OD BAUHAUSA DO BUJŠTINE – izložba Ivane Tomljenović Meller
[lang_hr]Izložba MMC POU „Ante Babić“ Umag – 01.09.2012. u 19,00 / Etnografski muzej Buje – 01.09.2012. u 20,00
Nakon izložbi u samoborskoj Galeriji Lang i Muzeju Grada Zagreba, umaško Pučko otvoreno učilište “Ante Babić” i Etnografski muzej Buje predstavljaju vrijedan dio
opusa studentice Škole za arhitekturu i umjetnički obrt Bauhaus, Ivane Tomljenović Meller, koju je posudio njezin nećak Marijan Hanžeković. Povod izložbe bile su uspomene na školsku godinu 1947/1948. koju je hrvatska “Bauhausovka” provela u Bujama radeći kao profesorica likovnog odgoja. Izložba je nastala inicijativom ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Umag Sanje Benčić, ravnateljice Etnografskog muzeja grada Buja Lorelle Limoncin Toth i “oca rukometa” u Bujštini, Jurja Radovčića. Ivana Tomljenović Meller je, naime, bila jedna od najboljih europskih igračica hazene, športske igre loptom, koju je zamijenio rukomet, a gospodin Radovčić ju je upoznao kao rukometnu sutkinju.[/lang_hr]
Izložba “Ivana Tomljenović Meller “Od Bauhausa do Bujštine” podijeljena je u sva dijela. Prvo poglavlje predstavljeno u Umagu posvećeno je bauhausovskom razdoblju. Drugo, izloženo u Bujama, predočava poratnu Istru suočenu s mnogim problemima: sušom, egzodusom stanovništva, gospodarskim promjenama.
Pored socijalno angažiranih motiva, Ivana Tomljenović Meller snima i idilične pastoralne prizore i spontane fotografije koje svjedoče o živopisnom i nekonvencionalnom društvenom životu Buja.
Ivana Tomljenović Meller (Zagreb, 1906. – Zagreb, 1988.) pripadala je malobrojnoj skupini studenata s područja Kraljevine Jugoslavije koja je bila dijelom jednog od
najprogresivnijih fenomena XX. st.: škole za arhitekturu i umjetnički obrt Bauhaus. Bauhaus je bila ustanova koja je u razdoblju od osnutka 1919. do zatvaranja 1933.
godine izgradila temelje modernome dizajnu.
Rođena je u obitelji odvjetnika, industrijalca i posljednjega hrvatskog bana Tomislava Tomljenovića. Zarana se proslavila obaranjem dvaju državnih atletskih
rekorda, a kasnije kao jedna od najboljih europskih igračica hazene (preteče rukometa).
U Bauhaus u Dessauu je stigla listopada 1929, nakon završenog studija slikarstva na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu i dva semestra glasovite bečke škole za
umjetnost i obrt Kunstgewerbeschule. Osnivač Bauhausa, Walter Gropius imao je viziju o školi u kojoj će sve umjetnosti i obrti biti sjedinjeni, a praktičan cilj bilo je
stvaranje standardiziranih uzoraka za industrijsku proizvodnju, koja bi oplemenila život širokih masa. U školi su pored osnivača Waltera Gropiusa predavali: Paul Klee
i Vasilij Kandinski, arhitekt Hannes Meyer i Mies van der Rohe, fotograf Lazslo Moholy-Nagy i mnogi drugi.
Nakon godina provedenih u Berlinu, Parizu, Pragu, Beogradu i Zagrebu, tijekom kojih je posvećena grafičkom i tekstilnom dizajnu, kazališnoj scenografiji, aranžiranju
izloga, sportu i pedagoškom radu, 1947. po državnom nalogu došla je predavati na bujskoj gimnaziji.
Ciklus fotografija i crteža «Po Bujštini» u velikoj mjeri zrcali povijesni trenutak poslijeratnog razdoblja ovoga područja: sirotinjsku rezignaciju naspram poleta
državnih proslava, vedute grada, fotografije svojih kolega profesora iz bujske gimnazije živopisnog naziva „Kljunaši“. Među njima su Vaso Vasiljević, Zlatko
Belamarić, Rikardo Mišurac, Petar Perić, Ante Crvelin, Čedo Diminić, Josip Perišić, Ivo Carić, tajnik Kotarskog narodnog odbora Ive Buić, Ružić, Rudi Udier i čakavski
pjesnik Ljubo Pavešić Jumbo.
Nakon jedne školske godine Ivana Tomljenović Meller se vratila u Zagreb. Ondje je nastavila djelovati kao likovni pedagog i sportski djelatnik, a dizajnirala, slikala
i fotografirala je tek povremeno. Primičući se svome kraju, počela je stvarati zadnje djelo: albume kojima je nastojala prepričati svoj buran život.
Boravak u Bujama trajao je kratko, ali činjenica da mu je, kao i Bauhausu, posvetila čitav album, Po Bujštini, svjedoči o značaju toga životnog poglavlja.
Izložba će biti otvorena do 1.10.2012.
