Odjeci 18. Monte Librića: Razgovor s Goranom Ferčecom i Apolonijom Lučić
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije Petra TADIĆ iz arhiva Monte Librića
Pisac Goran Ferčec i ilustratorica Apolonija Lučić predstavili su slikovnicu „Kolači od blata“ na programu „Piknik s autorom“ 18. Festivala dječje knjige Monte Librić u Puli.
O toj neobičnoj kuharici razgovarali smo sa svestranim dvojcem nakon promocije knjige pune „recepata niodčega nizašto“ na kojoj su djeca „ispekla“ kolače od blata. Naime, u knjizi se mogu naći upute za pripremu „salate od papira“, „pjenice od nekoliko vrsta zraka“ i ostalih zanimljivosti, a njihova je posebnost što od jednog recepta može nastati mala kazališna predstava.
Ferčec inače ne radi promocije svojih knjiga, izuzetak su škole i promocije slikovnica.
„Ovo traži neku drugu vrstu koncentracije, puno mekšu, puno zahtjevniju, tjera te da potpuno drugačije artikuliraš misao i odnos prema onome tko te sluša i prema onome što radiš te da nađeš neki drugi način govora o tome što radiš“, rekao je Frečec o promocijama za djecu.
Kako nam je rekao, dugo je nosio ideju o knjizi za djecu ali i odrasle koja bi imala za zadatak napraviti kuharicu od svega što je odbačeno, od smeća te reciklirati, a sve s jednom ekološkom idejom da se počne promišljati o tome što s onim što nam više ne treba.
„Ova knjiga je metaforički kuharica – ima formu kuharice ali sadržaj nije ono što se kuha ili jede, no omogućava mladima koji čitaju da počnu promišljati o alternativnim oblicima ponovne upotrebe nečega. Ovdje je to smješteno u poetično izvedbeni kontekst kuhanja koji je oblik izvedbe koja mi je bliska zbog mog zanimanja – naime, kao dramaturga i pisca zanima me kako osim te politike ekologije u recepte djeci možemo ubaciti taj jedan mali performativ tj. zadatak kako se oni kako bi se oni kroz recepte mogli baviti izvedbom, a da toga nisu ni svjesni“, pojasnio je.
Kako je rekao, kuhanje je izvedba na načine na koje su to promišljali performansi 70tih godina gdje su u prostor izvedbe ušle svakodnevne stvari. To je kuharica za sve, samo ne za kuhanje jela. Ali je za kuhanje mašte i ekološku odgovornost te aktivnosti da klinci budu kreativni.
Knjiga može biti i dobar materijal i za one koji podučavaju djecu, za sat likovnog ili neke druge kreativne radionice vezane za stvari, likovne izvedbe, sve ono gdje su djeca aktivna i unutar mašte i imaginacije, aktivna su fizički te još promišljaju ekološki, a sve to uz knjigu i čitanje.
„Važno mi je da tu postoji segment teksta koji se može pratiti ali ono što slikovnica ima kao veliku kvalitetu jesu ilustracije Apolonije koja između tog teksta savršeno slaže narativ slike jer i ona može biti uputa za akciju“, kaže Ferčec.
„Urednice iz ‘Oaze’, Nina Bačun i Roberta Bratović unaprijed rekle da bi voljele veliki format i bogate ilustracije“, rekla je Lučić koja smatra da bi svaka slikovnica trebala biti sinergija teksta, ilustracija i grafičkog oblikovanja gdje se taj proizvod na kraju stvarno s pažnjom odradi da knjiga privuče pažnju.
„Super mi je što u izdavačkoj kući ‘Oaza Books’ eksperimentalno pristupaju tom oblikovanju knjiga. Primjerice ova naša „nema klasičnu naslovnicu s istaknutim naslovom i imenima na samoj naslovnoj strani, nego na hrptu što nije uobičajeno te velik broj ilustracija što isto nije čest slučaj, ali one su htjele zadržati sve što sam napravila“, pojasnila je.
Rekla nam je da joj je tekst Ferčeca super „sjeo“ za ilustriranje jer je njen rad dosta apstraktan stoga je radu pristupila na apstraktniji način.
„Njegova priča mi je baš bila dobra za rad na ilustracijama jer nisam htjela imati klasičnu dječju slikovnicu s protagonistom koji nas vodi kroz radnju nego sam htjela da ti recepti budu protagonisti priče“, rekla nam je.
Za „kuhanje“ slikovnice „Kolači od blata“ trebalo je vremena jer je tu bilo uključeno puno ručnog rada, pregovora i povezivanja. Kako su rekli, tijekom godinu dana konstanto su bili u kontaktu i razgovarali o skicama koje je Lučić slala Ferčecu.
„Crteži imaju svoju potpunu autonomiju, oni ne interpretiraju, oni nanovo grade sliku tog teksta i dovoljno ga upotpunjavaju“, izjavila je.
A učinjenim je Frečec vrlo zadovoljan i kaže kako crteži imaju nevjerojatnu imaginativnost koja je autonomna, mogu biti priča za sebe, stvoriti cijeli jedan svijet i prostor za djecu da upisuju tekst u te crteže na koje onda dolaze recepti.
A sama priča je univerzalna, rađena za djecu ali i za odrasle i reakcije na nju su odlične. O tome najbolje svjedoči činjenica da djeca prate recepte iz knjige i odrađuju zadatke npr. otvaraju i zatvaraju vrata kako bi napravili propus, šilje olovke i čuvaju ostatke u kutijici i sl.
„Uvijek se nanovo potvrdila je dijete nepregledni izvor ideja i da je školski sustav odgovoran ako se te ideje suzbiju i stisnu, djeca su neviđeno vrelo mogućnosti“, naglašava Ferčec.
Kaže da je Monte Librić jedini festival dječje književnosti koji imamo u Hrvatskoj i koji je na svjetskoj razini: „Nevjerojatno je da tako nešto postoji, Librić je kao i pulski Sa(n)jam knjige mjesto intelektualnog dijaloga, rasprave i neopisivo su važni jer nisu isključivo prodajni već tu ima promocija i dijaloga.
