Predstavljanje romana Elvira Tominića «Crni pastuh»
Novi roman Elvira Tominića «Crni pastuh» predstavljen je u četvrtak, 24. ožujka u dvorani Gradske knjižnice i čitaonice Pula. Tominiću je to drugi roman po redu, tematski se nadovezuje na prethodni «Kronika obožavanja» izdan 2013., a prilikom predstavljanja autor je najavio i treći, za koji se nada da će biti otisnut do kraja godine i njime kani zaokružiti ciklus «Pulske trilogije».
Elvir Tominić rođen je u Puli, profesor je hrvatskog jezika i povijesti, osim proze piše i poeziju, svirao je i pjevao u nekoliko pulskih grupa te sudjelovao u raznim kulturnim projektima.
O knjizi su uz autora govorili i prof. dr. Ivan Jurković, stručnjak za srednjovjekovlje na odsjeku za povijest Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Marlena Matić, prof. hrvatskog jezika i povijesti i Biljana Ivković, učiteljica razredne nastave. Posebna gošća bila je novinarka i glazbenica Tea Tidić koja je svojom vokalnom interpretacijom poznatih pjesama Amy Winehouse, Stinga i Led Zeppelina, popraćenom zvucima gitare, dočarala atmosferu romana.
Sugestivnim čitanjem izabranih ulomaka Biljana Ivković naznačila je nekoliko ključnih točaka romana, koje su, svatko sa svog aspekta, razmotrili prof. Matić i prof. dr. Jurković.
On se osvrnuo na ljudsku seksualnost i društvene represije koje su je pratile kroz različita povijesna razdoblja. Iznoseći većini nepoznate činjenice o srednjem vijeku, u kojem su se unatoč brojnim ograničenjima, tolerirale i mnoge pojave, neprihvatljive čak i u kasnijim i liberalnijim vremenima, razbio nam je neke predrasude o tom razdoblju, shvaćenom uglavnom kao mračnom i rigidnom. Prof. Matić se više osvrnula na samu radnju romana, odnose likova i njegova stilska obilježja.
Već u «Kronici obožavanja» Tominić je progovorio o odnosu među spolovima što će biti tematska okosnica njegove trilogije i dok je u prvom romanu bila riječ o zaljubljivanju, platonskoj ljubavi i idealizaciji voljenog bića, «Crni pastuh» je dublji, mračniji, otvorenije govori o spolnosti, zadire u skrovite kutke nesvjesnog, Erosa i Tanatosa.
Glavni lik romana je sredovječni muškarac Ivo, umorni i rezignirani osnovnoškolski nastavnik zemljopisa, suprug još uvijek atraktivne žene, otac tinejdžerice i dječaka u pretpubertetskoj dobi. Suočen s bračnom krizom, obiteljskim i poslovnim problemima te krizom morala koja je zahvatila sve pore suvremenog društva, prinuđen je neprekidno propitivati smisao vlastite egzistencije.
Provlačeći se kroz Ivina razmišljanja, kroz cijeli roman provlači se i paralelna priča o njegovoj mladosti, prožeta sjećanjima na prvu veliku ljubav Eminu, na godine odrastanja u Puli uz glazbu i pop kulturu osamdesetih. Kao dobri duh nad tim vremenom lebdi i sjena nježne, strpljive majke koja je njega i starijeg brata štitila od strogog, netolerantnog oca.
Osobna drama protagonista, a samim time i zaplet romana počinje kad među kćerinim bilježnicama slučajno pronađe erotsku priču «Crni pastuh». Lascivno štivo potrese mu sustav vrijednosti iz temelja jer nespojivo je s njegovom bezazlenom djevojčicom, no htio ne htio mora se suočiti s činjenicom da ona postaje mlada žena koja otkriva vlastitu spolnost. Osim roditeljske posesivnost i suočavanja s odrastanjem djece, a time i vlastitim starenjem i smrtnošću javlja se i briga zbog izloženosti mladih šundu, pornografiji, alkoholu, drogama i ostalim zamkama konzumerističkog društva.
Detektivski slijedeći tragove u kćerinoj sobi, Ivo dolazi i do spoznaje o ženinoj nevjeri. Dok se on oblomovski izležavao i doslovce otimao za mjesto na kauču s psom Budhom, zanemarena supruga je pažnju našla drugdje. Ništa nije onakvo kako je zamišljao, baveći se trivijalnim stvarima, šuteći i puštajući život da se odvija stihijski, izgubio je ljubav, nježnost i toplinu koja daje životu dostojanstvo i smisao.
Razočaranom (anti)junaku preostaje, ne bez (auto)ironije, batrgati se između iznevjerenih snova i ideala, iluzija, kompromisa… Prežvakavati s prijateljicom s posla i bratom svakodnevicu, dok ovog ne zadesi osobna tragedija.
Uz prepoznatljivi lokalni kolorit, roman također odlikuje i univerzalnost razmišljanja i problema koje obrađuje (nasilje, predrasude, korupcija, nepotizam, netolerancija) pa bi kao takav mogao biti smješten bilo gdje. Svojevrsni lajtmotiv Tominićeva romana je i glazba, u prvom redu Bachova ploča koju je Ivo kupio supruzi u prvim danima ljubavi te Led Zeppelin koji su obilježili njegovu vezu s Eminom.
Govoreći o strukturi svojih romana Tominić je naglasio kako se u njima tempo smjenjuje kao u djelima klasične glazbe: brzi dok govori o sadašnjosti sa sporijim dok govori o prošlosti. Sva tri romana imaju dvanaest poglavlja poput dvanaest zodijakalnih kuća. Sve ih povezuje Pula, po njegovu mišljenju specifičan i težak, ali vrlo osobit grad, prema kojem ne možeš biti ravnodušan te turbulentno vrijeme kasnih osamdesetih i ranih devedesetih. Povukao je i paralele s godišnjim dobima, analogno tome prvi roman ima obilježja ljeta, drugi proljeća i jeseni, a treći zime.
Na pitanje iz publike o samom procesu pisanja odgovorio je kako piše «starinski» rukom, dorađuje, prečitava, mijenja, ubacuje nove detalje, što zna potrajati i dva – tri mjeseca, sve dok nije u potpunosti zadovoljan konačnom verzijom. Piše svakodnevno, neovisno o dobu dana. Naslov trećeg dijela trilogije nije želio otkriti, rekao je samo kako je duboko simboličan poput «Crnog pastuha», a otkrio nam je da piše i jedan posve drugačiji roman – roman ceste.
Tekst Dušanka BABIĆ
