„Vrtni đir“ Gradske radionice predstavio argentinsku umjetnicu Mariju Fernandu Abadia

Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ

02.06.2025.

Premda zbog kiše ipak nije odr­žan u vrtu Gradske radi­oni­ce nego u zatvo­re­nom, u subo­tu 24. svib­nja zapo­čeo je novi cik­lus „Vrtnog đira“, već tra­di­ci­onal­nih pro­gra­ma koji se za topli­jeg vre­me­na odr­ža­va­ju u straž­njem dvo­ri­štu ove udru­ge. Ovaj put pred­stav­lje­na je argen­tin­ska sli­ka­ri­ca Maria Fernanda Abadia, koja je izlo­ži­la dva­de­se­tak svo­jih novih akva­re­la (i još toli­ko ski­ca) nas­ta­lih u sklo­pu nje­ne umjet­nič­ke rezi­den­ci­je u Gradskoj radionici.

Kako je na počet­ku pojas­ni­la Debora Trusgnach, vodi­te­lji­ca odje­la sli­kar­stva u Gradskoj radi­oni­ci, ona je ovu umjet­ni­cu upoz­na­la pri­je dvi­je godi­ne na sni­ma­nju ame­rič­kog reality showa The Challenge 39. Pula joj se odmah uči­ni­la vrlo ins­pi­ra­tiv­nom, svi­dje­la joj se atmo­sfe­ra u Gradskoj radi­oni­ci i sve kul­tur­ne aktiv­nos­ti koje se tu odvi­ja­ju, te ju je Debora pozva­la u gos­te u sklo­pu pro­gra­ma Artist in resi­den­ce. Tako su nas­ta­li i pred­stav­lje­ni rado­vi – nje­na inter­pre­ta­ci­ja kra­jo­li­ka i moti­va iz Pule koje je nas­li­ka­la unu­tar tje­dan dana, sli­ka­ju­ći izrav­no na otvo­re­nom, slo­bod­no i neopterećeno.

S njom je sli­ka­la i Debora, te su zajed­no obiš­le neko­li­ko loka­ci­ja u gra­du i far­mu OPG‑a Siljan na Valbonaši (jer je izra­zi­la želju da sli­ka koze, budu­ći je doz­na­la da su one sim­bol Istre). Upravo je tu nas­ta­lo naj­vi­še sli­ka, jer – kako sama auto­ri­ca kaže – iako voli sli­ka­ti i por­tre­te lju­di i pej­za­že – naj­dra­ži su joj motiv živo­ti­nje, jer su dina­mič­ne, sim­pa­tič­ne i uvi­jek je nasmi­ju. Njima je fas­ci­ni­ra­na od dje­tinj­stva koje je pro­ve­la na selu. Svojom srdač­noš­ću i nepo­sred­noš­ću odu­še­vio ju je i doma­ćin OPG‑a, Giordano, kojeg je tako­đer uklo­pi­la u kom­po­zi­ci­je neko­li­ko sli­ka. Danas živi u Buenos Airesu i uglav­nom se bavi sli­ka­njem u pos­lo­vi­ma veza­nim za sce­no­gra­fi­ju (bilo na fil­mu, TV‑u ili kaza­li­štu), u čemu je stek­la veli­ko iskus­tvo i maj­stor­stvo, ali bavi se i skul­p­tu­rom i kera­mi­kom. Planira da joj rado­vi pred­stav­lje­ni na ovoj izlož­bi budu ski­ce za budu­će veće for­ma­te u koji­ma će iste moti­ve nas­to­ja­ti pre­tvo­ri­ti u aps­trak­t­ne sli­ke. Voli i foto­gra­fi­ju, ali sli­kar­stvo joj je mno­go bli­ski­je zbog samih pro­ce­sa kroz koje pro­la­zi dok sli­ka. Slikanje osje­ća svo­jim pozi­vom bez kojeg joj život ne bi bio ispu­njen i sma­tra ga svo­je­vr­s­nom medi­ta­ci­jom, svo­jim nači­nom pos­ti­za­nja unu­tar­njeg mira i radosti.

Maria Fernanda Abadia rođe­na je u kolo­vo­zu 1968. u San Nicolàsu u Argentini. Kad je odras­la pre­se­li­la se u Buenos Aires, gdje i danas živi. Studirala je  je sli­kar­stvo  na Escuela Prilidiano Pueyrredon i na Escuela supe­ri­or de bel­las Artes Ernesto de la Càrcova, spe­ci­ja­li­zi­ra­ju­ci se  za sli­kar­stvo. Također je stu­di­ra­la sce­no­gra­fi­ju kod Guillerma de la Torrea, kera­mi­ku u ško­li Ceramica Nº 1 i poha­đa­la radi­oni­ce crta­nja, sce­no­gra­fi­je, skul­p­tu­re, seri­gra­fi­je te kera­mič­ku radi­oni­cu s Alejandrom Jones. Trenutno poha­đa labo­ra­to­rij za crta­nje i umjet­nič­ku kli­ni­ku Juana Lòpeza Teatzela. Njezino boga­to iskus­tvo dove­lo ju je do anga­žma­na na sce­no­gra­fi­ja­ma za fil­mo­ve, tele­vi­zi­ju i kazalište.

Sudjelovala je na više samos­tal­nih i zajed­nič­kih izlož­bi kao što su: 1995. u Teatro Municipal Rafael de Aguiar, San Nicolas, 2000 cen­tro cul­tu­ral Recoleta, Caba Buenos Aires, Mostra col­le­va, 2015 Teatro San MarXn, SS de Jujuy, 2021 Laboratorio di Juan lopez Taetzel, Izložba kera­mi­ke, 2022 Laboratorio Alejandra Jones te Mostra inter­na­zi­ona­le d‘arte sull‘umanità 2024.