Bumbarka i vinari “bez etikete” – Klubodrom Pulske filmske tvornice
[lang_hr]Intimnim portretom bumbarke Egle Cetina i video šetnjom kroz podrume, konobe i kantine istarskih vinara “bez etikete” sinoć su u sklopu programa Klubodrom četvrtkom Pulske filmske tvornice svoj rad predstavili Nuša Hauser i Mario Buletić iz Centra za nematerijalnu kulturu Istre i Etnografskog muzeja Istre. Brojna publika pogledala je projekcije kratkih filmova “Questa son mi, mi son boumbara” (To sam ja, ja sam bumbarka, 2014.) i “O teranu, vinu… i druge štorije iz konobe u 6 slika” (2013.) nakon kojih je uslijedio razgovor s autorima.[/lang_hr]
[lang_hr]U uvodnoj riječi Hauser i Buletić su objasnili kako je došlo do realizacije tih filmova koji su dio većeg procesa video dokumentiranja nematerijalne kulture.[/lang_hr]
[lang_hr]- Prvi film je video portret Egle Cetine, izvođačice vodnjanskih bassa, vokalnog oblika dvoglasja tijesnih intervala Istre specifičnog za pripadnike talijanskog govornog područja u Vodnjanu. Kratak film je zapravo samo sažetak više od osam sati snimljenog materijala, kazala je Hauser.[/lang_hr]
[lang_hr]Za drugi film Buletić napominje da ga se u tehničkom smislu i ne bi moglo nazvati filmom, već da se radi o alatu s kojim su pokušali privoliti male vinare da se priključe u program CENKI‑a „Martin bez etikete“.[/lang_hr]
[lang_hr]- Radi se o manifestaciji koja će se ove godine održati u Pićnu po četvrti put, a lani je glavna tema bio teran i vinari koji ga proizvode. Oni su tijekom ovih kratkih video intervjua govorili i o njihovoj ljubavi prema vinogradarstvu i vinu te o samim procesima proizvodnje vina, pojasnio je Buletić.[/lang_hr]
[lang_hr]Nakon projekcija autori su s publikom razgovarali o važnost filma u dokumentiranju nematerijalne baštine te o samim specifičnostima etnografskog filma. Hauser i Buletić su naglasili da je video dokumentiranje jedan od aspekata njihovog rada u CENKI‑u i EMI‑u te da su pogledani filmovi koji su nastali iz tih materijala više iznimka nego pravilo.[/lang_hr]
[lang_hr]- Nakon što smo razgledali sav materijal koji smo snimili o Egle shvatili smo da imamo previše dobrih dijelova da ih ne bi iskoristili za jedan kratak film. Budući da materijala ima zaista puno usredotočili smo se na njen život u folkloru, odnos s njenim pjevačkim partnerom i obitelji te s gradom Vodnjanom od kojeg je tada odlazila. U jednom smo trenutku shvatili da nam treba pomoć, jer nemamo dovoljno filmskog znanja, pa nam je pomogao Matija Debeljuh koji je također Vodnjanac i kome su ove tematike bliske i drage. On je uskočio u ulogu mentora te je montirao film, kazala je Hauser.[/lang_hr]
[lang_hr]Jedan od ciljeva video-produkcije CENKI‑a i EMI‑a je približiti javnosti fenomene istarske nematerijalne kulture, ukazujući pritom na vrijednost poticanja kreativnosti u prostoru nazvanom baština, a kratki filmovi koji su igrali u PFT‑u dokaz su da ostvarivanje tog cilja može rezultirati nepretencioznim no iznimno zanimljivim i toplim radovima.[/lang_hr]
[lang_hr]Oba filma moguće je pogledati na službenim stranicama CENKI‑a ili ovdje:[/lang_hr]
[lang_hr][/lang_hr]
[lang_hr]Tekst i foto Boris VINCEK[/lang_hr]
