Kino umjetnika: DAMIR OČKO

27.02.2013.

Damir Očko gost je prvog Kina umjet­ni­ka u 2013. godi­ni. Program  uklju­ču­je hrvat­sku pre­mi­je­ru fil­ma *Spring* reali­zi­ra­nog za izlož­bu u Palais de Tokyo. Nakon pro­jek­ci­ja sli­je­di raz­go­vor s umjet­ni­kom. Četvrtak, 28. 2. 2013, dvo­ra­na Gorgona, MSU u 19 sati.

Posljednjih neko­li­ko godi­na Damir Očko reali­zi­rao je poseb­no zanim­ljiv opus koji obu­hva­ća šest fil­mo­va:  The boy with a Magic Horn (2007), End of the wor­ld (2007), The Age of Happiness (2009), The Moon Shall Never Take My Voice (2010), We saw not­hing but the uni­form blue of the sky (2012) i naj­no­vi­ji Spring (2012).
Očkova se umjet­nič­ka pro­duk­ci­ja koja uz film­ske rado­ve obu­hva­ća nizo­ve vizu­al­nih i gra­fič­kih ele­me­na­ta poput kola­ža, tipo­graf­skih par­ti­tu­ra, kon­kret­ne poezi­je i knji­ga umjet­ni­ka struk­tu­ri­ra oko fil­ma kao sre­diš­njeg mjes­ta, a on je shva­ćen kao kons­tru­ci­ja koja okup­lja i gene­ri­ra niz for­mal­nih ele­me­na­ta u svr­hu pro­duk­ci­je zna­če­nja, aso­ci­ja­ci­ja i emo­ci­ja. Radove Damira Očka “čita­mo” kao kom­plek­s­ne i slo­je­vi­te orkes­tra­ci­je, mjes­ta susre­ta raz­li­či­tih nara­ti­va i tek­s­to­va, uka­zu­ju­ći na nji­ho­vo višes­loj­no bogat­stvo. Očko isti­če kako se upra­vo u slo­je­vi­tos­ti, kirur­ški pre­ciz­no pos­tav­lje­noj struk­tu­ri i višez­nač­nos­ti nala­zi bit nje­go­vog rada. Umjetnik čes­to pos­tav­lja gle­da­te­lje u ulo­gu istra­ži­va­ča sprem­nih pre­uze­ti slo­je­ve zna­če­nja pro­ce­si­ma miš­lje­nja ili intu­itiv­no i suges­tiv­no, kao nove sis­te­me arti­ku­li­ra­nja znanja.

[lang_hr]
Interes za glaz­bu, zvu­ko­ve, “apa­rat” ljud­skog gla­sa i govo­ra i nji­hov poetič­ki i poli­tič­ki poten­ci­jal, vode­će su pre­oku­pa­ci­je Damira Očka, poseb­no nagla­še­ne u oda­bra­nim fil­mo­vi­ma. U nji­ma Očko ela­bo­ri­ra kom­plek­s­ne kine­ma­tič­ke odno­se, anga­ži­ra slo­je­vi­te pro­ce­se dra­ma­tur­gi­je putem kojih nas­ta­ju vizu­al­no dojm­lji­vi rado­vi, spe­ci­fič­nih kines­te­tič­kih kva­li­te­ta. Specifična kore­ogra­fi­ja pokre­ta pro­ta­go­nis­ta, tama koja ih oba­vi­ja, pos­tup­ci, pokre­ti i jezik film­skih izra­žaj­nih sred­sta­va, kine­ma­tič­kih ele­me­na­ta, dodat­no sudje­lu­ju u for­mi­ra­nju zna­če­nja koje se pos­te­pe­no otkri­va kroz inte­rak­ci­ju svih ele­me­na­ta, a film nas uvla­či u aso­ci­ja­ti­van pros­tor odno­sa stvar­nos­ti i fik­ci­je. (Branka Benčić)[/lang_hr]

 

 

Program će obu­hva­ti­ti tri recent­na fil­ma Damira Očka, Spring (2012), We saw not­hing but the Uniform blue of the sky (2012), The Moon shall never take my Voice (2010) a bili su uklju­če­ni u Očkovu samos­tal­nu izlož­bu The Kingdom of Glottis, koja je od lis­to­pa­da 2012. do velja­če 2013. bila orga­ni­zi­ra­na u Palais de Tokyo u Parizu.
Damir Očko reali­zi­rao je samos­tal­ne izlož­be The Kingdom of Glottis, Palais de Tokyo (2012), The Body Score, Yvon Lambert, Paris (2013), On Ulterior Scale, Kunsthalle Dusseldorf (2011) i MMC Luka, Pula (2012), te samos­tal­no izla­gao u gale­ri­ji Tiziana di Caro (Salerno), Kunstverein Leipzig, Kunsthalle Munchen. Sudjelovao je na skup­nim izlož­ba­ma u MSU, Zagreb, Cinemaniac, Pula; Villa Romana, Firenca; Kunsthalle Wien; HIAP Helsinki, te fes­ti­va­li­ma Videoformes Clermont Ferrand, 25FPS, Zagreb;
Videobrasil, Recontres International Paris Berlin i rezi­den­ci­ja­ma (Temple Bar Gallery&Studios, Dublin; Academie Schloss Solitude; KulturKontakt, Beč.)

 

Voditelj pro­jek­ta: Tihomir Milovac.

Kustosica: Branka Benčić