Predstavljanje romana Elvira Tominića “Crni pastuh”

23.03.2016.

Novi roman Elvira Tominića „Crni pas­tuh“ bit će pred­stav­ljen u pul­skoj Središnjoj knjiž­ni­ci u čet­vr­tak, 24. ožuj­ka 2016. u 19 sati. O knji­zi će uz auto­ra govo­ri­ti prof. dr. Ivan Jurković, Marlena Matićpro­fe­so­ri­ca hrvat­skog jezi­ka i povi­jes­ti, Biljana Ivković, uči­te­lji­ca raz­red­ne nas­ta­ve, dok je poseb­na goš­ća Tea Tidić, glaz­be­ni­ca i novi­nar­ka Glasa Istre.

crni_pastuh

Elvir Tominić rođen je u Puli, pro­fe­sor je hrvat­skog jezi­ka i povi­jes­ti. Godine 2013. izdao je svoj prvi roman Kronika obo­ža­va­njačiji je svo­je­vr­s­ni nas­ta­vak Crni pas­tuh. Osim pro­ze piše i poezi­ju te je svi­rao i pje­vao u raz­nim pul­skim gru­pa­ma i projektima.

„U svo­jem novom roma­nu Elvir Tominić osta­je vje­ran tema­ma koji­ma se počeo bavi­ti u “Kronici obo­ža­va­nja”. Njegov je glav­ni junak muška­rac koji je zaga­zio u sred­nje godi­ne i koje­ga muče pro­ble­mi tipič­ni za pri­pad­ni­ke nje­go­ve gene­ra­ci­je, sti­ješ­nje­ne izme­đu dje­ce u puber­te­tu koju ne razu­mi­ju baš naj­bo­lje i dement­nih rodi­te­lja o koji­ma mora­ju bri­nu­ti. Njegov se brak odvi­ja po iner­ci­ji jer se lju­bav uglav­nom izgu­bi­la neg­dje putem, u sva­kod­ne­vi­ci punoj pro­ble­ma. Gdje je nes­ta­la ona topli­na i njež­nost koja poput vatre u kami­nu gori izme­đu muškar­ca i žene te daje smi­sao i dos­to­jans­tvo živo­tu? Svoju je stru­ku iza­brao iz lju­ba­vi i istin­skog inte­re­sa, a sad je razo­ča­ra­ni osnov­no­škol­ski nas­tav­nik koji raz­miš­lja kako da što bez­bol­ni­je doče­ka kraj škol­skog sata, zabo­rav­lja ispra­vi­ti kon­trol­ne, a svo­je kole­gi­ce iz zbor­ni­ce uglav­nom komen­ti­ra s prezirom.

Sve o čemu govo­ri ovaj roman jest uni­ver­zal­no, nje­go­vi bi liko­vi mogli živje­ti bilo gdje i pri­tom ima­ti slič­na raz­miš­lja­nja i pro­ble­me, ali autor ih smje­šta u Pulu i time s jed­ne stra­ne ispi­su­je posve­tu svo­jem rod­nom gra­du, a s dru­ge stra­ne to koris­ti kako bi komen­ti­rao neka spe­ci­fič­na pita­nja koja muče nje­go­ve sugra­đa­ne.“ (prof. dr. sc. Meri Tadinac)