Predstava „Esodo Pentateuco #2“ gostuje u Puli
Nakon velikog uspjeha premijerne izvedbe u Milanu, predstava „Esodo Pentateuco #2 / Izlazak – Petoknjižje #2“ stiže u Rijeku gdje će u HKD‑u na Sušaku biti izvedena u ponedjeljak, 8. veljače, s početkom u 19.30 sati. Predstava koja se izvodi uz titlove s hrvatskim prijevodom gostovat će u Circolu Zajednice Talijana u Puli 10. veljače, kada se u Italiji obilježava Dan sjećanja te dan kasnije u Pučkom učilištu u Umagu.
Riječ je o projektu nastalom u koprodukciji Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Associazione K. u suradnji s Teatro Verdi, Teatro del Buratto iz Milana, a uz potporu Regije Lombardija. Prema originalnom tekstu Diega Runka, nagrađenom na talijanskom natječaju Concorso Nazionale di Drammaturgia Civile „Giuseppe Bertolucci”, tekst predstave autorski potpisuju i dramaturginja Chiara Boscaro te redatelj Marco Di Stefano.
„Esodo Pentateuco #2“ priča je o Rudiju kojeg igra Diego Runko. Rudi je Istrijan oca Hrvata, a majke Talijanke. Rođen i odrastao u Puli za vrijeme fašizma, Rudi je stasao u mladića kada je grad bio pod britanskom administracijom, a starost doživio u Titovoj Jugoslaviji. Nedjelja u Puli, 18. kolovoza 1946. Nakon te nedjelje život će se zauvijek promijeniti…
Rudi nikada nije napustio Istru, no vidio je mnoge kako odlaze brodom „Toscana”, parobrodom koji je esule prevozio u Italiju. Njegova obitelj, naime, nije sudjelovala u poslijeratnom egzodusu, ostala je u Istri gdje, dijelom, još živi. Rudi svoju priču priča talijanskim jezikom Istrijana uz snažan dijalektalni upliv, koristeći prema potrebi, hrvatske i slovenske izraze. U njegovoj priči ima partizana i nacista, istinskih prijatelja i izdajica, bombi i pištolja, barki i komaraca, dječjih igara i okrutnih drama. Oko njega su drugi likovi, koje također igra Diego Runko, u monološkoj formi na četiri različita jezika: hrvatski novinar Jakov koji organizira propagandnu akciju; britanski vojnik Winston kojeg zanima isključivo nogomet; slovenski svećenik Don Željko koji se bori s dubokom krizom vjere; mladi Puljanin Gildo koji sa svojim najboljim prijateljem bombama lovi ribe.
S današnje vremenske distance možda treba krenuti upravo od identiteta naroda kojima likovi pripadaju da bi se mogle shvatiti i prihvatiti njihove različitosti i istina koja je puno složenija (ili jednostavnija) od jedne ili više njezinih „službenih verzija“. Danas, čim se uđe u Istru, stoji natpis: Istra-zemlja dobrih ljudi. Istria – terra di brava gente. O tim ljudima i za te ljude, predstava progovara s poštovanjem i ljubavlju.
Scenska alternacija talijanskog, hrvatskog, slovenskog, engleskog jezika te puležanskog govora gledatelju podastire bogatstvo i muzikalnost svakog od njih. Pri tome je dragocjen doprinos bio suradnja s nagrađivanom pjesnikinjom Ester Barlessi koja je prevela dijelove na puležanskom.
Predstava je praizvedena 18. studenoga 2015 u Teatro Verdi u Milano, a talijanska kritika ocijenila ju je kao snažnu, iskrenu i zabavnu, poput primjerice Alessia Corinija koji je napisao: „Topla ljudska priča, ponekad gorka i dirljiva, koja ima nedvojbenu zaslugu vraćanja slike Istre, njenih ljudi i događaja što su se zbili u prošlom stoljeću, autentična, a ne posredovana ideološkim filterima ili pristranim rekonstrukcijama.“
