„Od Hasa do Bobe“ i „Privatizacija“ – dvije izložbe u Kandlerovoj ulici
Tekst, foto i video Daniela KNAPIĆ
U sred paklenih vrućina i ošamućenih turističkih hordi koje je pohode, Kandlerova ulica je proteklog vikenda bila poprište dvije sasvim ne-turističke izložbe – jedne na samoj ulici, a druge u galeriji Makina.
Prva – ulična izložba Darka Pekice “Od Hasa do Bobe”, realizirana u sklopu 31. PUF festivala, donosi možda i prvi lokalni glas protiv podivljale turistifikacije nakon jako puno godina. Točnije, nakon legendarnih ispada Lige za boj proti turizmu, odnosno Francija Blaškovića, Marka Brecelja i Drage Orlića kao glavnih eksponenata Lige. Ista, s recentnim prosvjedima u Barcelloni, Veneciji, Amsterdamu i drugim svjetskim turističkim mekama (gdje narastajući turizam guši i u svim segmentima narušava svakodnevicu lokalnog življa) napokon ulazi u modu, pa tako i u ritam najturističkije pulske ulice. Njega je tog dana bar malo usporila opuštena Pekičina vizura Savičente.
Naslov izložbe opisuje rutu ove jednodnevne izložbe/intervencije u prostoru koja je išla od Hasana Hasa Abdelghanija i njegove galerije Makina do Bojana Bobe Šumonje u galeriji Poola. Na njoj je Pekica – svestrani savičentski umjetnik, začetnik kultne kulturne udruge Šikuti Machine, poljoprivrednik, stočar i kulturni promoter, a od nedavno i pivar i ošćer, postavio stalke s izborom fotografija koje svakodnevno slika ispred svoje eko-oštarije Kampanjola u Savičenti. U njoj promiče lokalne eko-proizvode, ali i kulturne snage, kroz organiziranje raznih kulturnih događanja. Izbrojavši korake između galerija Makina i Poola, procijenio je koliko bi tu stalo stalaka i dao se na njihovu izradu i postavljanje. Zašto je za ovu izlagačku intervenciju odabrao baš Kandlerovu i taj potez od „Hasa do Bobe“ objasnio nam je, u svojoj GUW Bazenilika majici:
Izložene Pekičine fotografije dio su njegovog foto-projekta inspiriranog filmom „Dim“, u kojem glavni lik svakog dana odradi po jedan snimak ispred svog dućana, stvarajući tako foto-album u kojem svaka fotografija dokumentira isti prostor u jedinstvenom vremenskom trenutku. Pekica svoje fotke ispred Kampanjole već dulje vrijeme objavljuje u jednoj Viber grupi, upotpunjene s njegovim kratkim dijalektalnim komentarima kakve je svojedobno objavljivao i u Glasu Istre. Njegove kolumne “Savičenta in the morning“ su 2002. godine ukoričene i u istoimenu knjigu, objavljenu u izdanju Errata Corige. Izložbu „Od Hase do Bobe“ je u petak u obje galerije pratila i degustacija domaćih sireva i kraft piva Kampanjola.
Druga izložba otvorena je u subotu 5. srpnja u galeriji Makina i može se tamo još samo danas razgledati. Pod nazivom „Privatizacija“ ovaj postav progovara o delikatnoj i traumatičnoj temi postjugoslavenskih prostora – rasprodaji, pljački i odlasku u zaborav nekad moćnih industrijskih i trgovačkih giganata. Na izložbi je predstavljena serija ilustracija urbanog umjetnika Borisa Barea baziranih na logotipovima i tipografijama niza propalih firmi. Njima je Bare reiterpretirao identite Uljanika, Tomosa, TEŽ‑a, Name, 3.Maja, Zastave i drugih danas bivših uspješnih Jugo tvrtki, kao podsjetnik na ono što je nekad predstavljalo napredak i kolektivni ponos, a danas je tek tužno sjećanje na propalu tranziciju i gubitak.
Kako nam je autor pojasnio (pokušavajući umiriti sinčića Maxa s kojim je došao na otvorenje izložbe) jedna od tih ilustracija ujedno je bila i početna inspiracija za cijeli ovaj ciklus a, kao spomenik posrnulom pulskom škveru, pretvorena je i u mural koji danas krasi lijevi bočni zid DC‑a Rojc. Na njoj je naslikan čovjek s kacigom i u trlišu ali bez lica, s Pony bičikletom i brodom „Berge Istra“ pod rukom. Taj mural – hommage Uljanikovcima, u sklopu festivala ulične umjetnosti „Kistom kroz zid“ Bare je oslikao zajedno s kolegama Marinom Remićem i Vedranom Štimcem (Puljaninom s zagrebačkom adresom koji je oslikao i mural na zgradi Pattinaggia). Iste su godine izradili i mural u čast Karla Rojca na nasuprotnom zidu, kao i nešto manji treći mural u unutarnjem dvorištu DCa Rojc, a tijekom prošlogodišnjeg izdanja istog festivala naslikali su i nonicu (uz stihove iz pjesme „Moja mati“ Mate Balote) na Trgu kralja Tomislava.
Bare nam je ispričao da je za Pulu posebno vezan jer je tu bio u vojsci, a potom jedno kratko vrijeme i radio u Uljaniku, te ga je cijeli život nekako vukao Puli koju – premda je „građanin Hrvatske i svijeta“ – osjeća svojim pravim domom. Stoga, unatoč tome što trenutno lijepo živi na Plješivici kraj Zagreba, kaže da bi se volio u Puli trajno nastaniti i posebno mu je drago što ovaj ciklus po prvi put predstavlja upravo u galeriji Makina, jer ga je obitelj Abdelghani prigrlila doista kao svog člana.
Boris Bare hrvatski je muralist i urbani umjetnik poznat po oslikavanju javnih prostora kako diljem Hrvatske tako i u inozemstvu. Njegovi su murali prepoznatljivi po bogatoj koloristici i društveno angažiranim temama. Idejni je začetnik i umjetničkog projekta Pimp My Pump, u sklopu kojeg se oslikavanjem oživljavaju stare zagrebačke pumpe, tzv.“franceki“ . Također, Bare je osnivač Art Parkova u Zagrebu i u Puli, koji su postali istaknuta mjesta urbane kulture i kreativnog izražavanja.
Dodajmo još da se večeras u Makini otvara još jedna izložba, ovaj put kao dio popratnog programa 72. Pula Film Festivala koji kreće sutra. Pod nazivom „Panorame svakidašnjeg“ ova izložba donosi analogne panoramske fotografije zagrebačke svakodnevnice koje je Pavel Posavec, inače predavač Fotografije i filma na Studiju dizajna zagrebačkog Sveučilišta i asistent u mnogim domaćim i stranim filmskim produkcijama, zabilježio u posljednjih nekoliko godina. Izložba će se u Makini moći razgledati do 1. kolovoza.
