Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Elvisa Morine
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Elvis Morine i arhiva Kulturistre
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture u Puli i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. U nastavku je intervju s kandidatom Elvisom Morinom.

Smatrate li da kulturna politika u Puli treba biti primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije, ili bi trebala obuhvatiti šire aspekte svakodnevnog života građana kroz participativne i lokalne inicijative? Kako biste to uravnotežili?
- Trebalo bi svakako odvojiti profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije od lokalnih inicijative. Mislim da je potrebno promijeniti pristup financiranju lokalnih inicijativa kao što bi trebalo više raditi na pronalasku velikih sponzora kroz društveno odgovorno poslovanje za ove prve.
Za realizaciju Programa javnih potreba u kulturi za 2025. godinu Grad Pula je osigurao 7,8 milijuna eura. Smatrate li da je to dovoljno? Kako biste osigurali dodatne izvore financiranja za kulturu i potaknuli privatni sektor na veća ulaganja u kulturne projekte?
- Smatram da bi svatko tko se bavi umjetnošću i kulturom trebao biti adekvatno podržan za svoj rad. Ovako bi bilo skroz proizvoljno govoriti što je dovoljno, a što nije kada nemamo jasno kulturno određenje i što ga čini u gradu starom skoro tri tisuće godina. Koji je naš identitet i kamo stremimo? Pa mi nemao niti službeni suvenir a još manje kulturni identitet.

Kulturne i kreativne industrije sve više postaju gospodarski faktor u kulturnom sektoru. Treba li grad Pula njih tretirati kao ekonomsku granu i poticati ih kroz poduzetničke modele ili ih podržavati isključivo kroz kulturne politike?
- I jedno i drugo. Svakako bi trebalo izbjeći stvaranja sinekura i svetih krava na tom području. Zagovornik sam raznih kombinacija. Kultura nije samo ekonomska grana niti će to ikada biti. Dati ću vam primjer Denisa Nađa, jednog od naših sugrađana kojeg život nije mazio. Radi se o umjetniku koji radi vrhunske reprodukcije slavnih slikara. Njega i njemu slične bi grad trebao uzeti „pod svoje“ i omogućiti im rad. Uz jednog takvog umjetnika možemo imati svjetski zanimljiv muzej ili galeriju reprodukcija. Talenti nam nestaju pod teretom života a malo je potrebno da svi dobiju.
Grad Pula ima dugu tradiciju velikih manifestacija poput Pula Film Festivala, a u prijašnjem je razdoblju bio domaćin svjetskih glazbenih festivala poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kulturna politika biti usmjerena na privlačenje velikih međunarodnih projekata i brendiranje Pule kao kulturnog centra, ili bi se trebala fokusirati na podršku lokalnim, participativnim inicijativama? Kako biste uskladili ta dva važna segmenta?
- Opet bih ponovio, jedno i drugo uz napomenu da mi već jesmo poznati kao kulturni centar. Imao niz antičkih ali i spomenika moderne povijesti. Mi smo Austro-Ugarska luka jedinstvena na svijetu. Imamo sjedište Ilira na Nezakciju i povijest kako malo gradova u svijetu ima. A opet se tražimo kroz visoko komercijalne događaje. Zagovornik sam ipak malo drugačijeg pristupa. Valorizacije postojećeg nasljeđa i povijesti.
Mnogi prostori kulturne baštine pod ingerencijom Grada Pule su nedovoljno iskorišteni ili neadekvatno održavani. Kako biste riješili pitanje upravljanja tim prostorima? Treba li grad zadržati potpunu kontrolu ili otvoriti više mogućnosti privatno-javnog partnerstva u kulturnoj infrastrukturi?
- Mišljenja sam kako bi Grad trebao rukovoditi svime uz podršku kako ste naveli privatno javnog partnerstva. Ali je dug put do toga posebice jer mi sami nismo valorizirali postojeće vrijednosti te ih nismo na neki način monetizirali. Citirao bih jednog dragog prijatelja koji kaže kako Pula ima bar tisuću petsto godina starije građevine od Dubrovnika. I opet ne znamo cijeniti i valorizirati naše kulturno i arhitektonsko nasljeđe. Naše stare Austro-Ugarske vile su ruglo kulturi, tradiciji i arhitekturi koje svatko može oblikovati i dograđivati kako god želi. Mi nismo dovoljno svjesni, ali i savjesno odgovorni naspram svega toga. Mozaik koji se nalazi iza Zavoda za zapošljavanje je najbolji primjer nezainteresiranosti spram takvog nasljeđa. Stoga nužan je skroz drugačiji pristup svemu.

Kako biste uskladili potrebe kulturne scene Pule, koja želi razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj, s interesima turizma, koji često traži komercijalizaciju kulturne ponude?
- Mislim da bi za ovo pitanje trebali ipak dati neki konkretniji primjer te možda i definiciju pulske kulturne scene. Je li ona naslijeđe davnih prošlih vremena, glazbe posebice rocka i punka ili pak možda novijeg datuma. Turizam i kultura ili možda derivacija naziva kulturni turizam je kod nas u potpunosti nerazvijena i počiva na istim temeljima kao hrvatski turizam. Na suncu i moru ili u kulturnom slučaju na očuvanim spomenicima i dijelu moderne tradicije. Komercijalizacija nije negativan pojam. ali je za kvalitetan odnos kulturnog i arhitektonskog naslijeđa i potrebe za zaradom ipak nužno imati jasne vizije i put. Siguran sam da mi to nemamo. Ono što imamo je sporadična inicijativa kroz institucije i privatne poduzetnike. Naveo bih Sveta srca i Aquarium Pula. I jedan i drugi projekt ima povijesnu poveznicu, ali i komercijalnu osnovu.
Kulturne aktivnosti u Puli uglavnom su koncentrirane u centru grada. Kako biste osigurali ravnomjerniji razvoj kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule?
- Svatko bi trebao dati svoj doprinos, ali i zajednička kulturna politika i vizija koja se provlači kroz više pitanja je nužna. Grad neka osigura temelje i dio financiranja, a lokalne inicijative održavanje i komercijalizaciju ako treba. Centar grada je sam po sebi zatvorena cjelina i funkcionira kao takav, ali periferija grada nudi životno zanimljivo naslijeđe kao što su recimo stare Austro-Ugarske vile ili fortifikacijski sustav.

Treba li kulturna politika u Puli više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati dostupnost i digitalizaciju postojećih kulturnih programa? Smatrate li da su inovacije i eksperimentalni pristupi dovoljno zastupljeni u kulturnim programima Pule?
- Smatram da bi kreativci i kulturnjaci trebali neovisno o bilo kakvoj potpori raditi i stvarati, a kasnije bi se grad ili neke druge institucije trebali i morali uključivati. Čekajući siguran izvor prihoda i službenu potvrdu gubimo spontanost i kreaciju.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji?
- Na ovom smo ispitu dosta na klimavima nogama. Mladi kolega Dominik Janović koji je moj dogradonačelnički kandidat ima ekspertizu i ideju kako se ta pitanja rješavaju. On je sam osoba s invaliditetom i iz prve ruke svjedoči svim izazovima egocentričnosti i samodostatnosti modernog društva.

Kako planirate riješiti dugogodišnje probleme s korištenjem javnih kulturnih prostora, poput onih u Rojcu? Treba li grad redefinirati model upravljanja tim prostorima kako bi postali održiviji i bolje iskorišteni? Koji model upravljanja predlažete?
- Treba da. Rojc je samo sebe na neki način izolirao i dao si titulu nedodirljivog i svemogućeg. Moje je mišljenje da se u tom slučaju Rojc treba otvoriti Puli. Na neki način funkcionira kao Uljanik opasan zidinama. Nepotrebno je to. Što se modela upravljanja tiče, svakako ljudi iz Rojca znaju najbolje što im treba, ali im treba i neko tijelo za samorefleksiju i poravnanje da ne odu u ekskluzivitet i samodostatnost po pitanju razvoja. Mišljenja sam kako pojedinci koji u ovom trenutku „upravljaju“ Rojcom isto tako trebaju korekturu i usklađenje. Ali se radi o zahtjevnom pitanju u kojem i predstavnici Rojca i predstavnici Grada trebaju imati razumijevanja jedni za druge i želje za napretkom. U ovom trenutku tomu nije tako i imao jednakije među jednakima koji su se samo proglasili takvima. Dizanjem buke i stvaranju dojma nedodirljivosti kada se god pokrene pitanje uređenja i usklađenja odnosa nište se neće riješiti. U svakom slučaju sam stava kako Rojcu treba podršku i treba ga profilirati kao centar kulturne i društveno korisne izvrsnosti.