Anto Lloveras i Đanino Božić u Galeriji Zuccato||ANTO LOVERAS E ĐANINO BOŽIĆ NELLA GALLERIA ZUCCATO
[lang_hr]U porečkoj Galeriji Zuccato, od 9. do 23. rujna djeluju Anto Lloveras i Đanino Božić. Anto, arhitekt i kustos, dolazi iz Madrida s povremenom adresom u Norveškoj, bavi se on-line umjetnošću. Đanino je dobro poznat domaćoj publici i nema gotovo nikakvih dodira (ni iskustva) s virtulanim i društvenim mrežama. Što ih povezuje? Svakako dugogodišnje prijateljstvo, ljubav spram suvremenoj umjetničkoj praksi i veselje do zajedničkog djelovanja. Za porečki nastup krenuli su od koncepta situacije i skulpture kao događaja, Lloveras s “Unstable Installations”, a Božić sa “Stable Installations”. Riječ je o umjetničkom melanžu, pripovijesti, reciklaži, skulpturi, refleksijama, glazbi i slikama, kompjuterskim pretapanjima događaja, You tubu i projekcijama, razmišljanjima, bojama i oblicima, najlonskim vrećicama, prostorima i svakodnevnici. [/lang_hr]
[lang_it]Nella Galleria Zuccato a Parenzo, dal 9 al 23 settembre, gli artisti Anto Lovras e Đianino Božić uniranno le loro forze per creare un progetto artistico particolare. Anto Lovras, architetto e curatore da Madrid, che opera occasionalmente pure in Norvegia, si occupa di arte on-line. Đanino Božić, ben noto al pubblico locale, non ha nessun contatto (o esperienza) con il mondo virtuale e le reti sociali. Cosa li unisce? Una lunga amicizia, un grande amore verso l’arte contemporanea e la gioia di collaborare insieme. Risultato? L’unione tra il progetto di Lovras “Unstable Installations” e “Stable Installations” di Božić, che fa sorgere una mélange artistica interessante. [/lang_it]
[lang_hr]Stoga, Lloverasovo i Božićevo djelovanje u Zuccatu, kao i njihova naracija, nije linearno, nego isprekidano, u slikama i objektima, muzikalno, ponavljajuće, nepostojano, istovremeno smišljeno i slučajno; nema puta, nego mnoštvo skretanja i susretanja. Topos radnje je Poreč, konkretnije Decumanska ulica. O gradu u Lloverasovom i Božićevom slučaju možemo govoriti u paraleli sa situacionističkom „urbanom geografijiom“, psihogeografijom i teorijom o urbanim ambijentima. Kao što su, dalekih pedesetih i šesdesetih godina prošlog stoljeća, Guy Debort i ostali situacionisti radili na revoluciji svakodnevnice, tako je i kod Lloverasa i Božića riječ o ispisivanju – sada i ovdje – urbane svakodnevnice sa minimalnim pomacima, o stapanju života i (anti)umjetnosti. Bez obzira na to što se oboje, možda Lloveras više nego Božić, koriste tehnikama dekompozicije, pronalaženja, slučajnosti, diverzije itd., njihovo djelovanje zapravo zagovara konstrukciju situacija, a ne puko prihvaćanje situacije kao datosti i činjenosti. [/lang_hr]
[lang_hr]U poostavrenom kapitalističkom društvu (spektakla ↔ neintervencije), prava situacija se događa u sferi svakodenovnog života. Ona iziskuje, istodobno prihvaćanje i rekonstrukciju grada, ulice i naposlijetku samoga galerijskog prostora. Stvara se novi urabanitet koji je saobrazan kreativnoj organizaciji vremena i prostora. Otuda i zanimanje Lloverasa i Božića za ulicu, arihitekturu i dizajn, te njihovo povezivanje sa svakodnevnom organizacijom života, kao što su npr. razgovori i susreti s posjetiocima, prolaznicima, ali i preko društvenih mreža do kreacija za inovacije u urbanoj geografiji – od aplikacija recikliranih vrećica na zidove galerija do prijedloga preraspodjele troatora i skulptura. Istraživanjem svakodnevnice, ulice, grada, rutine i oblika rada, situacionizam je propitivao mogućnosti drugačijeg življenja – koje bi zapravo bilo življenje kao umjetnost, življenje koje se ne predstavlja, nego se živi kreativno. Situacija je, kod Lloverasa i Božića, i igra, ali ne igra u takmičarskom smislu, nego igra koja je neodvojiva od svakodenvnog života.[/lang_hr]
