Nagrada za najbolji dizajn elektroničkih i interaktivnih medija otišla Olegu Šuranu iz Pule
Dana 21. rujna 2010. godine u Muzeju za umjetnost i obrt otvorena je tradicionalna bienalna Izložba hrvatskog dizajna 0910. Tokom otvaranja izložbe, dodijeljen je niz nagrada u profesionalnoj i studentskoj konkurenciji, među kojima je nagradu za nabolji dizajn u studentskoj kategoriji elektroničkih i interaktivnih medija dobio puljanin Oleg Šuran.
INTERVJU s Olegom Šuranom pogledajte klikom na Više!
Na ovogodišnjoj Izložbi hrvatskog dizajna 0910 dodijeljeno je niz nagrada u više kategorija među kojima je jedna dodjeljena i tebi, o čemu je riječ?
– Riječ je o nagradi Hrvatskog dizajnerskog društva za najbolji dizajn elektroničkih/interaktivnih medija za rad “Moj dan”.
Kako si došao na ideju, koncept i koja je tehnika rada?
– Rad je u formi interaktivnog CD-ROM‑a a sastoji se od niza video snimaka koje u beskonačnoj petlji ostvaruju naraciju opisujući moj studentski život, odnosno jedan dan u petlji. Na koncept rada sam došao jako brzo, jer mi se nije dalo raditi, a morao sam položiti taj kolegij. Rad je nastao u sklopu kolegija Multimedijalne tehnologije 1 (mentori Ivica Mitrović i Rafaela Dražić) na faksu (UMAS, Umjetnička akademija u Splitu, Dizajn vizualnih komunikacija), kao završni rad tog kolegija koji je objedinio vježbe vizualizacije zvuka. Mene je više zanimala naracija i interakcija te kako korisnik prolazi kroz taj rad.
Koliko je dugo trajala realizacija?
– Vježbe smo radili cijeli semestar kako bismo savladali Adobe Flash, ali ja sam već bio upoznat s tim programom pa sam čekao zadnji tren. Realiziran je u dan-dva.
Što za tebe znači ta nagrada, kako su reagirali kolege s faksa, roditelji?
– Drago mi je da sam ju dobio, iako mi je to bio najgori rad koj sam poslao, dok najbolja dva nisu prihvatili na izložbu. Također je i kolega Mišo Komenda dobio priznanje, što je valjda kao drugo mjesto iz iste kategorije, za rad koji je nastao na istom kolegiju. Kolege i roditelji su mi čestitali.
Koji su ti uzori u dizajnu u HR, inozemstvu, Puli?
– Nije da imam neke uzore ali na mene utječu, naravno, moji profesori (iz srednje škole i s faksa) i kolege…
Odakle crpiš ideje za svoje radove?
– Kako kad. Nekad s neta, iz knjiga, ali najčešće iz razgovora s kolegama, profesorima, prijateljima, obitelji… Ili društva generalno. Treba opaziti što fali, za čime se javila potreba pa to nekako omogućiti. Tako je nastao Polet.
Što je po tebi najbitnije za dobar dizajn? Utječe li sadržaj na koji način na vizualni identitet?
– Vizualni identitet (kao i ostalo što dizajne oblikuje) proizlazi iz sadržaja. Ovisi o zadatku. Imao sam onih smjernica kao da dizajn mora biti jasan/čitak, proizlaziti iz sadržaja, biti zabavan, itd.
Je li uloga dizajnera iskuljučivo unaprijediti marketing i prodaju nekog proizvoda? Ako nije, koja je onda uloga i zašto?
– Ovisi o dizajneru. Ja se s time ne bih složio. To je do nedavno bila glavna razlika između studija dizajna u Splitu i Zagrebu. Zadnjih par godina su studenti u Zagrebu vršili pritisak na profesore i nakon puno nagrada i pohvala faksu u Splitu i oni u Zagrebu su se počeli baviti angažiranim dizajnom i, neki bi rekli, malo ozbiljnije dizajnom u novim medijima. Pričam o sudiju dizajna pri arhitekturi, ovi ostali studiji dizajna u Zagrebu i dalje “peglaju” po starom.
Uglavnom bitno je dobro upakirati proizvod (pričam o ambalaži), da se ne razbije u prijevozu i slično. Ako je proizvod dobar, prodavat će se sam. Oglasi bi trebali jasno prenositi kakav je to proizvod, čemu služi i koja je njegova kvaliteta, nego “pumpati” želju za njime. Dizajner bi u nekom savršenom svijetu bio onaj koji brzo i pametno reagira na društvene promjene, potrebe i nedostatke kako bi unaprijedio živote ljudi.
Koji je po tvom mišljenju najutjecajniji oblik oglašavanja putem novih medija i zašto?
– A rekao bih banneri i oni pop-up banneri. Kratki filmići, sponzoriranje emisija/serija i veliki događaji koji znaju završiti u raznim vijestima. Novi mediji puno utječu na dizajn jer otvaraju novi svijet (i novi vizualni jezik, npr. Arkzin).
Koliko je vizualni identitet podložan promjeni?
– Pitajte Hrvatsku obrtničku komoru (http://dizajn.hr/#/423-otvoreno-pismo-hrvatskoj-obrtnickoj-komori/). Ona je kupila identitet od Obrtničke komore Münchena i Bavarske. Može se mijenjati onoliko koliko onaj koji promjenu može odobriti to želi. Ali nije preporučljivo da se to radi često. Dobro je imati kvalitetan vizualni identitet koji jasno komunicira o čemu se tu radi. Tad ga nije potrebno niti mijenjati (možda kad se viz. jezik toliko promijeni da izgleda “staro” ili kada se pojave neki noviji mediji koji zahtjevaju prilagodbu).
Kako ocjenjuješ vizualni identitet nezavisne kulturne scene i što možeš lokalno ili globalno istaknuti kao dobre primjere?
– Lokalno (Pula i okolica) jad i bijeda, rijetko da se sretne nešto ok (primjerice, Pulska grupa ima super stvari). U Zagrebu ima dosta tih udruga koje su u kontaktu s (dobrim) dizajnerima i imaju dobre vizuale.
Za kraj pitali smo našeg sugovornika da nam kaže ponešto o Splitu, gradu u kojemu studira. Što ima Split a Pula nema za razvoj mladih talenata i obratno?
- Split ima puno studenata, odnosno veći je grad. Pula to nema i previše dobrih ljudi odlazi na faks a kasnije i živjeti van Pule pa se to razvodni. Ali i dalje su ljudi u Istri pristupačniji i topliji. Čini se da je u Puli nezavisna kulturana scena jača. Akademija u Splitu ima odlične profesore i studente. ŠPUD ima odlične profesore i učenike. Grad Split me inspirirao koliko i svaki drugi grad. Dobro je dole studirati jer nisam nešto posebno zainteresiran za taj grad i ljude pa nema puno stvari koje mi odvlače pažnju s faksa. (M. Jurcan)
MOJ DAN
CD-ROM je refleksija na osobni studentski život kroz nekoliko video snimaka spojenih u beskonačnu narativnu petlju. Snimke su podijeljene u četiri cjeline: spavanje, hranjenje, odmor i rad.
Korisnik bira u kojem će se dijelu priključiti te prividno vodi priču. Međutim ova priča se vječito vrti u krug.
