Kulturna politika Istarske županije – perspektive kandidata za župana Dalibora Pausa (IDS)

Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Kulturistre i IDS-a

02.04.2025.

Ususret ovo­go­diš­njim lokal­nim izbo­ri­ma, por­tal Kulturistra.hr je svim kan­di­da­ti­ma za župa­na Istarske župa­ni­je koji su služ­be­no obja­vi­li svo­ju kan­di­da­tu­ru pos­lao pita­nja za inter­v­jue putem kojih želi­mo doz­na­ti nešto više o nji­ho­vim pro­gra­mi­ma u dome­ni kul­tu­re. Svim smo kan­di­da­ti­ma pos­ta­vi­li ista pita­nja koja su obli­ko­va­na na teme­lju ključ­nih stra­te­ških smjer­ni­ca razvo­ja kul­tu­re Istarske župa­ni­je i glo­bal­nih kul­tur­nih dile­ma. Intervjue objav­lju­je­mo redos­li­je­dom pri­mit­ka odgo­vo­ra i nakon final­ne auto­ri­za­ci­je kan­di­da­ta. Ista ćemo pita­nja pros­li­je­di­ti i osta­lim mogu­ćim kan­di­da­ti­ma kada nji­ho­va kan­di­da­tu­ra pos­ta­ne služ­be­na. U nas­tav­ku je inter­v­ju s kan­di­da­tom za župa­na Daliborom Pausom (IDS).

Smatrate li da kul­tur­na poli­ti­ka tre­ba biti usmje­re­na prvens­tve­no na razvoj umjet­nič­kih for­mi i pro­fe­si­onal­ne kul­tur­ne pro­duk­ci­je ili bi tre­ba­la uklju­či­va­ti šire aspek­te sva­kod­nev­nog živo­ta i sudje­lo­va­nja gra­đa­na? Kako bis­te to urav­no­te­ži­li u Istarskoj županiji?

- Kulturna poli­ti­ka, po mom uvje­re­nju, mora biti isto­dob­no usmje­re­na na poti­ca­nje pro­fe­si­onal­ne umjet­nič­ke pro­duk­ci­je i na uklju­či­va­nje šireg gra­đans­tva u kul­tur­ni život. Smatram da kul­tu­ra nije rezer­vi­ra­na isklju­či­vo za ins­ti­tu­ci­je i pro­fe­si­onal­ce jer je ona živo tki­vo zajed­ni­ce, pros­tor u kojem se sva­kod­nev­no pre­poz­na­je­mo, uči­mo, stva­ra­mo i gra­di­mo iden­ti­tet. Naša kul­tur­na poli­ti­ka za Istarsku župa­ni­ju, teme­lji se na tri­ma čvr­stim stu­po­vi­ma: ink­lu­ziv­nos­ti, ino­va­ci­ji i zavi­čaj­nos­ti. To zna­či da jed­na­ku važ­nost pri­da­je­mo vrhun­skoj umjet­nič­koj pro­duk­ci­ji kao i sva­kod­nev­nim kul­tur­nim prak­sa­ma koje dopi­ru do sva­kog sta­nov­ni­ka, bilo da se radi o glaz­bi, fil­mu, pri­ča­nju pri­ča, ama­ter­skom stva­ra­laš­tvu, dje­čjoj pred­sta­vi ili zavi­čaj­noj radionici.

U tom kon­tek­s­tu, poseb­nu paž­nju posve­ću­je­mo oču­va­nju i pro­mo­ci­ji jezič­ne raz­no­li­kos­ti Istre, s nagla­skom na dvo­je­zič­nost, čakav­šti­nu i lokal­ne dija­lek­te. Smatram da su dija­lek­ti i dvo­je­zič­nost ključ­ni ele­men­ti kul­tur­nog iden­ti­te­ta i bogat­stva našeg kra­ja koje tre­ba aktiv­no šti­ti­ti i pro­mo­vi­ra­ti kroz raz­li­či­te kul­tur­ne pro­gra­me, obra­zov­ne pro­jek­te i mani­fes­ta­ci­je. U tom smis­lu, poseb­no isti­če­mo Zavičajnu nas­ta­vu kao uspje­šan pro­jekt koji se pro­vo­di već dugi niz godi­na i pred­stav­lja izvr­stan pri­mjer oču­va­nja jezič­ne i kul­tur­ne bašti­ne kroz obra­zov­ni sustav.

Uravnotežen pris­tup kul­tur­noj poli­ti­ci želi­mo osi­gu­ra­ti i poti­ca­njem jav­nog sudje­lo­va­nja u kul­tu­ri kroz pro­jek­te poput kre­ativ­nih radi­oni­ca, mani­fes­ta­ci­ja Festival zavi­čaj­nos­ti, pot­po­re ama­ter­skom stva­ra­laš­tvu, kao i pro­gra­me soci­jal­ne inte­gra­ci­je i pri­la­god­bu kul­tur­nih sadr­ža­ja oso­ba­ma s inva­li­di­te­tom. Istodobno želi­mo snaž­no razvi­ja­ti kul­tur­nu infras­truk­tu­ru, podr­ža­va­ti pro­fe­si­onal­nu umjet­nič­ku pro­duk­ci­ju i razvi­ja­ti spe­ci­ja­li­zi­ra­ne usta­no­ve, poput Kuće istar­ske glaz­be u Puli ili Kuće orgu­lja u Svetom Lovreču, te podr­ža­va­mo otva­ra­nje mul­ti­me­di­jal­nog odje­la u Školi pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na, čime će se gra­di­ti temelj Istre kao pre­poz­nat­lji­ve kul­tur­ne regi­je i regi­je filma.

Za nas, kul­tu­ra nije odvo­je­na sfe­ra jer ona je temelj druš­tve­ne kohe­zi­je, iden­ti­te­ta i ino­va­ci­ja, a uspješ­na kul­tur­na poli­ti­ka upra­vo je ona koja spa­ja umjet­nič­ku izvr­s­nost s dubo­kom druš­tve­nom uključenošću.

Trebaju li kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je u Istri biti pod većom kon­tro­lom regi­onal­ne vlas­ti ili bis­te podr­ža­li veću auto­no­mi­ju i neo­vis­nost u nji­ho­vom uprav­lja­nju? Smatrate li da je tre­nut­ni model uprav­lja­nja učinkovit?

- Mislim da kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je mora­ju ima­ti viso­ki stu­panj struč­ne i pro­gram­ske auto­no­mi­je, jer se kre­ativ­nost, umjet­nič­ki inte­gri­tet i suvre­me­na rele­vant­nost mogu razvi­ja­ti samo u uvje­ti­ma slo­bo­de, pro­fe­si­onal­nos­ti i odgo­vor­nos­ti. Istodobno, regi­onal­na vlast ima odgo­vor­nost osi­gu­ra­ti sta­bil­ne uvje­te rada, poti­ca­ti stra­te­ški razvoj i vodi­ti raču­na o rav­no­te­ži kul­tur­nih potre­ba na razi­ni cije­le Istarske županije.

Trenutni model uprav­lja­nja pre­poz­na­jem kao soli­dan temelj, ali vje­ru­jem da ima pros­to­ra za una­pre­đe­nje, oso­bi­to u vidu bolje koor­di­na­ci­je izme­đu regi­onal­ne vlas­ti, jedi­ni­ca lokal­ne samo­upra­ve i samih kul­tur­nih ins­ti­tu­ci­ja. Naš je cilj uspos­ta­va sus­ta­va teme­lje­nog na među­sob­nom povje­re­nju, jas­nim stra­te­škim cilje­vi­ma i tran­s­pa­rent­nom finan­ci­ra­nju. Podržavamo model u kojem Istarska župa­ni­ja pru­ža jas­nu stra­te­šku vizi­ju razvo­ja kul­tu­re kroz ula­ga­nje u infras­truk­tu­ru, zavi­čaj­nu nas­ta­vu, među­na­rod­nu surad­nju, uklju­či­vost i ino­va­ci­ju, dok kul­tur­ne usta­no­ve zadr­ža­va­ju pro­gram­sku slo­bo­du, jača­ju struč­ne kapa­ci­te­te i aktiv­no sudje­lu­ju u kre­ira­nju kul­tur­nih poli­ti­ka. Time se stva­ra dina­mi­čan i decen­tra­li­zi­ran kul­tur­ni pros­tor koji odgo­va­ra spe­ci­fič­nos­ti­ma Istre i osi­gu­ra­va rav­no­mje­ran razvoj od veli­kih urba­nih sre­di­na do manjih mjesta.

Naš je cilj kul­tur­ni sus­tav koji je isto­dob­no odgo­vo­ran, flek­si­bi­lan i ins­pi­ra­ti­van, sus­tav u kojem kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je dje­lu­ju slo­bod­no, ali u dija­lo­gu sa zajed­ni­com i stra­te­škim cilje­vi­ma regije.

Treba li Istarska župa­ni­ja dava­ti pri­ori­tet veli­kim, pres­tiž­nim kul­tur­nim pro­jek­ti­ma s među­na­rod­nim zna­ča­jem ili bi nagla­sak tre­bao biti na podr­š­ci lokal­nim i zajed­nič­kim kul­tur­nim ini­ci­ja­ti­va­ma? Kako bis­te balan­si­ra­li ta dva pristupa?

- Vjerujem da pra­va sna­ga kul­tur­ne poli­ti­ke leži upra­vo u spo­sob­nos­ti da isto­vre­me­no pre­poz­na­je i podr­ža­va oba kra­ja kul­tur­nog spek­tra, i veli­ke, pres­tiž­ne pro­jek­te među­na­rod­nog zna­ča­ja i lokal­ne, čes­to vrlo sup­til­ne, ali život­no važ­ne kul­tur­ne ini­ci­ja­ti­ve koje obli­ku­ju sva­kod­ne­vi­cu naših malih zajed­ni­ca. Istarska župa­ni­ja, kao regi­ja boga­te povi­jes­ti, jezič­ne i kul­tur­ne raz­no­li­kos­ti, s dubo­ko uko­ri­je­nje­nim iden­ti­te­tom i europ­skom ori­jen­ta­ci­jom, ima poten­ci­jal biti most izme­đu lokal­nog i globalnog.

S jed­ne stra­ne, podr­ža­va­mo među­na­rod­no pre­poz­na­te pro­jek­te koji afir­mi­ra­ju Istru kao regi­ju kul­tu­re, otvo­re­nu za dija­log, suvre­me­nost i među­na­rod­nu raz­mje­nu, kao što su fes­ti­va­li, bije­na­li, među­na­rod­ne rezi­den­ci­je i umjet­nič­ki pro­jek­ti. No s dru­ge stra­ne, jed­na­ko snaž­no drži­mo do toga da kul­tu­ra mora biti dos­tup­na svi­ma i ne samo u veli­kim sre­di­šti­ma, nego i u naj­ma­njim nase­lji­ma; ne samo elit­na i ins­ti­tu­ci­onal­na, nego i par­ti­ci­pa­tiv­na, zajed­nič­ka, uko­ri­je­nje­na u sva­kod­ne­vi­ci. U tom smis­lu snaž­no želi­mo podr­ža­ti lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve, ama­ter­ske pro­gra­me, zavi­čaj­ne mani­fes­ta­ci­je, fes­ti­va­le poput „Šćorica“, „Bajsi u Draguću“, „Meh na Srcu“ u Labinu ili „Pišćaci i gunj­ci“ u Marušićima, pro­jek­te kul­tur­ne ink­lu­zi­je, kao i sve one koji jača­ju vezu izme­đu sta­nov­ni­ka i nji­ho­vog kul­tur­nog prostora.

Naš pris­tup teme­lji se na ide­ji rav­no­te­že i kom­ple­men­tar­nos­ti: pres­tiž­ni pro­jek­ti podi­žu vid­lji­vost, dono­se nova zna­nja i afir­mi­ra­ju među­na­rod­ni pro­fil regi­je, dok lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve odr­ža­va­ju kul­tur­ni život sva­kod­nev­nim, stvar­nim i uklju­če­nim. Uspješna kul­tur­na poli­ti­ka je ona koja gra­di mos­to­ve izme­đu veli­kih i malih, pro­fe­si­onal­nih i ama­ter­skih, tra­di­ci­je i inovacije.

Naš će zada­tak biti kon­ti­nu­ira­no osi­gu­ra­va­nje sred­sta­va i plat­for­mi za oba seg­men­ta, uz jas­no defi­ni­ra­ne kri­te­ri­je, uklju­či­vost, tran­s­pa­rent­nost i stra­te­šku usmje­re­nost. Samo tako može­mo ostva­ri­ti kul­tu­ru koja je isto­dob­no snaž­na u svo­joj vid­lji­vos­ti i dubo­ko uko­ri­je­nje­na u zajed­ni­ci koju predstavlja.

Kako bis­te uskla­di­li potre­bu za kul­tur­nim sadr­ža­ji­ma koji priv­la­če turis­te s kul­tur­nim pro­gra­mi­ma koji su pri­mar­no nami­je­nje­ni lokal­nom sta­nov­niš­tvu? Koje bis­te meha­niz­me koris­ti­li za ravnotežu?

- U Istri kul­tu­ra nije spo­red­ni doda­tak turiz­mu već ona je nje­gov temelj, nje­gov nara­tiv i iden­ti­tet. Vjerujem da su naj­v­rjed­ni­ji kul­tur­ni sadr­ža­ji upra­vo oni koji izras­ta­ju iz sva­kod­ne­vi­ce lokal­ne zajed­ni­ce, iz nje­zi­ne tra­di­ci­je, jezi­ka, kre­ativ­nos­ti i otvo­re­nos­ti. Takvi sadr­ža­ji, kada su auten­tič­ni i kva­li­tet­no obli­ko­va­ni, priv­la­če posje­ti­te­lje ne zato što su im se pri­la­go­di­li, već zato što nude istin­sko iskus­tvo pros­to­ra i duha regije.

Kroz paž­lji­vo osmiš­lje­nu kul­tur­nu poli­ti­ku, želi­mo nje­go­va­ti tu rav­no­te­žu izme­đu turis­tič­ke vid­lji­vos­ti i lokal­ne važ­nos­ti. Kulturni pro­gra­mi u Istri mora­ju biti pri­je sve­ga uko­ri­je­nje­ni u potre­ba­ma i iden­ti­te­tu naših gra­đa­na. Njihova kva­li­te­ta, ino­va­tiv­nost i otvo­re­nost tada pri­rod­no pos­ta­ju priv­lač­ni i turis­ti­ma. Umjesto da se kul­tu­ra „pro­izvo­di“ za trži­šte, ona se živi, razvi­ja i dije­li  i upra­vo tako pos­ta­je resurs odr­ži­vog turiz­ma. Ravnoteža se gra­di kroz surad­nju kul­tur­nog i turis­tič­kog sek­to­ra, kroz zajed­nič­ke ini­ci­ja­ti­ve koje pred­stav­lja­ju bogat­stvo istar­ske bašti­ne i suvre­me­nog stva­ra­laš­tva u for­ma­ma koje su pris­tu­pač­ne, ali ne i bana­li­zi­ra­ne. Poseban nagla­sak stav­lja­mo na doga­đa­nja koja se odvi­ja­ju tije­kom cije­le godi­ne, oso­bi­to u manjim sre­di­na­ma, kako bi kul­tu­ra bila dos­tup­na svi­ma i kako bi se potak­nuo razvoj turiz­ma izvan glav­ne sezo­ne. Takvi pro­gra­mi, osim što oživ­lja­va­ju kul­tur­ni život zajed­ni­ce, nude gos­ti­ma jedins­tve­na iskus­tva koja ne mogu pro­na­ći drugdje.

Ključno je osna­ži­ti lokal­ne stva­ra­te­lje, usta­no­ve i udru­ge da pro­fe­si­onal­no pre­zen­ti­ra­ju vlas­ti­te sadr­ža­je, uz oču­va­nje nji­ho­ve biti. Pritom važ­nu ulo­gu ima­ju i suvre­me­ni komu­ni­ka­cij­ski ala­ti, od druš­tve­nih mre­ža do digi­tal­nih plat­for­mi, koji omo­gu­ću­ju cilja­no infor­mi­ra­nje lokal­nog sta­nov­niš­tva i učin­ko­vi­tu pro­mo­ci­ju kul­tur­nih sadr­ža­ja pre­ma turistima.

Mi želi­mo kul­tu­ru koja je uklju­či­va, lokal­no rele­vant­na ali i među­na­rod­no vid­lji­va. Kultura koja ne pris­ta­je na povr­š­nost radi atrak­tiv­nos­ti, već nudi dubi­nu, raz­no­li­kost i doživ­ljaj. Istra može i mora biti pros­tor u kojem se kul­tu­ra i turi­zam među­sob­no nado­pu­nju­ju i obo­ga­ću­ju ali ne na račun jed­ne ili dru­ge stra­ne, već u zajed­nič­kom inte­re­su kva­li­te­te živo­ta i odr­ži­vog razvoja.

Kako bis­te podr­ža­li razvoj kul­tur­nih i kre­ativ­nih indus­tri­ja u Istri? Planirate li spe­ci­fič­ne mje­re ili fon­do­ve za poti­ca­nje kre­ativ­nog poduzetništva?

- Razvoj kul­tur­nih i kre­ativ­nih indus­tri­ja u Istri osob­no sma­tram ključ­nim seg­men­tom suvre­me­ne kul­tur­ne poli­ti­ke, ali i važ­nim gene­ra­to­rom gos­po­dar­skog ras­ta, zapoš­lja­va­nja i druš­tve­ne ino­va­ci­je. Kultura više nije samo pros­tor oču­va­nja, već i pros­tor stva­ra­nja, eks­pe­ri­men­ta i eko­nom­skog poten­ci­ja­la, oso­bi­to u regi­ji kao što je Istra, koja se odli­ku­je snaž­nim kul­tur­nim iden­ti­te­tom, mul­ti­kul­tur­nim nas­lje­đem i živom kre­ativ­nom sce­nom. Upravo zato snaž­no podr­ža­va­mo stva­ra­nje poti­caj­nog eko­sus­ta­va za razvoj kul­tur­nih i kre­ativ­nih indus­tri­ja. Predviđamo pro­gra­me sufi­nan­ci­ra­nja pro­je­ka­ta koji spa­ja­ju kul­tu­ru, teh­no­lo­gi­ju i podu­zet­niš­tvo, poput mul­ti­me­di­je, dizaj­na, glaz­be­ne pro­duk­ci­je, fil­ma, izda­vaš­tva, digi­tal­ne umjet­nos­ti i gaming indus­tri­je. Poseban nagla­sak stav­lja­mo na osi­gu­ra­va­nje pris­tu­pa resur­si­ma i pros­to­ri­ma: omo­gu­ćit ćemo sim­bo­li­čan naj­am zapu­šte­nih ili neisko­ri­šte­nih jav­nih pros­to­ra kre­ativ­nim pro­fe­si­onal­ci­ma i orga­ni­za­ci­ja­ma, koje će ih moći koris­ti­ti kao ate­ljee, pro­duk­cij­ske pogo­ne, gale­ri­je, cowor­king cen­tre ili mjes­ta pro­da­je. Time ne samo da poti­če­mo podu­zet­nič­ku ini­ci­ja­ti­vu, već i oživ­lja­va­mo jav­ni pros­tor kroz kulturu.

Kao stra­te­ški pro­jekt, pla­ni­ra­mo razvoj mul­ti­me­di­jal­nog odje­la pri Školi pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na u Puli, čime se dugo­roč­no stva­ra kadar i infras­truk­tu­ra za pozi­ci­oni­ra­nje Istre kao film­ske i kre­ativ­ne regije.

Vjerujemo da kul­tur­ne i kre­ativ­ne indus­tri­je nisu samo gos­po­dar­ska niša nego one su pokre­tač druš­tve­ne pro­mje­ne, jača­nja iden­ti­te­ta i razvo­ja zajed­ni­ce. Naš pris­tup teme­lji se na sus­tav­noj i ink­lu­ziv­noj podr­š­ci tom sek­to­ru, uz otvo­re­nost pre­ma eks­pe­ri­men­tu, inter­dis­ci­pli­nar­nos­ti i internacionalizaciji.

Kako bis­te ras­po­di­je­li­li kul­tur­ne resur­se unu­tar Istarske župa­ni­je? Smatrate li da se kul­tur­ni pro­gra­mi i ula­ga­nja tre­ba­ju decen­tra­li­zi­ra­ti i rav­no­mjer­ni­je ras­po­re­di­ti izme­đu gra­do­va i rural­nih područja?

- Ravnomjerna ras­po­dje­la kul­tur­nih resur­sa unu­tar Istarske župa­ni­je jed­no je od ključ­nih pita­nja kul­tur­nog razvo­ja kojem pris­tu­pa­mo s poseb­nom paž­njom i odgo­vor­noš­ću. Geografska i demo­graf­ska raz­no­li­kost Istre zah­ti­je­va mode­le koji nadi­la­ze cen­tra­li­zi­ra­no uprav­lja­nje te nude kon­kret­ne meha­niz­me za dos­tup­nost i rav­no­te­žu kul­tur­nih ula­ga­nja. Upravo zato kul­tur­nu poli­ti­ku razvi­ja­mo na prin­ci­pi­ma teri­to­ri­jal­ne pra­ved­nos­ti, s jas­nom namje­rom da se kul­tur­ne ini­ci­ja­ti­ve, pro­gra­mi i inves­ti­ci­je rav­no­mjer­no dis­tri­bu­ira­ju i da sva­ka sre­di­na, bez obzi­ra na veli­či­nu ili admi­nis­tra­tiv­ni sta­tus, ima jed­na­ku pri­li­ku za kul­tur­ni rast i razvoj. Gradovi mora­ju zadr­ža­ti ulo­gu kul­tur­nih sto­že­ra, ali isto­vre­me­no snaž­no poti­če­mo jača­nje kul­tur­nih kapa­ci­te­ta u manjim opći­na­ma i rural­nim sredinama.

Kulturna stra­te­gi­ja župa­ni­je već uklju­ču­je decen­tra­li­za­ci­ju kroz done­se­ne kri­te­ri­je za dodje­lu sred­stva kroz mani­fes­ta­ci­je poput „Festivala zavi­čaj­nos­ti u Istri“, pot­po­ru pro­gra­mi­ma aktiv­nog gra­đan­skog sudje­lo­va­nja i lokal­nim fes­ti­va­li­ma koji nje­gu­ju iden­ti­tet i zajed­niš­tvo. Posebnu paž­nju usmje­ra­va­mo na kul­tur­nu infras­truk­tu­ru u lokal­nim zajed­ni­ca­ma, a pro­jek­ti poput obno­ve kašte­la u Pazu, Kršanu i Momjanu te stva­ra­nja kul­tur­no-edu­ka­tiv­nih pros­to­ra, pri­mje­ri­ce Kuća fre­sa­ka u Draguću, Kuća kašte­la u Momjanu i Hiža od besid u Pazinu, pot­vr­đu­ju taj pris­tup u prak­si. Želimo osno­va­ti i Fond gra­do­va i opći­na, kako bi se pove­ćao broj “Malih pro­je­ka­ta za bolje sutra” koji­ma se izme­đu osta­log finan­ci­ra­ju i mali pro­jek­ti oču­va­nja istar­skog identiteta.

Na taj način kul­tu­ra pres­ta­je biti pri­vi­le­gi­ja urba­nih cen­ta­ra i pos­ta­je sva­kod­nev­na vri­jed­nost koja živi u zajed­ni­ca­ma, poti­če uklju­či­va­nje, jača lokal­ni iden­ti­tet i podi­že kva­li­te­tu živo­ta gdje god lju­di živjeli.

Trebaju li kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je u Istri biti vođe­ne prvens­tve­no umjet­ni­ci­ma i kul­tur­nim dje­lat­ni­ci­ma ili bis­te dali pred­nost pro­fe­si­onal­nim mena­dže­ri­ma koji uprav­lja­ju kul­tur­nim usta­no­va­ma pre­ma pos­lov­nim prin­ci­pi­ma? Kako vidi­te ide­alan model upravljanja?

- Pitanje uprav­lja­nja kul­tur­nim ins­ti­tu­ci­ja­ma u Istri izu­zet­no je važ­no jer upra­vo način uprav­lja­nja odre­đu­je koli­ko će ins­ti­tu­ci­je biti otvo­re­ne, rele­vant­ne, odr­ži­ve i uklju­če­ne u zajed­ni­cu. Smatramo da ide­alan model ne poči­va na isklju­či­vos­ti izme­đu umjet­nič­kog i mena­džer­skog pris­tu­pa, već na nji­ho­vu među­sob­nom pro­ži­ma­nju i surad­nji. Kulturne ins­ti­tu­ci­je tre­ba­ju biti mjes­ta izvr­s­nos­ti, kre­ativ­nos­ti, ali i stra­te­škog razvo­ja. Umjetnici i kul­tur­ni dje­lat­ni­ci nose stva­ra­lač­ku sna­gu, razu­mi­je­va­nje publi­ke i sen­zi­bi­li­tet pre­ma druš­tve­nim potre­ba­ma. S dru­ge stra­ne, pro­fe­si­onal­ni mena­dže­ri osi­gu­ra­va­ju sta­bil­nost, učin­ko­vi­tost i spo­sob­nost stra­te­škog pla­ni­ra­nja, što je danas ključ­no u kon­tek­s­tu odr­ži­vog finan­ci­ra­nja, razvo­ja publi­ke, među­na­rod­ne surad­nje i kori­šte­nja EU fondova.

U našem kul­tur­nom pro­gra­mu poseb­no nagla­ša­va­mo potre­bu za osu­vre­me­nji­va­njem i jača­njem kul­tur­ne infras­truk­tu­re, većom mobil­noš­ću sadr­ža­ja, ino­va­tiv­nim obli­ci­ma uprav­lja­nja, kao i stva­ra­njem pros­to­ra za kre­ativ­ne pro­fe­si­onal­ce. Takvi pro­jek­ti tra­že upra­vo siner­gi­ju izme­đu umjet­nič­kog sadr­ža­ja i mena­džer­skog zna­nja kako bi uis­ti­nu zaži­vje­li i ostva­ri­li svoj puni poten­ci­jal. Zalažemo se za model u kojem rav­no­te­žu pro­na­la­zi­mo kroz ink­lu­ziv­na uprav­ljač­ka tije­la poput savje­ta, vije­ća i ope­ra­tiv­nih timo­va koji okup­lja­ju i kul­tur­ne dje­lat­ni­ke i mena­dže­re, kao i pred­stav­ni­ke zajed­ni­ce. Podržavam pro­fe­si­ona­li­za­ci­ju uprav­lja­nja, ali uz uvjet da ona ne ugro­zi auto­no­mi­ju stva­ra­laš­tva i da se teme­lji na razu­mi­je­va­nju spe­ci­fič­nos­ti kul­tur­nog rada.

Idealna kul­tur­na ins­ti­tu­ci­ja u Istri je ona koja isto­vre­me­no nje­gu­je izvr­s­nost, ali i pro­miš­lja svo­ju odr­ži­vost i širi doseg, pre­ma lokal­noj zajed­ni­ci, mla­di­ma, ranji­vim sku­pi­na­ma, kao i pre­ma vanj­skim part­ne­ri­ma, stva­ra­ju­ći mre­žu pove­za­nih, suvre­me­nih i vital­nih kul­tur­nih toča­ka širom županije.

Kako vidi­te ulo­gu digi­ta­li­za­ci­je i ino­va­ci­ja u kul­tu­ri? Treba li kul­tur­na poli­ti­ka više poti­ca­ti pro­duk­ci­ju novih kul­tur­nih sadr­ža­ja ili pove­ća­ti pris­tup pos­to­je­ćim kul­tur­nim dje­li­ma? Smatrate li važ­nim finan­ci­ra­ti istra­ži­va­nja u podru­čju kul­tur­nih prak­si i potre­ba publike?

- Digitalizacija i ino­va­ci­je pred­stav­lja­ju ključ­ne ala­te u razvo­ju suvre­me­ne kul­tur­ne poli­ti­ke, oso­bi­to u regi­ja­ma poput Istarske župa­ni­je koja isto­vre­me­no bašti­ni boga­tu tra­di­ci­ju i teži dina­mič­nom, suvre­me­nom izra­zu. Vjerujem da digi­tal­ne teh­no­lo­gi­je nisu samo sred­stvo već i pros­tor za stva­ra­nje, inter­pre­ta­ci­ju i dos­tup­nost kul­tu­re te ih tre­ba sus­tav­no i stra­te­ški uklju­či­ti u sve aspek­te kul­tur­nog dje­lo­va­nja. Naš pris­tup uklju­ču­je i poti­ca­nje pro­duk­ci­je novih kul­tur­nih sadr­ža­ja teme­lje­nih na digi­tal­nim teh­no­lo­gi­ja­ma i suvre­me­nim umjet­nič­kim prak­sa­ma, i pove­ća­nje pris­tu­pa pos­to­je­ćim dje­li­ma jer je jed­no i dru­go nuž­no za demo­kra­tič­nost kul­tu­re, izgrad­nju publi­ke i rele­vant­nost kul­tur­nog sek­to­ra. Digitalizacija kul­tur­ne bašti­ne, razvoj onli­ne plat­for­mi, vir­tu­al­ni muze­ji, digi­tal­na umre­že­nost ins­ti­tu­ci­ja, kao i novi for­ma­ti umjet­nič­kog izra­za poput digi­tal­nih per­for­man­sa, inte­rak­tiv­nih ins­ta­la­ci­ja i mul­ti­me­di­jal­nih dje­la mora­ju biti podr­ža­ni i dos­tup­ni širo­koj jav­nos­ti. Upravo zato u našem pro­gra­mu pre­dvi­đa­mo osni­va­nje mul­ti­me­di­jal­nog odje­la pri Školi pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na u Puli, koji će tema­ti­zi­ra­ti Istru kao film­sku i kre­ativ­nu regi­ju, ali i potak­nu­ti gene­ra­ci­je mla­dih na stva­ra­nje u digi­tal­nom pros­to­ru. Također, zala­že­mo se za dava­nje u naj­am napu­šte­nih pros­to­ra kre­ativ­nim pro­fe­si­onal­ci­ma, uklju­ču­ju­ći digi­tal­ne umjet­ni­ke, te za otva­ra­nje cowor­king pros­to­ra kao novih kul­tur­nih inkubatora.

Osim toga, nagla­ša­va­mo važ­nost znans­tve­nog i struč­nog istra­ži­va­nja kul­tur­nih prak­si i potre­ba publi­ke. Kultura nije sta­tič­na i zah­ti­je­va stal­no pro­pi­ti­va­nje (tko su naši koris­ni­ci, koje sadr­ža­je tra­že, na koji način pris­tu­pa­ju kul­tu­ri i kako se mije­nja nji­ho­vo pona­ša­nje). Zato sma­tra­mo ključ­nim finan­ci­ra­ti istra­ži­va­nja u ovom podru­čju i koris­ti­ti nji­ho­ve nala­ze za obli­ko­va­nje poli­ti­ka koje su ute­me­lje­ne na stvar­nim potre­ba­ma, a ne samo na pretpostavkama.

Digitalna i ino­va­tiv­na kul­tu­ra mora biti uklju­či­va, eks­pe­ri­men­tal­na i hra­bra, tj. pros­tor u kojem se bašti­na rein­ter­pre­ti­ra, gdje publi­ka sudje­lu­je, a gra­ni­ce izme­đu umjet­ni­ka, koris­ni­ka i teh­no­lo­gi­je pos­ta­ju nova zona kul­tur­nog stva­ra­nja. U tak­voj vizi­ji Istra ne zaos­ta­je, nego predvodi.

Kako pla­ni­ra­te osi­gu­ra­ti sta­bil­ni­je finan­ci­ra­nje kul­tur­nog sek­to­ra? Kako bis­te potak­nu­li pri­vat­ni sek­tor na veće ula­ga­nje u kul­tu­ru? Koje bis­te dodat­ne izvo­re finan­ci­ra­nja mogli osi­gu­ra­ti, osim pro­ra­čun­skih i EU fondova?

- Stabilno i odr­ži­vo finan­ci­ra­nje kul­tur­nog sek­to­ra pre­du­vjet je nje­go­va razvo­ja, pro­fe­si­ona­li­za­ci­je i dugo­roč­ne rele­vant­nos­ti. Kultura se ne može pro­ma­tra­ti isklju­či­vo kao tro­šak, već kao inves­ti­ci­ja u druš­tve­nu kohe­zi­ju, obra­zo­va­nje, iden­ti­tet i odr­ži­vi razvoj zajed­ni­ce. Stoga je naš cilj osi­gu­ra­ti više­go­diš­nje pla­ni­ra­nje i pre­dvi­di­vo finan­ci­ra­nje kul­tur­nih aktiv­nos­ti i usta­no­va kroz stra­te­ško uprav­lja­nje sred­stvi­ma župa­nij­skog pro­ra­ču­na, ali i aktiv­ni­je uklju­či­va­nje dodat­nih izvora.

Kao prvo, radit ćemo na pove­ća­nju pro­ra­čun­skih izdva­ja­nja za kul­tu­ru, uz jas­no defi­ni­ra­ne pri­ori­te­te i jav­no dos­tup­ne kri­te­ri­je dodje­le sred­sta­va, čime ćemo osna­ži­ti tran­s­pa­rent­nost i povje­re­nje u sus­tav finan­ci­ra­nja. Osigurat ćemo veću podr­šku za kul­tur­ne pro­gra­me koji ima­ju jav­nu vri­jed­nost, oso­bi­to one koji su dos­tup­ni širo­koj publi­ci, koji poti­ču sudje­lo­va­nje mla­dih i mar­gi­na­li­zi­ra­nih sku­pi­na, te koji čuva­ju zavi­čaj­nu baštinu.

Smatramo da EU fon­do­vi i dalje pred­stav­lja­ju važan oslo­nac za kapi­tal­ne inves­ti­ci­je, digi­ta­li­za­ci­ju i među­na­rod­nu surad­nju u kul­tu­ri, no isto tako želi­mo razvi­ja­ti dodat­ne mode­le finan­ci­ra­nja. Poseban fokus sta­vit ćemo na poti­ca­nje meha­ni­za­ma jav­no-pri­vat­nog part­ner­stva. Privatni sek­tor može biti važan savez­nik u razvo­ju kul­tur­nog živo­ta, ali za to je potreb­no stvo­ri­ti poti­caj­no okru­že­nje, od porez­nih olak­ši­ca za spon­zo­re i dona­to­re, do vid­lji­vos­ti i ugle­da koje kul­tur­na surad­nja nosi. Planiramo osno­va­ti temat­ske fon­do­ve na župa­nij­skoj razi­ni koji će dje­lo­va­ti cilja­no, npr. za kre­ativ­ne indus­tri­je, zavi­čaj­nu umjet­nič­ku pro­duk­ci­ju ili kul­tur­nu ino­va­ci­ju, a koji će biti otvo­re­ni i za ula­ga­nja pri­vat­nog sek­to­ra i gra­đa­na kroz mode­le kolek­tiv­nog finan­ci­ra­nja (crowd­fun­ding), part­ner­skih plat­for­mi i mece­nat­skih pro­gra­ma. Time kul­tu­ri otva­ra­mo pros­tor za veću auto­no­mi­ju i samo­odr­ži­vost, ali i jača­mo vezu izme­đu stva­ra­te­lja, publi­ke i šire zajednice.

Kako bis­te osi­gu­ra­li da kul­tur­ni sadr­ža­ji budu dos­tup­ni oso­ba­ma s inva­li­di­te­tom, mla­di­ma s teško­ća­ma u razvo­ju i dru­gim ranji­vim sku­pi­na­ma? Koje bis­te kon­kret­ne mje­re pro­ve­li kako bi kul­tur­ni pros­to­ri pos­ta­li pristupačniji?

- Pristup kul­tu­ri temelj­no je ljud­sko pra­vo, a ink­lu­ziv­nost je jedan od ključ­nih prin­ci­pa na kojem gra­di­mo našu kul­tur­nu poli­ti­ku. Kulturni sadr­ža­ji mora­ju biti dos­tup­ni svi­ma bez obzi­ra na fizič­ke, inte­lek­tu­al­ne ili soci­oeko­nom­ske bari­je­re. Osobito je važ­no osi­gu­ra­ti rav­no­pra­van pris­tup oso­ba­ma s inva­li­di­te­tom, mla­di­ma s teško­ća­ma u razvo­ju, sta­ri­ji­ma, novim sta­nov­ni­ci­ma i svi­ma oni­ma koji se u sus­ta­vu čes­to nala­ze na marginama.

Zato pla­ni­ra­mo pro­ved­bu niza kon­kret­nih i odr­ži­vih mje­ra. Ulagat ćemo u pri­la­god­bu kul­tur­ne infras­truk­tu­re uklju­ču­ju­ći ram­pe, diza­la, ruko­hva­te, tak­til­ne pod­lo­ge, pris­tu­pač­ne toale­te i ori­jen­ta­cij­ske sus­ta­ve kako bi kul­tur­ni pros­to­ri pos­ta­li fizič­ki dos­tup­ni oso­ba­ma s inva­li­di­te­tom i sma­nje­ne pokret­lji­vos­ti. Sadržajno, podr­ža­vat ćemo pro­duk­ci­ju kul­tur­nih pro­gra­ma koji uklju­ču­ju pri­je­vo­de na zna­kov­ni jezik, titlo­ve za glu­he i naglu­he oso­be, audio-opi­se za sli­je­pe i sla­bo­vid­ne, kao i jed­nos­tav­ne jezič­ne inter­pre­ta­ci­je za oso­be s pote­ško­ća­ma u čita­nju i uče­nju. Poticat ćemo i orga­ni­za­ci­ju ink­lu­ziv­nih umjet­nič­kih radi­oni­ca i pro­gra­ma za dje­cu i mla­de s teško­ća­ma, u surad­nji s obra­zov­nim i soci­jal­nim ins­ti­tu­ci­ja­ma. Posebnu paž­nju posve­tit ćemo i edu­ka­ci­ji kul­tur­nih dje­lat­ni­ka o pris­tu­pač­nos­ti, ink­lu­ziv­nom jezi­ku i komu­ni­ka­ci­ji, kako bi se kon­ti­nu­ira­no razvi­ja­la svi­jest i kom­pe­ten­ci­je unu­tar sustava.

Naša vizi­ja kul­tu­re nije samo bogat­stvo sadr­ža­ja, već i otvo­re­nost pros­to­ra. Kulturna poli­ti­ka mora biti alat osna­ži­va­nja i pove­zi­va­nja, a ne izdva­ja­nja. Inkluzivna kul­tu­ra je kul­tu­ra zajed­niš­tva i to je kul­tu­ra kak­vu gra­di­mo u Istri.