26. Sa(n)jam knjige u Istri: predstavljanje Lidije Deduš u programu Poezija liječi

„…što se smaka svijeta tiče, kako ćemo – lako ćemo…“

• Pjesnikinja Lidija Deduš, u sklopu sajamskog programa Poezija liječi, predstavila je svoju zbirku „Razglednice iz prašnjave republike“ u četvrtak 10. lipnja u podne u dvorištu Shipyarda. Sajamska publika već večer ranije imala je priliku čuti ponešto iz opusa ove hvaljene i nagrađivane spisateljice osebujnog pjesničkog izričaja. Večernji program prethodnog dana bio je osmišljen kao predstavljanje pjesnikinja u parovima, kao spajanje njihovih poetika i tema uz osvrt na pitanja o značaju i ulozi poezije danas. Program je vodila prevoditeljica, sveučilišna profesorica i spisateljica Đurđica Čilić, a uz Lidiju Deduš i njezine „Razglednice iz prašnjave republike“ predstavila se pjesnikinja Sanja Baković svojom zbirkom „Autobus za Trnavu“. Za glazbenu pratnju poeziji pobrinuli su se Branko Sterpin (truba) i Srđan Kuzmanović (kontrabas). Publika koju je poezija Lidije Deduš te večeri zaintrigirala, imala ju je prilike još bolje upoznati u samostalnom predstavljanju sljedećeg dana.

Lidija Deduš rođena je 1977. u Banja Luci. Autorica je triju zbirki poezije: „Apatridi i ostale čudne ličnosti“, za koju je dobila nagradu regionalnog natječaja Treći trg, 2018. godine, „Ništa od najavljenog kraja svijeta“ i „Razglednice iz prašnjave republike“. Osim poezije, piše i kratku prozu, a radovi su joj objavljeni u časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji te prevođeni na grčki za „Antologiju suvremene bosanskohercegovačke poezije“ i engleski jezik za časopis The Well Review. Poezija joj je, također, zastupljena u antologijama i zbornicima „Aritmia“, „Odgoda ljeta“, „Ovo nije dom – pjesnikinje o migraciji“, „U mreži stih 2 – zbornik poezije pjesnikinja regiona“ te „Antologiji suvremene bosanskohercegovačke poezije“. Članica je udruge Katapult za promidžbu kulture i pisane riječi u okviru koje aktivno već dvije godine sudjeluje na organizaciji književnog festivala KaLibar bestiVal te na organizaciji književnih predstavljanja hrvatskih autora Razgovaraonica u Varaždinu. Na portalu Varaždinski.hr vodi rubriku „Svila i kadifa“ posvećenu promidžbi književnog stvaralaštva i boljeg povezivanja čitatelja s piscima iz Hrvatske, regije i svijeta. Živi, radi i piše u Varaždinu.

„Razglednice iz prašnjave republike“ njezina je treća zbirka, za koju je 2019. dobila nagradu Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama. Zbirka se sastoji od četiri ciklusa naslovljenih kao: Razglednice iz unutrašnjosti, Kuće za odmor, Prizivanje duhova i Razbacane kartoline. Poezija je to razigrane ritmičnosti i dugog slobodnog stiha koji se primiče prozi. Pjesnikinja nam je iz zbirke pročitala pjesme: „na putu do sretne zvijezde.“, „kako je on jeo tu ribu.“, „tko je zgazio varvaru b.?“, „kuće na periferiji.“, „čovjek nosi glavu u torbi.“, „šesnaestog rujna.“, „divan dan za smak svijeta.“, „nesanica.“, „rupa.“, „niz moj hodnik trči arijevac.“, „babuška.“, „dedamačak.“, „vanzemaljci su ga oteli.“, „sad kad smo sišli s oblaka“, i „netko tko bi želio biti ja hoda dijagonalno preko trga.“. Već iz samih naslova koji započinju malim početnim slovom, a završavaju uglavnom točkom, rijetko i nekim drugim interpunkcijskim znakom, katkad neočekivanim, vidi se da je riječ o poeziji ludičke zaigranosti u kojoj se autorica i sadržajem i formom bavi ne samo temama kao što su otuđenje, konzumerizam, nemogućnost komunikacije, depersonalizacija i nepouzdanost identiteta, već i jezikom kao takvim, jezikom koji odslikava, ali i transcendira stvarnost u nastojanju da zahvati ono suštinsko.

Poetski svijet Lidije Deduš neki su kritičari usporedili sa zečjom rupom u koju upada Alisa u zemlji čudesa, kao svijet u kojem su ustaljena percepcija i načini razmišljanja pomaknuti i zapravo su samo pukotina kroz koju se naziru svjetovi s one strane vidljivog. Njih nastanjuju ljudi koji oprezno hodaju dijagonalama trgova i ulica, gube aktovke i glave u njima, žele biti netko drugi i pokušavaju ravnalom odrediti udaljenost od kauča do mjeseca. Bakica koja je „pripitomljavala višnje u sokove i džemove“ nakon rata „prigiba leđa i glavu. gledajući mrtve višnje rasute po tlu, pokušava ponovo povezati točkice.“, slično njoj djed – dedamačak „zalutao u pogrešnu jesen“ zagledan u ptice kaže: „ja sam bio u dva rata, tamo nije bilo ptica. ni drveća, samo golo nebo otvoreno kao hladan, tek iskopan grob.“ Ljudske nastambe, tijela u njima, oči koje se odvajaju i klize iz točke u točku kroz prostor i vrijeme, razjapljeni ormari i rupe u džepovima kaputa kroz koje su stvari prokliznule i pale tamo gdje ih misao teško može pratiti.

U tom nesigurnom svijetu svakog dana  moguć je njegov iznenadni kraj, ali autorica tu lakonski zaključuje: „…što se smaka svijeta tiče, kako ćemo – lako ćemo…“ „…jednom će nas netko naći okamenjene kao one u Pompejima.“ Da su autoričine preokupacije podsvjesno, nesvjesno i proces individuacije svjedoči i kratki ulomak iz knjige „Čovjek i njegovi simboli“ Carla Gustava Junga na početku zbirke kao svojevrsni okvir, te citat Davida Fostera Wallacea. „Čudno je kako ja sve ovo mogu imati u sebi, a vama su to samo riječi.“

Tekst Dušanka BABIĆ

Fotografije Manuel ANGELINI/arhiva Sa(n)jam knjige u Istri

Leave a Reply


1 + = 4

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum