KSENOFOBIJA – REALNA OPASNOST
Ksenofobija je fenomen star koliko i društvo, a posebno je primjetan u vremenima krize koja generira ljudske frustracije. Podrijetlo riječi dolazi iz grčkog jezika u kojemu ksenos znači stranac, a fobosoznačava strah. Potpunija definicija ksenofobije jest strah ili anksioznost prema strancima ili nepoznatome. Budući da je Europu (a i šire) pogodio val krize, ne treba se čuditi da je upravo ovaj društveni fenomen vrlo aktualan. Dovoljno je prisjetiti se nedavne, šokantne izjave njemačke kancelarke Angele Merkel o tome kako je „multikulturalizam propala ideja“ ili pak uočiti da na izborima u razvijenim, zapadnim demokracijama zastupnička mjesta dobivaju desne, radikalne stranke, poznate po isključivosti prema strancima.
Nestabilna vremena, radikalni stavovi
Ksenofobija nije običan strah, pojasnila nam je psihologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakultetaDinka Čorkalo Biruški, već je riječ o obliku predrasude, tj. negativnom stavu prema drugačijim grupama. Korijeni predrasuda mogu biti raznoliki. Kako kaže stručnjakinja, starije, personalističke teorije vide uzrok predrasuda u sklopu ličnosti osobito sklonom prihvaćanju predrasuda te socijalizacijskim procesima.
- Djeca usvajaju predrasude gledajući u svoju okolinu. Pri tome je važno reći da se to rijetko događa izravnim putem. One se usvajaju uglavnom promatranjem ponašanja važnih odraslih osoba u njihovom životu, kazala je Čorkalo Biruški.
Predrasude, kao što je ova, postoji od pamtivijeka, te stranac je u zemljama s velikim brojem imigranata uvijek bio u podređenom položaju. Kako nam je kazao politolog Anđelko Milardović, autor knjige „Stranac i društvo”, koja izlazi u travnju, tek se nakon Francuske revolucije položaj stranaca popravio u vidu općih ljudskih prava.
Pojasnio nam je i da europske države koje se trenutno susreću s ovom pojavom, oduvijek su vodile dvostruku politiku. S jedne strane pokušali su zaštititi imigrante, a s druge su naišli na čitav niz problema. Riječ o zemljama zapadne demokracije koje su zbog nedostatka domaće, radne snage bili primorane prihvatiti imigrante. Međutim, one nisu bile useljeničke države jer su očekivali, a i nadali se povratu stranaca u vlastitu zemlju.
– Nijedna europska zemlja nema instaliran program multikulturalizma te on niti nije izvorno europski, navodi Milardović, dodajući da je multikulturalizam zaživio jedino u useljeničkim zemljama kao što je SAD, Kanada i Australija.
Zbog toga izjava kancelarke Merkel da je multikulturalizam propala ideja, ne treba se uzimati s gorčinom. Činjenica jest da Njemačka, nikada nije ni pokušavala biti useljenička zemlja te imaju određenih problema s integracijom došljaka. Nedavna kriza poput poplave je izbacila najgore ljudske frustracije na površinu te nije pogođena samo Njemačka već i druge razvijene zemlje Europe. Kako kaže Milardović, ksenofobijom su „zahvaćene” i zemlje visokog stupnja političkog i kulturnog obrazovanja – Švedska, Švicarska, Danska i Nizozemska. Budući da se nalazimo trenutno u nestabilnim uvjetima, za očekivati je da dolazi do određene radikalizacije mišljenja, stavova i ponašanja. Milardović je to slikovito objasnio govoreći da se ksenofobija hrani društvenim neprilikama.
Postoje rješenja
Fenomen kao što je ovaj svakako ne pomaže u integraciji društva. S jedne strane, one sklonih ksenofobiji strah je od gubljenja kulturnog identiteta pred „navalom” stranaca, dok se stranci teško integriraju u zajednicu. Problem se očituje i u tome što se jedan dio imigranata doista ponaša kao otok u društvu jer su skloni samoizolaciji i prihvaćanju samo vlastitih vrijednosti, pa se i teže prilagođavaju u novoj sredini. Međutim, svi ti problemi nisu nerješivi. Postoje mehanizmi poboljšanja društvene tolerancije.
- Problem je moguće riješiti uz pomoć Ustava i zakona, zatim podizanjem razine znanja i kulture, te kontroliranjem desnih radikalnih stranki, veli Milardović.
Slično misli i psihologinja Čorkalo Biruški odlučno govoreći da treba pokazati nultu toleranciju prema bilo kakvom iskazivanju netrpeljivosti, negativnih i predrasudnih stavova prema drugačijima.
- Kako su predrasude ponajprije društveni fenomen, valja društveno i djelovati. Potrebno je razvijati norme tolerancije i društvene inkluzije, koje će omogućiti svim društvenim grupama puni razvoj njihova identiteta i mogućnost maksimalnog doprinosa društvu, obrazložila je psihologinja.
Ksenofobija dio hrvatske budućnosti?!
Ukoliko se ne poduzmu prave mjere, ksenofobija može postati ozbiljan društveni problem cijele Europe.
-Ako nešto može dezintegrirati Europsku uniju, onda je to svakako ksenofobija koja je kao unutarnji detonator u društvu“, upozorava Milardović na realnu opasnost.
Istaknuo je i da ovaj fenomen neće onda biti problem samo Europske unije, već se danas – sutra može „preliti“ i na Hrvatsku. Iako kod nas nema organiziranih, ksenofobičnih djelovanja, pitanje je što će se dogoditi kad uđemo u EU.
-Hrvatska već sad bilježi demografski pad, što možda potakne uvoz radne snage. Dolaskom stranaca postoji i realna mogućnost da će se stvoriti unutarnji sukob utemeljen na neprijateljstvu prema njima, veli Milardović, dodajući da će to naravno ovisiti i o dinamici dolaska stranaca.
Veliku ulogu u ovakvim situacijama mogu imati i mediji, potvrdila je psihologinja, podsjećajući nas na Domovinski rat kada je „medijsko huškanje politički upravljanih medijskih kuća strašno pridonijelo širenju nesigurnosti, straha od drugoga, predrasudnih i nacionalističkih stavova”. Naravno, mediji imaju i mogućnost u poboljšanju društvene integracije.
- Bilježenjem pozitivnih događaja, navođenjem primjera dobre integriranosti, vrijednosti drugih kultura i slično, mediji itekako mogu pridonijeti širenju tolerancije i pozitivnog društvenog ozračja, kazala je Čorkalo Biruški.
Mnogo se „oruđa” može upotrijebiti ne bi li tolerancija među kulturama bila na višoj razini. Europa prvenstveno treba shvatiti da multikulturalizam kao što je u SAD ili Kanadi ne može funkcionirati na ovom teritoriju. Ne možemo niti govoriti o multikulturalizmu kao propaloj ideji, ako nikada nije ni profunkcionirala. Tek pronalaskom odgovarajućeg mehanizma koji će pomoći u podizanju tolerancije među različitim kulturama, ovaj fenomen prestat će biti realna opasnost.
Napisala Vlasta VUJAČIĆ
