‘Šikuti machine’ u novigradskom Lapidariju

11.05.2012.

[lang_hr]Vrijeme: 11. – 15.05.2012.
Mjesto: Novigrad

Večeras, 11. svib­nja, u 19.30 u  pros­to­ri­ma novi­grad­skog Muzeja Lapidarium, odr­žat će se pred­stav­lja­nje knji­ge Darka Pekice ‘Postelja za četi­ri’, popra­će­no pred­stav­lja­njem osam­de­se­tog po redu albu­ma Francija Blaškovića. Paralelno, moći će se pogle­da­ti izlož­ba foto­gra­fi­ja Andija Bančića, a u nas­tav­ku veče­ri oče­ku­je vas i pro­jek­ci­ja ‘Druga Ferlina’, sred­nje­me­traž­nog doku­men­tar­nog fil­ma reda­te­lja Elvisa Lenića.

 

Prije devet godi­na objav­lje­na je knji­ga kolum­ni ‘Savičenta in the mor­ning’ Darka Pekice. Već su tada mno­gi među nama zna­li da tih četr­de­se­tak krat­kih pri­ča neće biti i pos­ljed­nje uko­ri­če­ne. Zašto smo u to bili uvje­re­ni? Pa pri­je sve­ga zbog ‘sakra­men­skog’ knji­žev­nog talen­ta sto­ča­ra, rata­ra i jed­nog od osni­va­ča danas već kul­t­ne umjet­nič­ke udru­ge ‘Šikuti mac­hi­ne’. Uz sva­kod­nev­ni, moglo bi se reći, i cje­lod­nev­ni sto­čar­ski posao, nas­ta­vio je Pekica ispi­si­va­ti svo­je­vr­s­nu kro­ni­ku svo­je Savičente i objav­lji­va­ti je, sko­ro sva­ko­tjed­no, u Glasu Istre. Ova nova knji­ga sadr­ži dvjes­to­ti­njak iza­bra­nih tek­s­to­va izaš­lih od stu­de­nog 2006. do stu­de­nog 2010. godi­ne te neko­li­ko dosad neo­bjav­lje­nih priča.

 

Knjiga je podi­je­lje­na u osam temat­skih poglav­lja nas­lov­lje­nih pre­ma jed­noj od krat­kih pri­ča u tim poglav­lji­ma: Ovisnici, Picopolis, Zogaduri, Postelja za četi­ri, Popišan ud Bibe, Sijati i revo­lu­ci­ja, Vijola gori, fes­ti­va­li doli te Moje feri­je. Zbog tak­ve kon­cep­ci­je pri­če nisu pore­da­ne stro­go kro­no­lo­ški, što nima­lo ne ote­ža­va čita­nje. Zbirka je uok­vi­re­na uvod­nom pri­čom Gambijamenti u kojoj Pekica govo­ri o zna­čaj­nim pro­mje­na­ma koje su se dogo­di­le u nje­go­vu živo­tu – na prvo­me je mjes­tu ženid­ba, selid­ba i rođe­nje dje­te­ta, a nije zane­ma­ri­vo što je otvo­re­na i nova ‘ošta­ri­ja’ u Savičenti – i zaključ­nom Govoriti grdo, koja bi se mogla išči­ta­ti kao svo­je­vr­s­na ispri­ka auto­ra svi­ma oni­ma koje je možda povri­je­dio, ali nikad namjerno…

 

Pekičina je pro­za topla u svo­joj pri­rod­nos­ti i bla­gom humo­ru. Među krat­kim pri­ča­ma ima onih koje svo­jom kom­po­zi­ci­jom, jezi­kom i sti­lom zasi­gur­no spa­da­ju u sam vrh hrvat­ske suvre­me­ne pro­ze. Ovdje je bilo rije­či samo o nekim nji­ho­vim razi­na­ma. Nadam se da će čita­te­lji sami otkri­ti i osta­le. A sigur­na sam da će uži­va­ti u pri­ka­zu živo­ta koje­ga, naža­lost, jer nema­mo Pekičinu mudrost, čes­to nismo svjes­ni. Možda nas ipak pod­sje­ti na vri­jed­nos­ti koje su svu­da oko nas: doma­ću ‘besi­du’, ‘fami­li­ju’ bez koje – što god mi tvr­di­li – ne može­mo, tre­nut­ke pro­ve­de­ne ‘z dra­gi­ma lju­di, dobron hra­non i lipon kul­tu­ron’, radoz­na­li dje­čji pogled pun pita­nja, pris­nost uli­ce i gra­da čiji smo neza­mje­nji­vi dio.

 

Jedno je sigur­no: ova knji­ga Darka Pekice pos­ta­la je dio suvre­me­ne hrvat­ske krat­ke pro­ze, ne samo dija­lek­tal­ne, a to, priz­naj­mo, u ovo­me današ­njem svi­je­tu, nije malo, tvr­di ured­ni­ca, Pekičine ‘Kratke pro­ze iz Savičente’, Mirjana Benjak.

 

Srednjemetražni doku­men­tar­ni film, ‘Drug Ferlin’ pro­go­va­ra o živo­tu, radu i dje­lu istak­nu­tog vod­njan­skog anti­fa­šis­ta Antona Ferlina, ujed­no vrši­te­lja duž­nos­ti pred­sjed­ni­ka Društva Josip Broz Tito Fažane, Vodnjana i Svetvinčenta, te vrs­nog šahis­ta. Priča o umi­rov­lje­ni­ku koja razot­kri­va vlas­ti­ti odnos pre­ma anti­fa­šiz­mu, pri­ja­telj­stvu, ide­ali­ma, vje­ri… film govo­ri o sadaš­njos­ti koja ne žali za proš­loš­ću, o sta­ros­ti ispu­nje­noj aktiv­nom sva­kod­ne­vi­com i ljud­skos­ti suprot­stav­lje­noj div­ljem kapitalizmu.

 

Film je sufi­nan­ci­ran sred­stvi­ma Istarske župa­ni­je, Grada Pule, Grada Vodnjana i Općine Svetvinčenat.

 

Bančićeva izlož­ba foto­gra­fi­ja osta­je otvo­re­na do 15. svibnja.

 

Ulaz na ova doga­đa­nja je slobodan.

 

Izvor

Foto[/lang_hr]