Elm Street Escape
Bend Elm Street Escape osnovan je na ljeto 2013. godine, kao glazbeni eksperiment s ciljem spajanja elemenata elektronske glazbe s rockom. Neuobičajen žanrovski spoj pokazao se kao uspješnom kombinacijom, što potvrđuje i pobjeda na 36. RiRock festivalu. Uoči druge godišnjice postojanja sastava, porazgovarali smo s njegovim članovima.
Kako je nastao Elm Street Escape? Od kud ime?
- Bend Elm Street Escape nastao je sa željom spajanja elektronike i rock muzike. Eliša Papić bavi se elektronikom već duže vrijeme i on i Ante Debeljuh su započeli spajati ta dva izričaja. Kako se svi znamo iz srednje škole počelo je okupljanje benda. Svatko od nas već je svirao u nekom bendu te se jako dobro znamo kako privatno tako i muzički. To okupljanje je „obavljeno“ prilično brzo pa smo započeli svirati. Elm Street Escape, kao ime benda, je sinulo Anti Debeljuhu godinama još u nazad i uz male preinake i konzultacije s bendom došlo je do tog imena.
Tko su članovi benda?
- Ante Debeljuh na gitari i vokal koji je ranije nastupao s autorskim bendovima. Svira gitaru od malena, štoviše čak se i u nekim bendovima okušao na drugim instrumentima i to vrlo uspješno. David Košara, klavijaturista, također, ima iskustva s autorskim bendovima. Ante i David su kroz sve bendove prolazili zajedno i radi se o dugogodišnjoj suradnji. David se tek prije nekoliko godina okušao na klavijaturama. Manuel Manzin, saksofonista, koji bendu daje taj jedan poseban „gušt“, u prošlim suradnjama surađivao je najviše s Elišom Papićem. Manuel je član Big Banda Grada Pule te ima iza sebe i završenu Glazbenu školu. Eliša Papić, zaslužan je za taj elektronski dio kojim se uspješno bavi već godinama i niže uspjehe na tom području. Pored elektronskog djela, koji je nama iznimno bitan, svira i gitaru u bendu te pjeva. Kao što je već rečeno, u prijašnjim suradnjama najviše je surađivao s Manuelom. Saša Stepanović, bass gitara i vokal, također, ima iza sebe Glazbenu školu. Tokom godina često je surađivao s Antom i Davidom te i u pokojim ostalim projektima. Eric Vojak, bubnjar. Kao mali je počeo svirati gitaru, no onda je otkrio svoju pravu ljubav, bubnjeve. Uz Elm Street Escape, vrlo je uspješan s energičnim metal bendom iz Pule, Mortal Divinity.
Šarenilo vašeg zvuka teško je svrstati u određeni žanr, a sami se opisujete kao „sexy, electronic, rock bend“. Bend je nastao kao svojevrsni glazbeni eksperiment koji spaja elektroniku i rock, i to veoma uspješno. Od kud ta ideja? Tko su vam uzori?
- Ideja spajanja elektronike s rockom dugo godina nam je bila na pameti. No, Ante i Eliša su prvi to proveli u djelo. Svi smo započeli svoje prve muzičke korake sa starim dobrim rockom i svatko od nas to nosi u sebi. Uz to, Eliša je najbolje poznavao taj elektronski dio kojim se već ranije bavio i od tuda je nastala ta ljubav spajanja novog i starog izričaja. Uzori nisu samo bendovi izvođači koji rade isti spoj. Ima ih jako puno s obzirom da se svatko od nas pomalo razlikuje u svojim uzorima, od old school rocka, psihodelije, progresive, jazza, funka metala i tako dalje, ali oni koji se najviše preklapaju su: Radiohead, Pink Floyd, Led Zeppelin, Porcupine Tree. Naravno uz te uzore svatko od nas ima još cijelu individualnu paletu uzora koja utječe na svakoga pojedinačno.
Kakve su reakcije publike? Kome je vaša muzika namijenjena?
- Reakcije publike su za sada vrlo pozitivne, ponekad čak i iznenađujuće s obzirom da sviramo taj spoj elektronike i rocka, a uz to dodajte još i saksofon, što nismo imali prilike baš često čuti. Zapravo, nismo znali kakva bi očekivanja trebali imati. Publika je premašila naša očekivanja što dokazuje i pobjeda na RiRocku kojoj se stvarno nismo nadali. Naša muzika nije nikome specifično namijenjena. Jednostavno volimo svirati ovo što sviramo i uživamo u tome. Ako se nekome svidimo super, i svatko kome se svidimo će naći nešto drugo što mu/joj se sviđa. Volimo spajati različite izričaje i eksperimentirati s time i ako netko uživa u tome barem upola kao i mi, presretni smo!
Iza vas je nekoliko nastupa u Rijeci i Puli, te, kao što se spomenuli, osvojeno prvo mjesto na 36. RiRock festivalu. Kao nagradu na ovom potonjem osvojili ste snimanje EP albuma. Kako je prošao rad u studiju? Jeste li zadovoljni konačnim proizvodom?
- Pobjeda na RiRocku došla je stvarno kao iz vedra neba i nitko joj se nije nadao. Ono što je proizašlo iz toga nama jako puno znači. Osvojili smo snimanje EP‑a „Gray’s Guide“ u studiju Veles, kod genijalnog Damira Markotića, vlasnika studija. S njime smo postigli prekrasnu suradnju i definitivno ju želimo nastaviti. Snimanje je trajalo od 29. prosinca 2014. do 11. travnja 2015. godine. Cjelokupan proces bio je vrlo ugodan bez nekih većih poteškoća i iznenađenja, vrlo profesionalno, ali opet u opuštenoj atmosferi za što je zaslužan Damir Markotić. Jako smo mu zahvalni na svemu. S konačnom verzijom EP‑a smo jako zadovoljni, bilo je puno rada, ali na kraju se taj rad definitivno isplatio.
Debitantski EP ”Gray’s Guide” donosi pet pjesama koje se dotiču svima nama poznatih pitanja poput ljubavi, nade, gubitka, uspjeha itd. Tko je autor pjesama?
- Sve pjesme s „Gray’s Guide“-a, muzički dio, radimo svi zajedno, tako da smo svi autori muzike. Što se tekstova tiče, Ante Debeljuh je autor teksta pjesama „Gray’s Guide to the Underworld“ i „ Devil’s Hollow or the One About Something Long Gone“, a Eliša Papić je napisao tekst za „AnanSol“, „Host of Walls“ i „Dreamer Darkly“. Same poruke su refleksije nekih naših razmišljanja kako o prošlosti tako o budućnosti, pogleda na neke svakodnevne probleme, pa čak i na lijepe stvari. To su priče koje nas vode, tište, tješe, čine i sretnima i tužnima, a ponekad i nostalgičnima.
Koji su vam daljnji planovi?
- Planovi su završiti drugi krug pjesama koji bi se nastavio na ovaj prvi dio i to snimiti. Predstaviti se s koncertima možda nekoj drugoj publici van Rijeke i Pule, te dalje svirati i uživati što više možemo u onome što volimo.
Razgovarala Lorna ZIMOLO
