Intervju sa Slavimirom Stojanovićem o knjigama koje nikada nije napisao

04.01.2016.

Retrospektivna izlož­ba rado­va Slavimira Stojanovića, emi­nent­nog beograd­skog gra­fič­kog dizaj­ne­ra, vizu­al­nog umjet­ni­ka i osni­va­ča life style bren­da Futro, orga­ni­zi­ra­na je u Galeriji Cvajner u sklo­pu Sajma knji­ge u Istri. Otvorenje izlož­be pod nazi­vom “Knjige koje nisam napi­sao” pred­stav­lja­le su izmiš­lje­ne nas­lov­ni­ce knji­ga gdje se autor poigrao s dosjet­ka­ma, iro­ni­jom, ali i auto­iro­ni­jom. Osim dvo­di­men­zi­onal­ne for­me čiji je oblik pred­sta­vio ovu izlož­bu, Stojanović se bavi i tipo­gra­fi­jom, ogla­ša­va­njem, dizaj­nom, pro­dukt dizaj­nom, pop kul­tu­rom, umjet­noš­ću te svo­jim radom namje­ra­va dopri­je­ti do mase. Od Slavimira smo prvo htje­li doz­na­ti koja ide­ja i poru­ka sto­ji iza ove izložbe

Slavimir1

- Osnovna ide­ja mi je pobu­di­ti maštu kod posje­ti­te­lja te da pro­ba­ju deši­fri­ra­ti odnos izme­đu nas­lo­va knji­ge i sli­ke koju vide. Osjećam želju za pro­mje­nom pos­tav­ke stva­ri kak­va je sada. Cilj mi je bio doći do mase i pro­ba­ti pro­mi­je­ni­ti način na koji oni raz­miš­lja­ju. Danas je sve naopa­ko, i moral­ne i ljud­ske vri­jed­nos­ti. Plemenitost, hra­brost, junaš­tvo su pod­ci­je­nje­ne kate­go­ri­je u služ­bi dnev­nih poli­ti­ka duhom malih lju­di koju vla­da­ju našim životima.

Što je za vas gra­fič­ki dizajn?

- Grafički dizajn je pri­op­ća­va­nje poru­ke s naj­jed­nos­tav­ni­jim mogu­ćim ele­men­ti­ma na naj­br­ži mogu­ći način. Cijela vje­šti­na gra­fič­kog dizaj­na je da se s malo kaže puno.

Od svih vrsta umjet­nos­ti, zašto baš gra­fič­ki dizajn?

- Ta vrsta umjet­nos­ti mi je naj­vi­še pri­ja­la još kada sam bio mlad jer je ta frek­ven­ci­ja pos­la vrlo učes­ta­la. Već dva, tri rada dnev­no mogu neko­ga odu­še­vi­ti, a ja sam se rodio da dru­ge odu­šev­lja­vam. Mogu ih i nasmi­ja­ti i ras­pla­ka­ti, ali mi je cilj nadah­nu­ti ih svo­jim infor­ma­ci­ja­ma o nekoj temi koja njih zani­ma. Ispostavilo se da mi je bolje oku­ša­ti se u toj vrsti umjet­nos­ti nego sni­ma­ti film neko­li­ko godi­na koji se zas­ni­va na samo jed­noj ide­ji. S gra­fič­kim dizaj­nom dnev­no mogu izba­ci­ti pet komu­ni­ka­ci­ja i da za to dobi­jem feedback.

Slavimir3

Baveći se gra­fič­kim dizaj­nom kao vrsti umjet­nos­ti, u kojoj for­mi naj­vi­še stva­ra­te i koja vam je for­ma najdraža?

- Dvodimenzionalni izraz mi je naj­lak­ši. Takvom for­mom se bavim već tri­de­set godi­na. Najlakše mi je izra­zi­ti se kroz sli­ke koje vrlo jed­nos­tav­no objaš­nja­va­ju kom­pli­ci­ra­ne stva­ri. Time one nude lju­di­ma više nivoa inter­pre­ta­ci­je jed­ne istine.To je moj jezik koji se super pok­la­pa s vre­me­nom teh­no­lo­gi­je jer ga je lak­še medij­ski popratiti.

Kako sa svo­jim rado­vi­ma komu­ni­ci­ra­te s publikom?

- Moj cilj komu­ni­ka­ci­je je da uđem u komu­ni­ka­ci­ju, a ne da sam iznad ono­ga što poru­ču­jem. U tome je, naža­lost, raz­li­ka kod veći­ne mojih kole­ga danas koji pra­te tren­do­ve i koji se pos­tav­lja­ju kao neki koji su iznad dnev­nih situ­aci­ja. Često se doga­đa da posje­ti­te­lji dođu na tak­ve izlož­be i ne shva­te o čemu je riječ. Čovjek sam koji voli komu­ni­ka­ci­ju te mi je cilj da lju­di razu­mi­ju ono što radim. Kroz smi­jeh do posje­ti­te­lja još lak­še dopi­re pri­jem te komunikacije.

Koji je vaš stil stvaranja?

- Nedavno sam imao izlož­bu retros­pek­ti­ve u Beogradu koja je pokri­la mojih tri­de­set godi­na bav­lje­nja vizu­al­nim komu­ni­ka­ci­ja­ma. Izložba se zva­la ComplicateSimple. To je moja kre­ativ­na man­tra i s time želim da sa što manje vizu­al­nih meto­da i ele­me­na­ta pri­ka­žem svo­ju ide­ju, makar to bio samo krug i tekst na papi­ru. Ne volim aran­ži­ra­ti, kiti­ti. Volim pojed­nos­ta­vi­ti stva­ri, ali da ta jed­nos­tav­nost ima u sebi višes­loj­nu poru­ku. Izložbu pra­ti i više od 100 krat­kih fil­mo­va, naj­ra­ni­je crte­že iz dje­tinj­stva, pla­ka­te, stri­po­ve, ilus­tra­ci­je, logo­ti­pe, maga­zi­ne, omo­te plo­ča, nagra­đe­ne pro­jek­te za veli­ke među­na­rod­ne kom­pa­ni­je, kao i pri­kaz kolek­ci­je Futro u kojoj domi­ni­ra urba­ni humor.

Slavimir2

Grad – inspiracija?

- Kada bih birao gdje bih živio, birao bih izme­đu dva gra­da, New Yorka i Pariza. New York je grad u kojem sam živio par mje­se­ci, a osje­ćao sam se kao da sam tamo rođen. To je bilo neza­bo­rav­no iskus­tvo da je stvar­no čudo što nisam tamo i ostao živje­ti. Što se Pariza tiče, on je meni jako bli­zak. Bio sam pre­ko dva­de­se­tak puta tamo i odr­žao tri samos­tal­ne izlož­be. Jedna od naj­z­na­čaj­ni­jih je sva­ka­ko bila ona u Srpskom Kulturnom cen­tru pri­je dvi­je godi­ne. Bilo je pos­tav­lje­no 110 rado­va, skul­p­tu­ra, gra­fi­ka, svje­tle­ćih obje­ka­ta, video-rado­va, čak i jedan moj per­for­mans. Bilo je veoma duho­vi­to. Ondje sam prvi puta i pro­dao svoj rad. Iako puno putu­jem, moj život je sada u Beogradu zbog posla.

Koliko vas ins­pi­ri­ra vaš rod­ni grad, Beograd te pos­to­ji li kul­tu­ra kupo­vi­ne umjet­ni­na na našim područjima?

- Veliku ins­pi­ra­ci­ju nala­zim i u svo­me rod­nom gra­du. Beograd je grad koji je zama­zan povi­jes­nim nas­li­je­đem zad­njih dva­de­se­tak godi­na i to veoma prlja­vo, no to je ustva­ri jedan vele­grad kao će kao i New York, Pariz i osta­li gra­do­vi pre­ži­vje­ti jer je stje­ci­šte raz­nih lju­di i kva­li­te­ta, raz­nih ne kva­li­te­ta, no grad na kra­ju pobi­je­di. U Beogradu i regi­ji tako­đer ima isto­miš­lje­ni­ka koji cije­ne moje rado­ve, no rijet­ko ih tko kupu­je. Demokratizacijom teh­no­lo­gi­je kroz mobil­ne tele­fo­ne, kom­pju­ter, lap­top, Instagram, uni­šti­la se kul­tu­ra kupo­vi­ne umjet­ni­na. Kultura je ovoj regi­ji uki­nu­ta na naj­su­ro­vi­ji način, odnos­no namjer­no je odu­ze­ta. Mene to osob­no ne bri­ne jer se moj rad reali­zi­ra na dru­gim podru­čji­ma, no to je sra­mo­ta i tuga.

Slavimir4Slavimir4

Koliko su današ­nje gene­ra­ci­je talentirane?

- Održavši neko­li­ko pre­da­va­nja po Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dalje, shva­tio sam koli­ko je ova regi­ja plod­na i koli­ko ima talen­ti­ra­nih mla­dih lju­di. Ovo podru­čje je rasad­nik tale­na­ta, no pro­blem je što oni svo­je rado­ve ne reali­zi­ra­ju za van nego su sami sebi dovolj­ni. Umjesto da se uba­cu­ju u indus­tri­ju i da se nji­hov rad poč­ne kon­zu­mi­ra­ti, oni odustanu.

Na kojim medij­skim plat­for­ma­ma pla­si­ra­te svoj portfolio?

- Osim što na Facebooku imam svoj pri­va­tan pro­fil, svoj rad dije­lim i na Facebook stra­ni­ci SlavimirFutro. Moji se rado­vi mogu naći i na stra­ni­ci Behance gdje redov­no pra­tim rado­ve dru­gih umjet­ni­ka koji me i naj­vi­še ins­pi­ri­ra­ju (osim lju­ba­vi, njež­nos­ti i topli­ne koju dobi­vam u svo­me domu).

Tekst Anja VESELČIĆ

Fotografije Ivo LIPANOVIĆ