Krimić i poezija – promocija dva nova naslova uz Noć knjige u Klubu & knjižari Giardini 2
Tekst Daniela KNAPIĆ ● Fotografije Borna ČERNE iz arhiva Giardini 2
Noć knjige sinoć je u Klubu-Knjižari Giardini 2 obilježena promocijom dvaju novih i naizgled nespojivih izdanja edicije Vuković&Runjić – prvog kriminalističkog romana “Zlograd” pulskog odvjetnika, pjesnika, romanopisca i autora kratkih priča Vlatka Ivandića, te naslova “Prijatelj mi kaže da je došlo proljeće“ – nove zbirke pjesama urednice ovog izdanja, poznate književnice Milane Vuković Runjić.
Inače, Svjetski dan knjige i autorski prava, kako je pojasnila moderatorica Iris Mošnja, manifestacija je kojom se želi istaknuti vrijednost knjige i čitanja, a svake godine organizira je UNESCO. Datum je odabran jer je to godišnjica smrti dva književna velikana – Miguela de Cervantesa i Williama Shakespearea. Veći dio promocije odradili su samo gosti, u formi „autor predstavlja autora”.
Runjić je u razgovor ušla s anegdotom kako ju je, dok su se pripremali za ovu promociju i pročitao je njenu zbirku, Vlatko Ivandić (čovjek s dvadeset sedam godina profesionalnog bavljenja kaznenim pravom) nazvao i, kao pravi odvjetnik, pitao prvo o jednoj pjesmi u kojoj se opisuje nasilni čin koji se dogodio u jednom dvorcu. Kako je mislio da se radi o istinitom događaju, krenuo je pretraživati crne kronike ne bi li pronašao detalje. Ona mu je objasnila da je priča u pjesmi proizvod mašte, nastala za jedne njene posjete tom dvorcu. Dodala je kako se s Ivandićem poznaje i prijateljuje još od kad je njenoj izdavačkoj kući ponudio svoj prvi rukopis – roman „Prije nego bura stane“. Kazala je kako, za razliku od prethodnih djela koja bi se uvjetno mogla svrstati u ljubavne romane, Ivandić ovdje donosi priču o jednom strašnom silovanju i mučnim procesima kroz koje prolaze počinitelj, žrtva i njihovi bližnji, a čitatelj se može zapitati: Što da se to dogodilo mojoj kćerki, supruzi, majci, sestri?
„On je jedan potpuno formiran i silno nadaren hrvatski pisac, a mene je čitajući „Zlograd“ zanimalo tražiti romantičnog i lirskog Vlatka u toj dosta strogo i znalački napisanoj prozi. Nije to kako bi mali Ivica zamišljao da izgleda jedan nasilan čin, već je doista jedan duboko insajderski pogled u nešto grozno o čemu doznajemo iz crnih kronika. No, uz taj insajderski pogled javlja se i ono što je Vlatka uvijek zanimalo najviše, a to su međuljudski odnosi“, ocijenila je Runjić, dodajući da – premda smo kao ljudi dosta „zakopčani u svoje kože“ i nekad nam je teško osjetiti empatiju prema nekom nepoznatom, pitanja koja se provlače Vlatkovom knjigom, zahvaljujući njegovom spisateljskom umijeću i žaru, ali i brojnim preciznim detaljima proizašlim iz njegovog pravosudnog iskustva, uvlače čitatelja u promišljanje ove teške teme i upravo je „Zlogradom“ Ivandić okrunio svoj opus.
Nadalje, Runjić je rekla da joj je jedna od najdražih knjiga „Američka predavanja“ Itala Calvina, u kojoj se navode osobine dobrog pisca, a Ivandić posjeduje sve te kvalitete, među kojima je spomenuta preciznost tek jedna u nizu. Dodala je da su mu međuljudski odnosi uvijek bili jača strana, posebno opisi ljubavi i ljubavničkih odnosa, koji su uvijek profinjeni, bez vulgarnosti i kroz koje se potvrđuje kao moćan pisac. U ovom romanu, za koji Runjić smatra da takvog u hrvatskoj književnosti dugo nije bilo, ima vrlo suptilnih zamjedbi, te Vlatko na neki čudan način postiže da se čak i prema zločincu osjeća suosjećanje.
Ivandić se osvrnuo i na svoj pravosudni poziv, za koji se obično smatra da je lagodan, „u odijelu“, onako kako ga prikazuju razne krimi-serije, ali u njemu se svačega nagledaš i često je teško nakon posla prebaciti se u normalu i opuštenu komunikaciju s ukućanima, jer npr. nakon što privede nekog pedofila ili drugog težeg kriminalca, dugo bjesomučno pere ruke nastojeći svu tu prljavštinu sprati sa sebe.
Svoju izdavačicu i prijateljicu, Ivandić je predstavio kao ženu ekstremne erudicije, s kojom možeš razgovarati o svemu i o svemu ima stav. Iznimna je autorica koja se kroz svoju poeziju vrlo hrabro ogoljuje, „servira svoje osjećaje na pladnju“. „Neke su stvari bolne za čitanje, neke i neobične, ali ona uvijek stoji iza tih svojih osjećaja“, kazao je Ivandić, ocijenivši njenu novu zbirku lijepom, prepunom referenci, a ono što je najvrjednije i iskonsko njeno u zbirci je povezanost s prošlošću i vlastitim precima.
Milana Vuković Runjić rođena je u Zagrebu 1970. godine, gdje je diplomirala i magistrirala književnost. Dosad je objavila 25 knjiga proze, eseja i poezije. Pisala je kolumne za mnoge domaće novine i časopise te za slovensko Delo, talijanski Internazionale i američki The Believer. Za urednički rad dobila je nagradu Kiklop 2005. godine, a za književni Nagradu Grada Zagreba 2016.
Vlatko Ivandić rođen je 1970. u Puli gdje i danas živi i radi. Dosad je objavio zbirku pjesničkih zapisa “Priče ptica i ljudi”, romane “Prije nego bura stane” i “Atelje pod morem” te zbirku priča “Ljubavne priče iz grada kraj mora”. Roman “Zlograd” mu je prvi tekst kriminalističke tematike nakon dvadeset sedam godina profesionalnog bavljenja kaznenim pravom.
