SOCIJALIZAM I TITO – REFLEKSIJE VREMENA – UTOPIJA ILI NAČIN ŽIVOTA I VLADANJA

19.05.2013.

…Socijalizam ..“sus­tav u kojem se pro­izvod­ne odlu­ke dono­se sa sta­no­vi­šta opti­mal­ne druš­tve­ne koris­nos­ti, sus­tav u kojem su bit­no sma­nje­ne soci­jal­ne nejed­na­kos­ti, sus­tav u kojem su slo­bo­de toli­ko uko­ri­je­nje­ne da se ne mogu uki­nu­ti ili defor­mi­ra­ti shod­no volji poli­tič­ke vlas­ti”. Immanuel Wallenstein

AKA_4235

Dana 26.ožujka 2013., u Puli, u gale­rij­skom pros­to­ru Sveta Srca otvo­re­na je izlož­ba “Refleksije vre­me­na 1945. – 1955.”, koja je nas­ta­la u surad­nji Beogradskog muze­ja isto­ri­je Jugoslavije sa broj­nim hrvat­skim povi­jes­nim i umjet­nič­kim ins­ti­tu­ci­ja­ma. Izložba pri­ka­zu­je gore nave­de­no deset­lje­će putem raz­nih kipo­va, kar­ti, pla­ka­ta, kao i osob­nih pred­me­ta mar­ša­la Tita. Izložba je slo­že­na temat­ski i kro­no­lo­ški : poči­nje dola­skom par­ti­za­na, uspos­ta­vom vlas­ti, zatim pri­ka­zu­je vri­je­me obno­ve i izgrad­nje, rad­ne akci­je, pozi­ve na izbo­re, poz­na­te poli­tič­ke „juna­ke i juna­ki­nje“ toga doba, pa Tita i nje­gov život, osob­ne stva­ri, pok­lo­ne koje je dobi­vao od stra­nih držav­ni­ka, pa čak i poz­na­ta umjet­nič­ka dje­la iz tog vre­me­na poput Murtićeve „Rijeke“ iz 1947., Augustinčićevog “Nošenja rat­ni­ka”, Radauševe “Partizanke”, ili pak Kate Pejnović Ksenije Kantoci.

Na izlož­bi su pri­ka­za­ni pred­me­ti pove­za­ni uz raz­li­či­te druš­tve­ne slo­je­ve tog vre­me­na, od pred­me­ta koji su vje­ro­jat­no pri­pa­da­li pro­sječ­nim seljač­kim obi­te­lji­ma, pre­ko tepi­ha, igra­ča­ka, škol­skih pla­ka­ta, foto­gra­fi­ja, pa do pred­me­ta koji su bili znak moći i pres­ti­ža, poput pri­bo­ra za bri­ja­nje, ili pak kuti­ji­ce za vizit­ke Josipa Broza Tita. Izložba na jedan sli­ko­vit način pri­ka­zu­je druš­tve­ni pore­dak i život toga doba, bez nikak­vih poli­tič­kih alu­di­ra­nja. Prikazuje pres­tiž moć­ni­ka, ali ipak i svo­je­vr­s­nu nak­lo­nje­nost rad­nič­koj kla­si. Cijela je izlož­ba popra­će­na uok­vi­re­nim pla­ka­ti­ma na koji­ma su opi­sa­na raz­li­či­ta dje­la, poli­tič­ke odlu­ke ili pote­zi, pri­mje­ri­ce kako je poče­lo, te kako se je zapra­vo odr­ža­va­lo noše­nje šta­fe­te mar­ša­lu Titu. Najskuplji izlo­že­ni pred­met je Augustinčićev mar­šal­ski znak od ple­me­ni­tih kovi­na. Prema rije­či­ma kus­to­si­ce Jasmine Bavoljek, koja je i auto­ri­ca ovog kon­cep­ta, cilj je i bio da izlož­ba osta­je apso­lut­no apo­li­tič­na, bez prik­la­nja­nja bilo kojoj ide­olo­gi­ji i poli­tič­kim pravcima.

Izložba je veoma opsež­na, iscr­p­na i sli­ko­vi­ta, usu­di­la bih se reći, za ovaj gale­rij­ski pros­tor možda čak i pre­op­sež­na, jer u moru izlo­že­nih pred­me­ta neki od njih ne mogu doći do izra­ža­ja. Sada osta­je pita­nje kon­cep­ta. Je li to pos­li­je­di­ca pre­ma­le­nog pros­to­ra i pre­ve­li­ke želje da se sve prikaže?

Izložba je bila popra­će­na. Izazvala je veli­ko zani­ma­nje u jav­nos­ti i kul­tu­ri, do te mje­re da je, kako doz­na­jem na por­ta­lu Dnevnik.hr, zapo­če­ta “potra­ga” za ime­ni­ma koja sto­je iza lica na izlo­že­nim foto­gra­fi­ja­ma. Pulski muzej pozvao je da se jave svi koji pre­poz­na­ju oso­be s tih foto­gra­fi­ja, a kao nagra­du nude, titu­lu pri­ja­te­lja kuće, kata­log izlož­be i godiš­nju kar­tu za sve izlož­be u Arheološkom muze­ju Istre, kao i Klovićevim dvo­ri­ma. Je li to odraz zani­ma­nja za to važ­no povi­jes­no raz­dob­lje, nos­tal­gi­ja (jugo­nos­tal­gi­ja) ili pak čis­ta radoz­na­lost?  To će sva­ki posje­ti­telj sam odgovoriti.

Svi koji su ima­li pri­li­ku pogle­da­ti izlož­bu mogli su bar na tre­nu­tak obno­vi­ti sje­ća­nja ili upoz­na­ti sje­ća­nja na to sli­ko­vi­to raz­dob­lje koje je proš­lost i time dio sadaš­njos­ti naših prostora.

 

Tekst: TAMARA ŽGRABLIĆ ŠIROL

Foto: arhi­va Kulturistra