«Razvoj kulturnih projekata za dobrobit društva i gospodarstva»-radionica Jonathana Goodacrea

04.06.2012.


[lang_hr]Kulturni pro­jek­ti mogu biti u funk­ci­ji druš­tva, mogu una­pri­je­di­ti zajed­ni­cu, ali i pro­mi­je­ni­ti poje­din­ca, rekao je na svom gos­to­va­nju u Hrvatskoj Jonathan Goodacre, mena­džer, tre­ner i kon­zul­tant s dva­de­set­go­diš­njim rad­nim iskus­tvom u kul­tur­nom sek­to­ru na među­na­rod­noj razi­ni. Ovaj istak­nu­ti bri­tan­ski struč­njak iz podru­čja kul­tur­nih poli­ti­ka nedav­no je posje­tio Pulu i tom je pri­go­dom s polaz­ni­ci­ma semi­na­ra podi­je­lio svo­ja iskustva. 

 

Mnogi mis­le da je umjet­nost nešto što se sta­vi na zid ili da se svo­di na glaz­bu u kojoj uži­va­mo, no umjet­nost je mno­go više od toga, ona mije­nja druš­tvo i ljud­ske živo­te, a može utje­ca­ti i na eko­no­mi­ju, poru­ču­je Goodacre navo­de­ći pri­mje­re iz cije­lo­ga svi­je­ta. Među zanim­lji­vi­ji­ma sva­ka­ko je pro­jekt nas­tao oko ame­rič­kog gra­da Grand Rapidsa. Nakon što su ga medi­ji pro­zva­li mjes­tom koje nema buduć­nos­ti, sta­nov­ni­ci tog tipič­nog ame­rič­kog gra­da nisu htje­li pris­ta­ti na te ocje­ne već su se orga­ni­zi­ra­li i sni­mi­li video broj u kojem cije­li grad na playback izvo­di pje­smu American pie. Time je obo­ren svjet­ski rekord u pje­va­nju na playback, a nakon krat­kog vre­me­na spot je na youtu­beu pogle­da­lo više od 4 mili­ju­na lju­di. Grand Rapids danas je poz­nat diljem svi­je­ta, a sve zahva­lju­ju­ći entu­zi­jaz­mu poje­di­na­ca koji su pokre­nu­li gra­đa­ne i uklju­či­li ih u ovaj jed­ns­tve­ni pro­jekt. Kako isti­če Jonathan Goodacre to je pra­vi pri­mjer kako kul­tu­ra može utje­ca­ti na druš­tvo pose­bi­ce kad su moti­vi iskreni. 

 

 

Tako u Velikoj Britaniji pos­to­je pro­jek­ti koji se nazi­va­ju soci­jal­na ink­lu­zi­ja, a u njih su uklju­če­ni lju­di koji ne mogu naći posao, pa i oni koji su pos­ta­li soci­jal­ni pro­blem. Tada se koris­te kul­tur­ni i umjet­nič­ki pro­jek­ti da bi se istak­nu­li nji­ho­vi pro­ble­mi, a to čes­to dovo­di do rje­še­nja. Vrlo dobar je pri­mjer i u Marseilleu u Francuskoj gdje su u jedan od pro­je­ka­ta uklju­če­ni oni koji su ima­li raz­nih život­nih pro­ble­ma. Uređuju vrto­ve i kuće, što na kon­cu stva­ra hva­le­vri­jed­ne umjet­nič­ke inter­ven­ci­je u pros­to­ru. No, u živo­tu nema ide­al­nih situ­aci­ja pa i spo­me­nu­ti kon­cept ima odre­đe­ne manj­ka­vos­ti, isti­če Goodacre. Prvi je pro­blem pro­na­ći doka­ze da ta vrsta kul­tur­nih pro­je­ka­ta dois­ta stva­ra pro­mje­ne, a tu je i opas­nost od dikri­mi­na­ci­je. Kako odre­di­ti koga uklju­či­ti u druš­tve­no koris­ni kul­tur­ni pro­jekt i je li to rezer­vi­ra­no isklju­či­vo za soci­jal­no ugro­že­nu popu­la­ci­ju, pita­nja su koja zada­ju teško­će. Kako isti­če Goodacre nisu rijet­ki niti zas­tra­šu­ju­će situ­aci­je kada net­ko zaklju­či: „Ovi su nam lju­di pro­blem pa ćemo ima dati malo kul­tu­re da pro­mi­je­ne“.[/lang_hr]

 

 

«Razvoj kul­tur­nih pro­je­ka­ta za dobro­bit druš­tva i gos­po­dar­stva» bila je tema semi­na­ra Jonathana Goodacrea koji je gos­to­vao u sklo­pu fes­ti­va­la Media Mediterranea. Čim se spo­mi­nje razvoj druš­tva, ali i gos­po­dar­stva neiz­bjež­no je pita­nje pove­za­nos­ti kul­tu­re i eko­no­mi­je, ali i pro­fi­ta u kul­tu­ri. Goodacre to sma­tra zanim­lji­vim pita­njem jer mno­gi­ma je kul­tu­ra izvor pri­ho­da. Kako navo­di bri­tan­ski struč­njak za kul­tur­ne poli­ti­ke i menadž­ment pri­mi­je­tio je da u Hrvatskoj ins­ti­tu­ci­onal­na kul­tu­ra ima dos­ta subven­ci­ja od stra­ne drža­ve. Situacija je raz­li­či­ta diljem Europe, pri­mje­ri­ce u Velikoj Britaniji pos­to­ji kom­bi­na­ci­ja jav­ne pot­po­re kul­tu­ri, što je otpri­li­ke čet­vr­ti­na ili tre­ći­na nov­ca koji daje Vlada ili lokal­ne vlas­ti, polo­vi­ca dola­zi od klijenata,odnosno lju­di koji kupu­ju te umjet­nič­ke pro­izvo­de, a tu su i pri­vat­ni dona­to­ri. Pravo je pita­nje na koji način to utje­če na umjet­nost, odnos­no dik­ti­ra li izvor nov­ca u kojem će smje­ru ići taj umjet­nič­ki pro­jekt i hoće li ga to pokvariti.

 

Posljednjih godi­na u sre­di­štu pozor­nos­ti je odr­ža­va­nje eko­nom­ske sta­bil­nos­ti, a gdje se u to ukla­pa kul­tu­ra? Treba li je zane­ma­ri­ti i posve­ti­ti se pre­živ­lja­va­nju? Britanski gost Jonathan Goodacre poru­ču­je upra­vo suprot­no. Iako mno­gi raz­miš­lja­ju kako nami­ri­ti osnov­ne život­ne potre­be sada je pra­vi tre­nu­tak za okre­ta­nje ka kul­tu­ri. Goodacre kaže da je ovo pri­li­ka da pre­is­pi­ta­mo sami sebe i da pobolj­ša­mo rad orga­ni­za­ci­ja koje se bave kul­tu­rom. Sada više nego ikad mora­mo doka­za­ti da to što radi­mo vri­je­di i da je kul­tu­ra važ­na, ne smi­je­mo zabo­ra­vi­ti da su kul­tu­ra i umjet­nost sušti­na našeg postojanja.

 

Kulturistra