Enciklopedijska palača (1)

03.07.2013.

[lang_hr] Piše: Branka Benčić[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Temu Enciklopedijske pala­če nas­ta­le na tra­gu paten­ta tali­jan­skog emi­gran­ta Marina Auritija iz 1955., kus­tos 55. bije­na­la u Veneciji Massimiliano Gioni pos­tav­lja kao uto­pij­ski pro­jekt, sve­obu­hvat­ni ima­gi­nar­ni muzej kak­vog je zamis­lio Auriti, kao izlož­bu koja će pred­sta­vi­ti i istra­ži­ti unu­tar­nje svje­to­ve umjet­ni­ka. Iz kus­to­ske izja­ve Massimiliana Gonija doz­na­je­mo kako je upra­vo podru­čje umjet­nič­ke ima­gi­na­ci­je koje uklju­ču­je osob­ne koz­mo­lo­gi­je, sno­ve, halu­ci­na­ci­je, vizi­je, inte­res sre­diš­nje kon­cep­ci­je bije­na­la, a osim toga, izlož­ba teži kao svo­je­vr­s­nim bor­g­he­si­jan­skim kon­cep­tom pove­za­ti rado­ve suvre­me­nih umjet­ni­ka s povi­jes­nim rado­vi­ma, ver­na­ku­lar­nim pri­mje­ri­ma, dje­li­ma ama­te­ra i out­si­der artom, bri­šu­ći gra­ni­ce među nji­ma, otva­ra­ju­ći refe­ren­ci­jal­no polje koje pre­is­pi­tu­je raz­li­či­te umjet­nič­ke pozi­ci­je. Paolo Baratta, pred­sjed­nik Fondacije La Biennale di Venezia isti­če inte­res usmje­ren na povi­jes­nu per­s­pek­ti­vu, arhiv, te pros­tor­ne i vre­men­ske odno­se izme­đu umjet­ni­ka, te odno­se izme­đu rado­va i publi­ke i u pret­hod­nim kon­cep­ci­ja­ma sre­diš­njih izložbi.[/lang_hr]

 

_MG_1701

[lang_hr]Enciklopedija pala­ča Maria Auritia[/lang_hr]

 

[lang_hr]Postavljena na dvi­je loka­ci­je, u Arsenalu i sre­diš­njem pavi­ljo­nu u Giardinima, izlož­ba uklju­ču­je 150 umjet­ni­ka iz 38 zemalja.[/lang_hr]

 

_MG_1625

[lang_hr]Stan VanDerBeek[/lang_hr]

 

[lang_hr]Izložba se otva­ra publi­ci reži­ra­nom dra­ma­tur­gi­jom pos­ta­va koja teatral­no uvo­di posje­ti­te­lja, u Arsenalu je to sama make­ta Auritijeve Enciklopedijske pala­če, monu­men­tal­no pos­tav­lje­na u sre­di­šte svi­je­tle ulaz­ne dvo­ra­ne kojom domi­ni­ra okru­že­na crno bije­lim foto­gra­fi­ja­ma Nigerijskog foto­gra­fa J. D. Okhai Ojeikere (r. 1930.g.) koje doku­men­ti­ra­ju aspek­ti nige­rij­ske kul­tu­re. Fotografije (1975) pred­stav­lja­ju gla­ve afrič­kih žena s fri­zu­ra­ma izra­đe­nim tako da repre­zen­ti­ra­ju kon­sruk­ci­je mikro­ar­hi­tek­tu­re i stva­ra­ju ana­lo­gi­ju izme­đu dva rada. Izložbeni par­kur arse­na­la line­aran je i lon­gi­tu­di­na­lan, a jedan od mome­na­ta izlož­be u Arsenalu koja poput digre­si­je pre­ki­da line­ar­ni nara­tiv nje­zi­na pros­tor­nog odvi­ja­nja je i uklju­či­va­nje kus­to­ske selek­ci­je umjet­ni­ce Cindy Sherman. Središnja izlož­ba u Arsenalu obu­hva­ća rado­ve suvre­me­nih umjet­ni­ka poput Tacite Dean, Marka Leckeya, Stevea Mc Queena ili Sharon Heyes, dobit­ni­ce Zlatnog Lava za rad uklju­čen u sre­diš­nju izlož­bu, zatim umjet­ni­ke mla­đe gene­ra­ci­je od Roselle Biscotti, Auréliena Fromenta, Joao Maria Gusmaoa & Pedra Paive, do Neila Beloufe, Helen Marten, Eda Atkinsa, zavr­ša­va­ju­ći, odnos­no reto­rič­ki zaklju­ču­ju­ći pos­tav monu­men­tal­nom više­ka­nal­nom pro­jek­ci­jom kao aku­mu­la­ci­jom sli­ke spek­tak­la, Elektroničkim asem­bla­žem Stana VanDerBeeka.[/lang_hr]

 

_MG_1928

[lang_hr]Eva Kotatkova[/lang_hr]

 

[lang_hr]Ulazna dvo­ra­na izlož­be­nog pros­to­ra u Giradinima dono­si zamra­čen pros­tor u kojem je pred­stav­lje­na Crvena Knjiga (1914 – 1930) Carla Gustava Junga, a pros­tor je suges­tiv­no osvi­jet­ljen malim poje­di­nač­nim lam­pa­ma usmje­re­nim na poje­di­ne stra­ni­ce, stva­ra­ju­ći spe­ci­fič­nu atmo­sfe­ru. Knjiga okup­lja crte­že vizi­ja koje je Jung bilje­žio šes­na­est godi­na, apo­ka­lip­tič­nih, ima­gi­na­tiv­nih koz­mo­lo­gi­ja nalik na sred­njo­vje­kov­ne ilus­tri­ra­ne ruko­pi­se. Time je ula­zak u pros­tor izlož­be naz­na­čio nje­zin fokus na spi­ti­tu­alis­tič­ke momen­te koji su nas­tav­lje­ni crte­ži­ma Rudolfa Steinera, opse­siv­nim kolaž­nim Scrap books japan­skog umjet­ni­ka Shinra Ohtakea, crte­ži­ma Aleistera Crowleya ili ano­nim­nih rado­va poput tan­trič­kih crte­ža ili šaman­skih ple­men­skih crte­ža iz jugo­is­toč­ne Azije. Međutim, ovdje iznim­na dra­ma­tur­gi­ja pos­ta­va pos­tav­lje­nog ulaz­nim dije­lo­vi­ma pros­to­ra, na koje se poči­nju nado­ve­zi­va­ti dvo­ra­ne i sobe, stva­ra­ju­ći raz­li­čit nara­tiv izlož­be koji odre­đu­ju dis­po­zi­ci­je pros­to­ra cen­tral­nog cik­lič­nog Središnjeg pavi­ljo­na, koli­či­nom rado­va i manj­kom pros­to­ra poči­nje sla­bje­ti i utje­ca­ti na paž­nju pro­ma­tra­ča, koju izlož­ba nije uvi­jek bila u sta­nju zadržati.[/lang_hr]

 

_MG_1910

[lang_hr]Tino Seghal i Rudolf Steiner[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]Središnji pavi­ljon donio nam je i kolo­ris­tič­ke film­ske aps­trak­ci­je Mevina Motija, nizo­zem­skog umjet­ni­ka mla­đe gene­ra­ci­je, pot­pu­no obu­zi­ma­ju sva osje­ti­la gle­da­te­lja, uvla­ča­či pro­ma­tra­ča u dubo­ko suges­ti­van pros­tor optič­kih sen­za­ci­ja koje dje­lu­ju inte­ziv­no, nadah­nju­ju­će i dezo­ri­jen­ti­ra­ju­će. Veliki assem­bla­ge Eve Kotatkove ins­ta­la­ci­ja je koja istra­žu­je kons­tru­ira­ni karak­ter i meha­niz­me raz­li­či­tih sis­te­ma ins­ti­tu­ci­ja i dis­ci­pli­ne, kons­tru­ira­na kao pros­tor­ni kolaž raz­li­či­tih elemenata.[/lang_hr]

 

_MG_1914

[lang_hr]The Scrap book[/lang_hr]

 

[lang_hr]Možda je važ­nost sre­diš­nje izlož­be i ta da je usmje­ri­la inte­res za neke goto­vo zabo­rav­lje­ne i nepoz­na­te umjet­ni­ke i umjet­ni­ce i rado­ve koji čine povi­jes­nu kon­tek­s­tu­ali­za­ci­ju Bijenala od aps­trak­t­ne šved­ske sli­ka­ri­ce Hilme af Klint, avan­gard­ne rumunj­ske umjet­ni­ce Gete Bratescu, ili Emme Kunz.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Foto: Tom Šmider ART4[/lang_hr]