Priče o ljubavi u svježoj Svetvinčentskoj noći|Stories of Love in the Freshness of a San Vincenti Night|Storie d’amore nella fresca notte di Sanvincenti

27.07.2009.

Vrijeme: 25. srp­nja 2009.

Mjesto: Svetvinčenat, Istra

Organizator: Festival ple­sa i never­bal­nog kaza­li­šta Svetvinčenat

Time: the 25th of July, 2009

Place: San Vincenti, Istria

Organization: Dance and Non-Verbal Theatre Festival San Vincenti

Data: 25 luglio 2009

Luogo: Sanvincenti, Istria

Organizzatore: Festival del­la dan­za e del teatro non ver­ba­le Sanvincenti

— —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  — —

olelesDrugoga dana «Festivala ple­sa i never­bal­nog kaza­li­šta» u Svetvinčentu odi­gra­ne su pred­sta­ve «Ölelés» u pro­duk­ci­ji Alta Realitat iz Španjolske; «10 godi­na» Rosane Hribar i Gregora Lušteka iz Slovenije te dvi­je pred­sta­ve u špa­njol­sko-bel­gij­skoj kopro­duk­ci­ji «Y del res­to non se nada» (A o osta­lom ne znam ništa) i «La era de los cosmo­na­utas» (Era kozmonauta).

On the second day of the Dance and Non-ver­bal Theatre Festival the town of San Vincenti hos­ted the fol­lowing per­for­man­ces: «Ölelés » by the Alta Realitat from Spain, “10 years” by Rosana Hribar and Gregor Luštek from Slovenia and two Spanish-Belgian co-pro­duc­ti­ons: “Y del res­to non se nada” (And abo­ut the rest I don’t know anyt­hing) and “La era de los cosmo­na­utas” (Era of cosmonauts).

Il secon­do gior­no del «Festival del­la dan­za e del teatro non ver­ba­le» di Sanvincenti, sono sta­te ese­gu­ite le rap­pre­sen­ta­zi­oni «Ölelés» (Abbraccio) nel­la pro­du­zi­one di Alta Realitat dal­la Spagna; «10 godi­na» (10 anni) di Rosana Hribar e Gregor Luštek dal­la Slovenia e due rap­pre­sen­ta­zi­one del­la copro­du­zi­one  spag­no­lo-bel­ga «Y del res­to non se nada» (E del res­to non so nul­la) e «La era de los cosmo­na­utas» (L’Era dei cosmo­na­uti).


Zanimljivu i neuobi­ča­je­nu pred­sta­vu «Ölelés» (na mađar­skom – zagr­ljaj) izve­li su Hordi Cortés i Damián Munoz, ple­sa­či iz Španjolske. Nadahnuti roma­nom Sandora Maraia «Svijeće gore do dna» ispri­ča­li su intim­nu pri­ču o pri­ja­telj­stvu, odno­si­ma i ljubavi.


Ovi uvjež­ba­ni ple­sa­či bes­pri­je­kor­nim su nas kret­nja­ma pro­ve­li kroz sve eta­pe i eks­tre­me jed­nog odno­sa, od suz­dr­ža­nog upoz­na­va­nja do među­sob­nog otkri­va­nja, kroz izmje­ne domi­na­ci­je i pod­lož­nos­ti, pro­fi­nje­ne njež­nos­ti i naglih grubosti.


Pokazali su nam tanah­ne niti izme­đu lju­ba­vi i mrž­nje, sna­gu veza­nos­ti, raz­dva­ja­nje i ponov­no sas­ta­ja­nje u poku­ša­ji­ma uskla­đi­va­nja raz­li­či­tos­ti i na kon­cu opću iscrp­lje­nost od ove raza­ra­ju­će igre uprav­lja­ne našim nago­ni­ma i zada­tos­ti­ma koji­ma se ne može­mo razum­ski oduprijeti.


Plesna izved­ba upot­pu­nje­na je pom­no iza­bra­nom glaz­bom, zvu­ko­vi­ma i šumo­vi­ma te gla­som koji se povre­me­no čuo iz dik­ta­fo­na izgo­va­ra­ju­ći na glas neizrečeno.


Plesna mini­ja­tu­ra «10 godi­na» istak­nu­tih čla­no­va slo­ven­ske ples­ne sce­ne Rosane i Gregora, kla­sič­no je tje­les­no istra­ži­va­nje pro­fe­si­onal­ne i intim­ne veze.

Za ovu kore­ogra­fi­ju dobi­li su dru­gu nagra­du na 22. «Međunarodnom natje­ca­nju kore­ogra­fa» u Staatsoper Hannoveru (2008.)


Dijelovi kore­ogra­fi­je pri­ka­za­ni u kra­ćoj pred­sta­vi «Y del res­to non se nada» Laure Aris Alvarez i Jorgea Jaureguija Allue, pre­uze­ti su iz pred­sta­va «Sonic Boom» i «Puur ulti­ma Vez» Wima Vandekeybusa. «Ovdje je riječ o igri među­sob­nog povje­re­nja, među­sob­ne podr­ške, među­sob­ne ovis­nos­ti i dije­lje­nju teži­ne.» – piše u katalogu.


Na kra­ju veče­ri ovaj je duo izveo još jed­nu pred­sta­vu «La era de los cosmo­na­utas» ispri­čav­ši krat­ku pri­ču o suži­vo­tu čovje­ka i živo­ti­nje. (I. R.) 

The inte­res­ting and unu­su­al play “Ölelés” (in Hungarian: embra­ce) was per­for­med by Hordi Cortés and Damián Munoz, dan­cers from Spain. They reve­aled an inti­ma­te story of fri­en­d­ship, rela­ti­on­ships and love, ins­pi­red by the novel “The can­dels burn to the end” by Sandor Marai.

These well tra­ined dan­cers used the imma­cu­la­te move­ments to lead us thro­ugh all the sta­ges and extre­mes of a rela­ti­on­ship; from the shy intro­duc­ti­on, mutu­al reve­la­ti­ons, domi­na­ti­on and subor­di­nan­ce, sub­tle gen­tle­ness and abrupt bru­ti­sh­ness. They  indi­ca­ted the thin line betwe­en love and hate, reve­aled the stren­g­ht of ties and the phe­no­me­na of sepa­ra­ti­on and reuni­on, thro­ugh the efforts to syn­c­hro­ni­ze the dif­fe­ren­ces. At the end, they depic­ted the gene­ral exha­us­ti­on caused by the disrup­ti­ve game which is con­trol­led by our urges and pre­con­di­ti­ons and which can­not be deni­ed nor opposed.

The dan­ce per­for­man­ce was com­ple­men­ted by the care­ful cho­ice of music, soun­ds, noises and voices from the tape-recor­der, which occa­si­onal­ly fil­led the silence.

The dan­ce mini­atu­re titled “Ten Years”, by the renowned mem­bers of the Slovenian dan­ce sce­ne Rosana and Gregor, is a cla­ssic explo­ra­ti­on of the pro­fe­ssi­onal and inti­ma­te relationship.

The parts of the cho­re­ograp­hy pre­sen­ted in the short per­for­man­ce “Y del res­to non se nada”, by Laura Aris Alvarez and Jorge Jauregui Allua, have been taken from the plays “Sonic Boom” and “Pur ulti­ma vez” by Wim Vandekeybus. “It’s the ques­ti­on of mutu­al trust, sup­port, depen­den­ce and sha­ring the bur­den.” – says the catalogue.

At the end of the eve­ning the same duo pre­sen­ted anot­her per­for­man­ce –“La era de los cosmo­na­utas”, a short story of coha­bi­ta­ti­on of man and animal.

La rap­pre­sen­ta­zi­one «Ölelés», ese­gu­ita da Hordi Cortés i Damián Munoz, bal­le­ri­ni spag­no­li, ispi­ra­to al roman­zo «Le bra­ci» di Sandor Marai, è una sto­ria inti­ma sull’amicizia, i rap­por­ti e l’amore.

La mini­atu­ra «10 godi­na», ese­gu­ita dai bal­le­ri­ni slo­ve­ni Rosana e Gregor, è una ricer­ca cla­ssi­ca e cor­po­ra­le del rap­por­to pro­fe­ssi­ona­le ed inti­mo. Questa core­ogra­fia è sta­ta pre­mi­ata al 22° «Concorso inter­na­zi­ona­le di core­ogra­fi» di Staatsoper Hannoveru (2008).

Parti del­la core­ogra­fia pre­sen­ta­ta in «Y del res­to non se nada» di Laura Aris Alvarez e Jorge Jauregui Allua sono sta­ti ripre­si dal­le rap­pre­sen­ta­zi­oni «Sonic Boom» e «Puur ulti­ma Vez» di Wim Vandekeybus. È una sto­ria di fidu­cia, appog­gio, dipen­den­za reci­pro­ca e del­la dis­tri­bu­zi­one del peso.

Alla fine del­la sera­ta, ques­to duo si è esi­bi­to anc­he nel­la rap­pre­sen­ta­zi­one «La era de los cosmo­na­utas», rac­con­tan­do una bre­ve sto­ria sul­la convi­ven­za dell’uomo e dell’animale.