Voli vodu, slavi život (uz Svjetski dan voda)
Diljem svijeta, na 22. ožujka i ove je godine obilježen Svjetski dan voda, kojeg je 1993. proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda. Svaki put naglasak je na nekoj drugoj temi, a ove je godine to “Voda i održivi razvoj”.
Voda je najrasprostranjeniji i najdragocjeniji resurs na planetu kojeg mnogi uzimaju zdravo za gotovo, kao samo još jednu od dostupnih udobnosti, dok istovremeno više od 800 milijuna zemljana nema pristup čistoj pitkoj vodi. Voda je sam temelj života – najvažniji sastojak za naše zdravlje, izvor velike ljepote i blagodati. Rođeni smo iz vode i dobrobit naših zajednica ovisi o zdravlju naših vodenih ekosustava. Život buja kad vode ima u izobilju. Pristup čistoj vodi mora ostati temeljno pravo, ne samo za ljude nego i za biljke i životinje, koje nemaju glas kojim bi to izrazile. Zabrinjava, npr. izjava direktora Nestlea, koji ubrzano radi na otkupljivanju svjetskih vodnih resursa, kako voda nije ljudsko pravo. Korporacije sve više pritišću, tražeći privatizaciju voda. Stoga je tim vrednija europska građanska inicijativa “Pravo na vodu”. Voda čini 79 posto površine Zemlje, ali svježe pitke vode danas ima svega 1,01 posto, a od toga se gotovo 90% vrlo neracionalno troši u industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji. Od zagađenja u vodama godišnje umre veći broj ljudi nego u ratovima. Deset velikih svjetskih gradova (među njima i Los Angeles) najavilo je da im prijeti potpuni nestanak pitke vode za grad, a to se upravo već dogodilo i Sao Paolu u Brazilu. Pitanje je koliko još “održivog razvoja” svjetske vode mogu podnijeti i hoće li se uskoro, na što već desetljećima upozoravaju analitičari, početi događati i ratovi za vodu?
Paralelno sa službenim obilježavanjima (Hrvatske vode najavile su da će ove godine to učiniti dan kasnije, u ponedjeljak 23. ožujka) raznorodne vjerske, plemenske, duhovne zajednice okupile su se u projekt Love Water 2015, te su taj dan obilježile okupljanjima oko svojih lokalnih voda i meditacijama/molitvama za zdravlje voda na Zemlji. “Voda je sveti element koji čini sav život mogućim, za ljude, biljke i životinje. Voda nas objedinjuje”, poručuju, pozivajući na povratak svjesnosti o svetosti voda. Termin, kažu, nekima može i zasmetati, ali ako se prisjetimo da je upravo voda ono bez čega ni nas ne bi bilo i da smo i sami većim dijelom sastavljeni od vode, koja je tako rijetka u svemiru, počinjemo razumjeti i voljeti tu njenu životodajnu svetost. “Izražavanje ljubavi je najbolji način njegovanja svih vrsta odnosa. Kada volimo naš vrt provesti ćemo vrijeme s njim i to će učiniti da naše biljke živahno rastu i cvatu. Kad izrazimo ljubav prema djeci ona zrače radošću i rastu u ljubazne, brižljive odrasle. Svatko ima svoj način pokazivanja ljubavi, to je kreativni čin poštovanja i povezivanja. Kad ne pokazujemo ljubav vidimo suprotan učinak – pojavu mraka, nasilja i očaja. Od svih stvari koje povezuju život na ovom planetu voda je najvažnija, ali rijetko si uzmemo vremena da je volimo. ”
Da je voda, kao i naš planet, živo i svjesno biće nisu govorila samo drevna “primitivna” plemena diljem svijeta, nego to polako i znanost počinje priznavati ‑npr. istraživanja nedavno (lani u listopadu) preminulog japanskog znanstvenika Masaru Emotoa i njegove knjige (npr. Poruke skrivene u vodi, dugo na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa), detaljno dokumentiraju dugogodišnja ispitivanja kristala leda i utjecaja koji na vodu imaju različita glazba ili pak izgovaranje različitih emotivno nabijenih rečenica. Mnogi u strožim znanstvenim krugovima Emotov rad i dalje proglašavaju pseudo znanošću, ali u svijetu raste i broj njegovih štovatelja, zahvalnih na postavljenim temeljima u daljnjem istraživanju misterija voda, kao i na novim uvidima o memoriji, pohranjivanju informacija, o molekularnim strukturama kojima se izražava i, konačno, o svjesnosti u vodi.
Toj svjesnosti, na svojim okupljanjima u molitvi i meditaciji, obratilo se u nedjelju tisuće poklonika diljem svijeta. Internet stranice Unify,UPLIFT i Shift Network zajedno su organizirale web – prijenos razgovora s mnogim svjetskim autoritetima, duhovnim starješinama, znanstvenicima i aktivistima (npr. prof. Bruce Lipton, Deepak Chopra, Gregg Braden, indijanska “čuvarica voda” i članica “Savjeta 13 urođeničkih baka”, Mona Polacca, doktor i klaun Patch Adams, Swami Chidanand Saraswatiji, Poglavica Phil Lane i mnogi drugi), zatim globalno sinkroniziranu meditaciju više stotina prijavljenih skupina, te web – prijenos u živo sa ceremonije na svetoj rijeci Ganges u Rishikeshu u Indiji, s “blagoslova jezera” Merritt u Oaklandu, te s yoga meditacije na plaži Venice u Los Angelesu.
Kao najave ovog globalnog događaja, na You Tubeu su objavljeni mnogi kratki video odgovori na pitanje o zaštiti voda. Npr. indijska znanstvenica i eko-aktivistica, Vandana Shiva, uz ostalo je rekla: “Voda je život, 70% planeta, ali i 70% naših tijela sačinjeno je od vode i svaka ekološka kriza izražava se kroz vodu – bilo da je riječ o zagađenju, o osiromašenju vode ili topljenju glečera uslijed klimatskih promjena, o pojačanim sušama, nedostatku vode… Dakle, voda je u srcu kako života, tako i kriza s kojima se život suočava. Mnogo ljudi ne razumiju da su oko vode i opustošenja izrasli svi novi konflikti koji brinu cijelo čovječanstvo. Npr. u Siriji 2009. godine nije bilo problema, već je nastupila suša zbog koje je raseljeno 80.000 seljaka. Oni su došli u gradove i počeli se buniti protiv vladajućih. Vlada ih je napala, oni su se naoružali, međunarodna zajednica je naoružala pobunjenike. Tako danas imamo ISIS, a počelo je s nedostatkom vode. Ne možemo shvatiti nasilje i konflikte našeg vremena ako ne shvatimo da je voda u srcu mira i pravde. Voda je u srcu održivosti… Svaki problem s kojim sam se suočavala u 40 godina svog rada na zaštiti Zemlje, u konačnici je povezan s vodom. To da smo tijekom mog života gledali kako se sveta rijeka Ganga zagađuje, rezultat je činjenice da smo svoje rijeke od svetih Boginja pretvorili u odlagališta za smeće. Prvo rješenje je prestati ljudski otpad tretirati kao nešto što se treba bacati u naše rijeke, prepoznati da ljudsko smeće može biti i korisno, da ono pripada tlu, a ne Gangi. Nisu nam potrebni veliki pročiščivaći, već nam trebaju mala bio-plinska postrojenja koja će ljudsko smeće pretvarati s jedne strane u gnojivo, a s druge u energent. Ne trebamo paliti ugljen, ne trebamo graditi nuklearne elektrane, jer u ljudskom otpadu su i energija i plodnost za tlo. Drugo što moramo naučiti (a već smo to i vidjeli, npr. kod Jesuraja – pokreta za demokraciju voda u Indiji) jest osigurati da ljudi imaju prava i odgovornosti prema vodama, prema rijekama, jezerima i bunarima. Tek kad ljudi osjete da su jedno s vodom, počet će se o njoj brinuti. Kad se stvori atmosfera u kojoj vodu shvaćamo kao artikl, kao robu kojom netko upravlja za profit, ili je kontroliraju države ili politička moć i manipulacije, ljudi koji postaju nemoćni postaju i zagađivači. S druge strane, osnaženi ljudi, ljudi s odgovornošću, postat će odgovorni za svoju dužnost prema vodi, dužnost prema živim rijekama i živom planetu. ”
Ekolog, dr Reese Halter u svojoj video poruci istaknuo je još jedan važan aspekt – neraskidivu povezanost svih organizama na Zemlji i posebno povezanost voda i šuma (21.ožujka obilježava se i Svjetski dan zaštite šuma): “Čista voda je neodvojivo povezana sa šumama. Sustavi korijenja starih prašuma su najveći sustavi filtriranja na našem planetu. Oni premašuju bilo koji ljudski sustav za pročišćavanje voda. Stoga je nužno da se pojedinci, gradovi, regije, hemisfere povežu oko očuvanja naših šuma. Shvatite ovo: svaka četvorna tona stabala iz starih šuma, budući da uklanja 1,5 četvorne tone ugljičnog dioksida, u konačnici nam daje ne samo četvornu tonu drva, nego i tonu kisika. U osnovi, naše prašume su najsavršenija spremišta ugljičnog dioksida koja su ikad evoluirala na planetu, a ujedno su i donositelji sve svježe vode. ”
Ipak, najdirljivija od svih video poruka je ona 13.godišnje indijanske djevojčice: “Djed mi je dodijelio ime Takaya, što znači “posebne vode”. Ja govorim u ime duhovih voda i za one koji nemaju glasa, govorim za djecu koja nasljeđuju ovaj planet. Kroz svu povijest, ljudi svih rasa, religija i načina života štovali su svoju svetu povezanost s vodom. Jasno mogu čuti, kroz osjećajni veo sjećanja iz mog djetinjstva, glasove mojih predaka koji su me podučavali o vodi kao svetom biću. Danas, taj je odnos zaboravljen. Voda je temelj života samog, dok kola kroz rijeke i potoke, ona kola i u baš svakome od nas. Boli me vidjeti kako naša voda pati, čujem kako Majka Zemlja zapomaže i znam da nisam jedina. Nezdrava voda ubija više ljudi nego ratovi. Život nije moguć bez vode. Voda nam svima daje život. Ovdje sam da vas podsjetim, da ne zaboravite: da je čovječanstvo dinamika različitosti i da nije važno tko ste, koje ste rase, religije, koliko bogati, jer na koncu svi mi pijemo iz istog velikog svjetskog zdenca. Ljepota je prisutna u svakoj kapi vode i kad voda teče zajedno, moćna je, sposobna stvoriti zadivljujuće promjene. Mi jesmo voda i zajedno stvaramo promjenu. Ovog 22.ožujka povezujemo se i uključujemo u val globalno sinkronizirane molitve koja će putovati oko svijeta kako bi izliječila vode i vratila im njihovu čistoću. Molite za rješenja, za čiste vode, za nove ideje, za radost, za nadu. Molite da se ozdravi zagađena voda, molite za uklanjanje radijacije iz vode i molite za one koji su spremni pomoći i koji poduzimaju akcije. Molite, u zahvalnosti za sve što nam voda daje i za što god voda vama značila. Zajedno, možemo ozdraviti naše svete vode. Zaštićeni smo vodom u majčinoj utrobi i sada je na nama da štitimo i volimo vode naše Majke Zemlje. Hvala! ”
Više:
Priredila Daniela KNAPIĆ
