Lungomare: dio kolektivne memorije i osjećaja pripadnosti gradu

U sri­je­du, 23. siječ­nja u 18 sati u pros­to­ri­ja­ma pul­ske Sveučilišne knjiž­ni­ce udru­ga Zelena Istra pre­zen­ti­ra­la je svo­ju publi­ka­ci­ju Lungomare: dio kolek­tiv­ne memo­ri­je osje­ća­ja pri­pad­nos­ti gra­du. Prilog kam­pa­nji pro­tiv loci­ra­nja grad­skog pro­čis­ta­ča otpad­nih voda na Lungomareu. Publikacija sadr­ži foto­gra­fi­je s isto­ime­ne izlož­be koja je odr­ža­na 2012. godi­ne u sklo­pu kam­pa­nje pro­tiv izgra­đi­va­nja novog pro­čis­ta­ča na Lungomareu te tek­s­to­ve istak­nu­tih gra­đa­na Pule – povjes­ni­ča­ra Darka Dukovskog i soci­olo­ga Željka Markovića. U pri­kup­lja­nju foto­gra­fi­ja sudje­lo­va­li su sami gra­đa­ni Pule, a izlo­že­ne su i foto­gra­fi­je poz­na­to­ga foto­gra­fa Alojza Orela. Dušica Radojčić, pred­sjed­ni­ca Zelene Istre, istak­nu­la je da je ova publi­ka­ci­ja nas­ta­la zbog želje gra­đa­na da se ta kolek­ci­ja foto­gra­fi­ja saču­va kao sje­ća­nje na Lungomare iz proš­lih deset­lje­ća, ali i doku­ment ovo­ga vremena.

[lang_hr]Javni je pros­tor ono što sači­nja­va kolek­tiv­no sje­ća­nje gra­đa­na, a zbog povi­jes­nih okol­nos­ti, Pula je u pos­ljed­njih 150 godi­na neko­li­ko puta mije­nja­la svo­je sta­nov­ni­ke, s nji­ma i memo­ri­ju gra­da. Stoga je moto „da bi volio svoj gra­da moraš ga poz­na­va­ti“ pri­hva­ćen i na pre­zen­ta­ci­ji publi­ka­ci­je, te je Josip Vretenar pri­pre­mio pre­zen­ta­ci­ju „Pula u vri­je­me cara Franc Josipa I“ u kojoj je pri­re­dio kra­tak pre­sjek povi­jes­ti Pule od 1948. do kra­ja Prvoga svjet­sko­ga rada, sim­bo­lič­ki zavr­šiv­ši s otva­ra­njem prvo­ga voj­no­ga kupa­li­šta 1914. godi­ne – kupa­li­šta Valkane.[/lang_hr]

Tekst: Anita Buhin

• "Lungomare: dio kolektivne memorije i osjećaja pripadnosti gradu"
• prezentacija publikacije