije bilo umjetnika, obrtnika i svih onih koji su promišljali kako svijet učiniti boljim, ljepšim i plemenitijim mjestom za naš boravak u njemu. Iz tih je razloga imati školu za umjetnost i dizajn civilizacijski doseg nekog društva.
„Proučavajući i valorizirajući povijest likovnog obrazovanja na ovim prostorima, vidjet ćemo da je ona, zapravo, vrlo kratka. Povijest našeg učenja, ali i likovne edukacije u Puli, a potom i Istri, započinje krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća osnivanjem smjera za aranžiranje i unutarnju dekoraciju.
„Osnutak škole 1995. bio je veliki i važan događaj za tadašnju Pulu, Istru, ali i Hrvatsku. U povijesti hrvatskog školstva pulska Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna treća je škola likovnih umjetnosti sa samo trideset godina postojanja.
„Ta, možda nekima mala, promjena povijesni je trenutak za sve nas koji smo svoj život podredili umjetničkom stvaralaštvu i edukaciji. Krenuli smo u životnu avanturu koju ni sami nismo mogli sagledati kao ni njezine posljedice za sve nas. To mogu sa sigurnošću tvrditi, jer u radu škole sudjelujem od njezinog osnutka. Trebalo je vremena da shvatimo da smo nakon osamostaljenja postali sami odgovorni za sebe i sve što radimo, da iza nas više ne postoje druge škole u kojima smo se često osjećali kao neugodni podstanari koji svojim načinom promišljanja remete čvrsto ustaljene norme klasičnog poučavanja.“