Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Elvisa Morine

Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Elvis Morine i arhiva Kulturistre

06.05.2025.

Ususret ovo­go­diš­njim lokal­nim izbo­ri­ma, por­tal Kulturistra.hr je svim kan­di­da­ti­ma za gra­do­na­čel­ni­ka Grada Pule koji su služ­be­no obja­vi­li svo­ju kan­di­da­tu­ru pos­lao pita­nja za inter­v­jue putem kojih želi­mo doz­na­ti nešto više o nji­ho­vim pro­gra­mi­ma u dome­ni kul­tu­re. Svim smo kan­di­da­ti­ma pos­ta­vi­li ista pita­nja koja su obli­ko­va­na na teme­lju ključ­nih stra­te­ških smjer­ni­ca razvo­ja kul­tu­re u Puli i glo­bal­nih kul­tur­nih dile­ma. Intervjue objav­lju­je­mo redos­li­je­dom pri­mit­ka odgo­vo­ra i nakon final­ne auto­ri­za­ci­je kan­di­da­ta. U nas­tav­ku je inter­v­ju s kan­di­da­tom Elvisom Morinom.

Smatrate li da kul­tur­na poli­ti­ka u Puli tre­ba biti pri­mar­no usmje­re­na na pro­fe­si­onal­nu umjet­nič­ku pro­duk­ci­ju i veli­ke kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je, ili bi tre­ba­la obu­hva­ti­ti šire aspek­te sva­kod­nev­nog živo­ta gra­đa­na kroz par­ti­ci­pa­tiv­ne i lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve? Kako bis­te to uravnotežili?

- Trebalo bi sva­ka­ko odvo­ji­ti pro­fe­si­onal­nu umjet­nič­ku pro­duk­ci­ju i veli­ke kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je od lokal­nih ini­ci­ja­ti­ve. Mislim da je potreb­no pro­mi­je­ni­ti pris­tup finan­ci­ra­nju lokal­nih ini­ci­ja­ti­va kao što bi tre­ba­lo više radi­ti na pro­na­la­sku veli­kih spon­zo­ra kroz druš­tve­no odgo­vor­no pos­lo­va­nje za ove prve.

Za reali­za­ci­ju Programa jav­nih potre­ba u kul­tu­ri za 2025. godi­nu Grad Pula je osi­gu­rao 7,8 mili­ju­na eura. Smatrate li da je to dovolj­no? Kako bis­te osi­gu­ra­li dodat­ne izvo­re finan­ci­ra­nja za kul­tu­ru i potak­nu­li pri­vat­ni sek­tor na veća ula­ga­nja u kul­tur­ne projekte?

- Smatram da bi svat­ko tko se bavi umjet­noš­ću i kul­tu­rom tre­bao biti adek­vat­no podr­žan za svoj rad. Ovako bi bilo skroz pro­izvolj­no govo­ri­ti što je dovolj­no, a što nije kada nema­mo jas­no kul­tur­no odre­đe­nje i što ga čini u gra­du sta­rom sko­ro tri tisu­će godi­na. Koji je naš iden­ti­tet i kamo stre­mi­mo? Pa mi nemao niti služ­be­ni suve­nir a još manje kul­tur­ni identitet.

Kulturne i kre­ativ­ne indus­tri­je sve više pos­ta­ju gos­po­dar­ski fak­tor u kul­tur­nom sek­to­ru. Treba li grad Pula njih tre­ti­ra­ti kao eko­nom­sku gra­nu i poti­ca­ti ih kroz podu­zet­nič­ke mode­le ili ih podr­ža­va­ti isklju­či­vo kroz kul­tur­ne politike?

- I jed­no i dru­go. Svakako bi tre­ba­lo izbje­ći stva­ra­nja sine­ku­ra i sve­tih kra­va na tom podru­čju. Zagovornik sam raz­nih kom­bi­na­ci­ja. Kultura nije samo eko­nom­ska gra­na niti će to ika­da biti. Dati ću vam pri­mjer Denisa Nađa, jed­nog od naših sugra­đa­na kojeg život nije mazio. Radi se o umjet­ni­ku koji radi vrhun­ske repro­duk­ci­je slav­nih sli­ka­ra. Njega i nje­mu slič­ne bi grad tre­bao uze­ti „pod svo­je“ i omo­gu­ći­ti im rad. Uz jed­nog tak­vog umjet­ni­ka može­mo ima­ti svjet­ski zanim­ljiv muzej ili gale­ri­ju repro­duk­ci­ja. Talenti nam nes­ta­ju pod tere­tom živo­ta a malo je potreb­no da svi dobiju.

Grad Pula ima dugu tra­di­ci­ju veli­kih mani­fes­ta­ci­ja poput Pula Film Festivala, a u pri­jaš­njem je raz­dob­lju bio doma­ćin svjet­skih glaz­be­nih fes­ti­va­la poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kul­tur­na poli­ti­ka biti usmje­re­na na priv­la­če­nje veli­kih među­na­rod­nih pro­je­ka­ta i bren­di­ra­nje Pule kao kul­tur­nog cen­tra, ili bi se tre­ba­la foku­si­ra­ti na podr­šku lokal­nim, par­ti­ci­pa­tiv­nim ini­ci­ja­ti­va­ma? Kako bis­te uskla­di­li ta dva važ­na segmenta?

- Opet bih pono­vio, jed­no i dru­go uz napo­me­nu da mi već jesmo poz­na­ti kao kul­tur­ni cen­tar. Imao niz antič­kih ali i spo­me­ni­ka moder­ne povi­jes­ti. Mi smo Austro-Ugarska luka jedins­tve­na na svi­je­tu. Imamo sje­di­šte Ilira na Nezakciju i povi­jest kako malo gra­do­va u svi­je­tu ima. A opet se tra­ži­mo kroz viso­ko komer­ci­jal­ne doga­đa­je. Zagovornik sam ipak malo dru­ga­či­jeg pris­tu­pa. Valorizacije pos­to­je­ćeg nas­lje­đa i povijesti.

Mnogi pros­to­ri kul­tur­ne bašti­ne pod inge­ren­ci­jom Grada Pule su nedo­volj­no isko­ri­šte­ni ili neadek­vat­no odr­ža­va­ni. Kako bis­te rije­ši­li pita­nje uprav­lja­nja tim pros­to­ri­ma? Treba li grad zadr­ža­ti pot­pu­nu kon­tro­lu ili otvo­ri­ti više moguć­nos­ti pri­vat­no-jav­nog part­ner­stva u kul­tur­noj infrastrukturi?

- Mišljenja sam kako bi Grad tre­bao ruko­vo­di­ti svi­me uz podr­šku kako ste nave­li pri­vat­no jav­nog part­ner­stva. Ali je dug put do toga pose­bi­ce jer mi sami nismo valo­ri­zi­ra­li pos­to­je­će vri­jed­nos­ti te ih nismo na neki način mone­ti­zi­ra­li. Citirao bih jed­nog dra­gog pri­ja­te­lja koji kaže kako Pula ima bar tisu­ću pet­sto godi­na sta­ri­je gra­đe­vi­ne od Dubrovnika. I opet ne zna­mo cije­ni­ti i valo­ri­zi­ra­ti naše kul­tur­no i arhi­tek­ton­sko nas­lje­đe. Naše sta­re Austro-Ugarske vile su ruglo kul­tu­ri, tra­di­ci­ji i arhi­tek­tu­ri koje svat­ko može obli­ko­va­ti i dogra­đi­va­ti kako god želi. Mi nismo dovolj­no svjes­ni, ali i savjes­no odgo­vor­ni nas­pram sve­ga toga. Mozaik koji se nala­zi iza Zavoda za zapoš­lja­va­nje je naj­bo­lji pri­mjer neza­in­te­re­si­ra­nos­ti spram tak­vog nas­lje­đa. Stoga nužan je skroz dru­ga­či­ji pris­tup svemu.

Kako bis­te uskla­di­li potre­be kul­tur­ne sce­ne Pule, koja želi razvi­ja­ti umjet­nič­ki i druš­tve­no anga­ži­ra­ni sadr­žaj, s inte­re­si­ma turiz­ma, koji čes­to tra­ži komer­ci­ja­li­za­ci­ju kul­tur­ne ponude?

- Mislim da bi za ovo pita­nje tre­ba­li ipak dati neki kon­kret­ni­ji pri­mjer te možda i defi­ni­ci­ju pul­ske kul­tur­ne sce­ne. Je li ona nas­li­je­đe dav­nih proš­lih vre­me­na, glaz­be pose­bi­ce roc­ka i pun­ka ili pak možda novi­jeg datu­ma. Turizam i kul­tu­ra ili možda deri­va­ci­ja nazi­va kul­tur­ni turi­zam je kod nas u pot­pu­nos­ti nera­zvi­je­na i poči­va na istim teme­lji­ma kao hrvat­ski turi­zam. Na sun­cu i moru ili u kul­tur­nom slu­ča­ju na oču­va­nim spo­me­ni­ci­ma i dije­lu moder­ne tra­di­ci­je. Komercijalizacija nije nega­ti­van pojam. ali je za kva­li­te­tan odnos kul­tur­nog i arhi­tek­ton­skog nas­li­je­đa i potre­be za zara­dom ipak nuž­no ima­ti jas­ne vizi­je i put. Siguran sam da mi to nema­mo. Ono što ima­mo je spo­ra­dič­na ini­ci­ja­ti­va kroz ins­ti­tu­ci­je i pri­vat­ne podu­zet­ni­ke. Naveo bih Sveta srca i Aquarium Pula. I jedan i dru­gi pro­jekt ima povi­jes­nu povez­ni­cu, ali i komer­ci­jal­nu osnovu.

Kulturne aktiv­nos­ti u Puli uglav­nom su kon­cen­tri­ra­ne u cen­tru gra­da. Kako bis­te osi­gu­ra­li rav­no­mjer­ni­ji razvoj kul­tur­nih sadr­ža­ja u raz­li­či­tim kvar­to­vi­ma i pred­gra­đi­ma Pule?

- Svatko bi tre­bao dati svoj dopri­nos, ali i zajed­nič­ka kul­tur­na poli­ti­ka i vizi­ja koja se prov­la­či kroz više pita­nja je nuž­na. Grad neka osi­gu­ra teme­lje i dio finan­ci­ra­nja, a lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve odr­ža­va­nje i komer­ci­ja­li­za­ci­ju ako tre­ba. Centar gra­da je sam po sebi zatvo­re­na cje­li­na i funk­ci­oni­ra kao takav, ali peri­fe­ri­ja gra­da nudi život­no zanim­lji­vo nas­li­je­đe kao što su reci­mo sta­re Austro-Ugarske vile ili for­ti­fi­ka­cij­ski sustav.

Treba li kul­tur­na poli­ti­ka u Puli više poti­ca­ti pro­duk­ci­ju novih kul­tur­nih sadr­ža­ja ili pove­ća­ti dos­tup­nost i digi­ta­li­za­ci­ju pos­to­je­ćih kul­tur­nih pro­gra­ma? Smatrate li da su ino­va­ci­je i eks­pe­ri­men­tal­ni pris­tu­pi dovolj­no zas­tup­lje­ni u kul­tur­nim pro­gra­mi­ma Pule?

- Smatram da bi kre­ativ­ci i kul­tur­nja­ci tre­ba­li neo­vis­no o bilo kak­voj pot­po­ri radi­ti i stva­ra­ti, a kas­ni­je bi se grad ili neke dru­ge ins­ti­tu­ci­je tre­ba­li i mora­li uklju­či­va­ti. Čekajući sigu­ran izvor pri­ho­da i služ­be­nu pot­vr­du gubi­mo spon­ta­nost i kreaciju.

Kako bis­te osi­gu­ra­li da kul­tur­ni sadr­ža­ji budu dos­tup­ni oso­ba­ma s inva­li­di­te­tom, sta­ri­ji­ma, dje­ci s teško­ća­ma u razvo­ju i dru­gim ranji­vim sku­pi­na­ma? Koje bis­te kon­kret­ne mje­re pro­ve­li kako bi kul­tur­ni pros­to­ri i pro­gra­mi pos­ta­li inkluzivniji?

- Na ovom smo ispi­tu dos­ta na kli­ma­vi­ma noga­ma. Mladi kole­ga Dominik Janović koji je moj dogra­do­na­čel­nič­ki kan­di­dat ima eks­per­ti­zu i ide­ju kako se ta pita­nja rje­ša­va­ju. On je sam oso­ba s inva­li­di­te­tom i iz prve ruke svje­do­či svim iza­zo­vi­ma ego­cen­trič­nos­ti i samo­dos­tat­nos­ti moder­nog društva.

Kako pla­ni­ra­te rije­ši­ti dugo­go­diš­nje pro­ble­me s kori­šte­njem jav­nih kul­tur­nih pros­to­ra, poput onih u Rojcu? Treba li grad rede­fi­ni­ra­ti model uprav­lja­nja tim pros­to­ri­ma kako bi pos­ta­li odr­ži­vi­ji i bolje isko­ri­šte­ni? Koji model uprav­lja­nja predlažete?

- Treba da. Rojc je samo sebe na neki način izo­li­rao i dao si titu­lu nedo­dir­lji­vog i sve­mo­gu­ćeg. Moje je miš­lje­nje da se u tom slu­ča­ju Rojc tre­ba otvo­ri­ti Puli. Na neki način funk­ci­oni­ra kao Uljanik opa­san zidi­na­ma. Nepotrebno je to. Što se mode­la uprav­lja­nja tiče, sva­ka­ko lju­di iz Rojca zna­ju naj­bo­lje što im tre­ba, ali im tre­ba i neko tije­lo za samo­re­flek­si­ju i porav­na­nje da ne odu u eks­klu­zi­vi­tet i samo­dos­tat­nost po pita­nju razvo­ja. Mišljenja sam kako poje­din­ci koji u ovom tre­nut­ku „uprav­lja­ju“ Rojcom isto tako tre­ba­ju korek­tu­ru i uskla­đe­nje. Ali se radi o zah­tjev­nom pita­nju u kojem i pred­stav­ni­ci Rojca i pred­stav­ni­ci Grada tre­ba­ju ima­ti razu­mi­je­va­nja jed­ni za dru­ge i želje za napret­kom. U ovom tre­nut­ku tomu nije tako i imao jed­na­ki­je među jed­na­ki­ma koji su se samo pro­gla­si­li tak­vi­ma. Dizanjem buke i stva­ra­nju doj­ma nedo­dir­lji­vos­ti kada se god pokre­ne pita­nje ure­đe­nja i uskla­đe­nja odno­sa nište se neće rije­ši­ti. U sva­kom slu­ča­ju sam sta­va kako Rojcu tre­ba podr­šku i tre­ba ga pro­fi­li­ra­ti kao cen­tar kul­tur­ne i druš­tve­no koris­ne izvrsnosti.