Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidatkinje za gradonačelnicu Dušice Radojčić (Možemo!)
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Dušice RADOJČIĆ i Kulturistre
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture u Puli i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. Ista ćemo pitanja proslijediti i ostalim mogućim kandidatima kada njihova kandidatura postane službena. U nastavku je intervju s kandidatkinjom za gradonačelnicu Dušicom Radojčić (Možemo!).
Smatrate li da kulturna politika u Puli treba biti primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije, ili bi trebala obuhvatiti šire aspekte svakodnevnog života građana kroz participativne i lokalne inicijative? Kako biste to uravnotežili?
- Pitanje dostupnosti i pristupa kulturi centralna su tema kulturne politike Možemo! na nacionalnoj razini, pa tako i na lokalnim razinama. Vjerujem da je iznimno važno raditi na osiguravanju uvjeta da kultura, kulturni sadržaji i umjetnička produkcija budu dostupni što širem krugu građana. Kultura je prostor za razvoj kreativnih vještina, kritičkih kapaciteta, prostori susreta različitih zajednica i društvenih skupina, mjesto dijaloga i razmjene. Istodobno u svemu tome iznimno važnu ulogu imaju i profesionalna umjetnička produkcija i kulturne institucije, ali i cjelokupna kulturna infrastruktura koju čine i vaninstitucionalni akteri. Stoga nije pitanje da li poticati jedno ili drugo već kako, što i sami sugerirate u pitanju, uravnotežiti potrebe i jednih i drugih. S jedne strane vjerujem da se to može postići postupnim otvaranjem institucija za vaninstitucionalne aktere, osiguravanjem infrastrukture za kulturno-umjetničku produkciju najšireg kruga aktera u polju, kao i programima decentralizacije u smislu izmještanja kulturnih sadržaja iz uobičajenih i očekivanih prostora u kojima se ona događa i njihovo uvođenje u prostore u kojima ne bismo nužno očekivali takve sadržaje.
Za realizaciju Programa javnih potreba u kulturi za 2025. godinu Grad Pula je osigurao 7,8 milijuna eura. Smatrate li da je to dovoljno? Kako biste osigurali dodatne izvore financiranja za kulturu i potaknuli privatni sektor na veća ulaganja u kulturne projekte?
- Javni sektor mora osigurati kulturnu infrastrukturu, ne smije se financiranje kulture prepustiti privatnom sektoru jer bi to bilo prebacivanje odgovornosti i guranje prema komercijalizaciji.
Što se tiče privatnog sektora rekla bih da tu treba fokus postaviti na poticanje suradnje komercijalnog sektora s kulturnim sektorom, npr. suradnja s turističkim i gospodarskim sektorom za razvoj ponude. Kulturni događaji mogu biti razlog turističkog pojačavanja Pule i izvan sezone i u tome je i interes privatnog sektora. Polako će jačati shvaćanje da razvoj i kultura idu ruka pod ruku.
Grad Pula nije među prvih deset gradova po iznosu financiranja kulture iako je jedan od deset najvećih gradova u Hrvatskoj i regionalno središte. Od 2019. godine postotak izdvajanja iz gradskog proračuna za kulturu je u padu. Tako smo za kulturu iz proračuna te godine izdvajali 11,1%, a 2022. samo 6,1% gradskog proračuna. Premda iznos Programa javnih potreba u kulturi nominalno raste, postotak u odnosu na proračun je u padu i to s 6,62% 2023., na 5,20% 2024., i 5,41%.u 2025. Kad vam se postotak smanji s 11 na 5% proračuna to samo po sebi govori o tome da ni ovoj ni prethodnoj vlasti kultura nije bila prioritet. Tako da mjesta za veća izdvajanja ima i to je naša namjera.
Kulturne i kreativne industrije sve više postaju gospodarski faktor u kulturnom sektoru. Treba li grad Pula njih tretirati kao ekonomsku granu i poticati ih kroz poduzetničke modele ili ih podržavati isključivo kroz kulturne politike?
- Ovo je dosta nezgrapno pitanje jer je sve kulturna politika – i jedno i drugo. Pitate me, pretpostavljam, treba li financirati kreativne industrije putem javne nabave ili putem javnih potreba? Odgovor nije u ili-ili već šta je primjereno za koji segment tog sektora. Malo što kod nas može bit baš jako samoodrživo tržišno. Rekla bih da tu odgovor ide u smjeru doprinosa zajednici i da je perspektiva podrške za javne potrebe u kulturi usmjerena na sve subjekte, bez obzira da li pripadaju komercijalnim subjektima ili neprofitnim i da se temelji na tome da li neki sadržaj širi kulturnu ponudu, na koji način odgovara na potrebe građana i zajednice te kako odgovara na pitanje dostupnosti kulture i kulturne ponude.
Postoji veliki i nedovoljno iskorišteni ekonomski potencijal kreativnih industrija. Njega treba ojačati i to u suradnji s neprofitnim i javnim sektorom i to se mora dogoditi u suradnji ne samo s odjelom za kulturu već i s nekim budućim odjelom za gospodarstvo, koji je Gradu nužan, i u suradnji s pulskim HGK.
Grad Pula ima dugu tradiciju velikih manifestacija poput Pula Film Festivala, a u prijašnjem je razdoblju bio domaćin svjetskih glazbenih festivala poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kulturna politika biti usmjerena na privlačenje velikih međunarodnih projekata i brendiranje Pule kao kulturnog centra, ili bi se trebala fokusirati na podršku lokalnim, participativnim inicijativama? Kako biste uskladili ta dva važna segmenta?
- Mislim da bi se trebalo poraditi na tome da se velike manifestacije jače organski nadovezuju na ono što jest ponuda lokalne scene – kako bi se stvarala sinergija cjelogodišnje ponude s jednokratnim događanjima, kako bi se upotpunjavala kulturna ponuda grada za njezino stanovništvo.
Mnogi prostori kulturne baštine pod ingerencijom Grada Pule su nedovoljno iskorišteni ili neadekvatno održavani. Kako biste riješili pitanje upravljanja tim prostorima? Treba li grad zadržati potpunu kontrolu ili otvoriti više mogućnosti privatno-javnog partnerstva u kulturnoj infrastrukturi?
- Imamo dobar primjer Šibenika koji je upregnuo sredstva u obnovu tvrđava, oformio instituciju koja tim prostorima upravlja, a istodobno je i mjesto koje okuplja širu kulturnu scenu. Tako da mi se čini da to može bit dobar poticaj za promišljanje na koji način se može mobilizirati baština na način da ju se s jedne strane čuva, s druge strane čini živom te povezuje s onim što postoji na sceni i nadalje da to postane inkubator novih praksi, novih aktera i da proizvodi sinergiju različitih sektora.
Jedno od ključnih pitanja u upravljanju kulturnom baštinom Pule je nedostatak jasnog plana i valorizacije njezinog punog potencijala, posebno kada je riječ o fortifikacijskom sustavu, koji čini gotovo polovicu kulturne baštine grada. Naša vizija razvoja kulture Pule kao regionalnog kulturnog središta temelji se upravo na jačanju javne uloge ustanova u kulturi, podršci izvaninstitucionalnom sektoru i uključivanju građana – posebno mladih – u očuvanje i interpretaciju baštine.
Imamo primjer tvrđave Punta Christo, kojom je uspješno upravljala udruga Prijatelji obalne utvrde Punta Christo. On je pokazao da model građanskog upravljanja može biti ekonomski održiv, a pritom jačati društvenu dimenziju i doprinositi lokalnoj zajednici. Ova tvrđava je kroz festivale, edukativne programe i prezentaciju baštine ostvarila mjerljive pozitivne učinke – od produljenja turističke sezone, preko znatnih prihoda za lokalno gospodarstvo, do jačanja identiteta zajednice. Zalažemo se za prepoznavanje i afirmaciju takvog modela upravljanja – ne samo kao izuzetka, već kao temelja za novu praksu. Predlažemo i osnivanje posebne ustanove koja bi imala funkciju koordinacije, upravljanja i programskog razvoja fortifikacijskih objekata.
Kako biste uskladili potrebe kulturne scene Pule, koja želi razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj, s interesima turizma, koji često traži komercijalizaciju kulturne ponude?
- Zašto se to isključuje, ne znači da turistički interesi isključuju angažirane sadržaje, neke od najznačajnijih svjetskih manifestacija su iznimno angažirane i upravo su na tome razvile svoju atraktivnost – navedimo za primjer samo festivale poput Avignona koji je uvijek bio otvoren, među ostalim i iznimno progresivnim izvedbenim umjetničkim izričajima ili pak Documente u Kasselu koja predstavlja angažirane prakse u polju vizualne umjetnosti i upravo su time postale turistički atraktivne destinacije. Ovo su samo neki od primjera koji govore u prilog tome da ti interesi ne moraju biti nužno suprotstavljeni već da je između njih lako moguće naći sinergiju.
Svakog ljeta Arena ugosti vrhunske svjetske izvođače. No umjesto da građani Pule budu ti koji prvenstveno uživaju u tom programu, često ostanu samo žrtve prometnih gužvi i buke. Puležanima bi trebali osigurati pravo prvokupa ulaznica jer se često rasprodaju u jako kratkom vremenu, a umjesto da se famoznih 200 ulaznica koje je svaki organizator dužan dati Gradu dijeli po nepoznatom ključu, mogli bi te ulaznice na primjer podijeliti učenicima glazbene škole, donirati u dobrotvorne svrhe i slično. To je izvedivo, podsjetimo se da su festivali na Fort Punta Christo imali posebne ulaznice za stanovnike bivše Jugoslavije.
Kulturne aktivnosti u Puli uglavnom su koncentrirane u centru grada. Kako biste osigurali ravnomjerniji razvoj kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule?
- Pula nije jedino mjesto koje se susreće s problemom koncentracije kulturne ponude u središtu grada, dapače, to je izazov za brojne sredine. Aktualna zagrebačka vlast koju čine moji kolege iz Možemo!, u ovom je mandatu pokazala kako se s relativno jednostavnim zahvatima može napraviti puno upravo na decentralizaciji kulturne ponude. U tom pogledu pokrenuto je nekoliko natječaja za potporu programima koji će se izvoditi po gradskim četvrtima, na razini mjesne samouprave predviđena su sredstava za različite društvene aktivnosti, pa tako i kulturne. Jedna od ključnih aktivnosti novouspostavljene ustanove Novi prostori kulture jest organizacija različitih kulturno-umjetničkih programa i sadržaja po različitim dijelovima grada u kojima manjka kulturne infrastrukture. Dakle, u nekoliko jednostavnih i ne nužno pretjerano skupih koraka moguće je pokušati ublažiti problem centralizacije. Animacija prostora u lokalnim zajednicama, u mjesnim zajednicama, to je način da se kultura približi građanima. “Kultura u kvartu” je dio našeg izbornog programa za Pulu.
Treba li kulturna politika u Puli više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati dostupnost i digitalizaciju postojećih kulturnih programa? Smatrate li da su inovacije i eksperimentalni pristupi dovoljno zastupljeni u kulturnim programima Pule?
- Nije na kulturnoj politici da procjenjuje je li nešto dovoljno ili nije, već da promatra čega ima i kako to čega ima poticati da se dalje razvija ili pak nalaziti načine da se upotpunjuju rupe s onim praksama kojih nedostaje. Zadaća kulturne politike jest da stvori poticajan okvir za razvoj cjelokupnog kulturnog sektora.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji?
- Potrebno je unaprijediti postojeću kulturnu infrastrukturu kako bi postala dostupna osobama s različitim tipovima poteškoća. Pametni i socijalno osjetljiv dizajn potrebno je uključiti u razvoj sve nove infrastrukture. Za različite društvene skupine potrebno je planirati vaučere i programe kulturnog pokaza – za djecu i mlade, osobe s poteškoćama te osobe u riziku od siromaštva – kako bi im kulturna ponuda postala što dostupnija. U Programu za 2025. godinu za dostupnost osobama s invaliditetom osigurano je samo 20.000 eura i to nije dovoljno, taj iznos treba bitno povećati u skladu s realnom procijenjenim potrebama.
Kako planirate riješiti dugogodišnje probleme s korištenjem javnih kulturnih prostora, poput onih u Rojcu? Treba li grad redefinirati model upravljanja tim prostorima kako bi postali održiviji i bolje iskorišteni? Koji model upravljanja predlažete?
- Sadašnji model upravljanja Društvenim centrom Rojc je nedovoljno učinkovit, pa potencijali njegovih prostora i dalje ostaju nedovoljno iskorišteni. Do sada je Rojcem upravljao potkapacitirani Upravni odjel za kulturu, a onda je besmislenim rošadama nadležnosti nakon 20 godina Rojc prešao u ruke Upravnog odjela za imovinu i imovinsko-pravne poslove, kao da se radi o običnoj nekretnini. Taj odjel nema ni interesa ni sluha za kulturne politike, što može dovesti do daljnjeg nazadovanja stanja u Rojcu. Godine 2021. zajednički angažmanom Grada i Saveza udruga Rojca došli smo gotovo do osnivanja mješovite javno-civilne javne ustanove Rojc, koja je na sebe trebala preuzeti i upravljanje prostorima i definiranje i provedbu razvojnih ciljeva, čime bi se ostvarili potencijali Rojca i njegovih prostora odnosno daleko veća korist za zajednicu. Među načinima kako do bolje iskorištenosti bilo je i dijeljenje prostora te veći broj lako i svima dostupnih javnih prostora za potrebe izvedbe i prezentacije kulturnih sadržaja. No, kratkovidnom i osvetoljubivom Zoričićevom odlukom osnivanje javne ustanove je zaustavljeno već 4 godine. Osnivanje javne ustanove zacrtano je i Planom razvoja kulture do 2030. godine.
