Književna večer u Gradskoj knjižnici Umag na temu – Tranzicija
Hrvatsko izdanje knjige Dragana Radulovića „Vitezovi ništavila – ili đavo u tranzicionom Disneylandu“ bilo je povod književne večeri na temu – tranzicija održane 7. travnja u Gradskoj knjižnici Umag, na kojoj su sudjelovali Neven Ušumović, Drago Kraljević i Dragutin Lalović dok je moderatorica bila Milanka Marić. Organizator književne večeri je uz Gradsku knjižnicu Umag i grad Umag bilo i društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Bujština“ iz Umaga, a među prisutnima je između ostalih bio i prof. dr. sc.Mirko Štifanić, autor knjiga slične tematike kao što je „Istra planet majmuna, ili ljudi?: Hrvatska ante finem?“. Sam autor knjige Dragan Radulović nije bio u mogućnosti nazočiti predstavljanju knjige. Milanka Marić, tajnica društva „Bujština“ predstavila je sudionike: Dragutin Lalović – znastvenik, politolog, prevoditelj, autor brojnih knjiga i dobitnik priznanja, Drago Kraljević – magistar sociologije, zastupnik i veleposlanik u Italiji, autor knjiga, te Neven Ušumović – književnik i ravnatelj Gradske knjižnice Umag.
Ušumović je rekao da je tema bitna, gosti večeri ugledni, te ukratko opisao dosadašnji rad autora Dragana Radulovića. Vrlo eksponiran tijekom devedesetih radeći kao novinar, Radulović se književnošću počinje baviti tek 2000. godine. Pripada crnogorskom novom valu, isto kao Andrej Nikolaidis, Ognjen Spahić i Balša Brković, a njima je zajedničko „što se nisu sakrivali u kulama od slonovače, nego pošteno i otvoreno govorili o 90-ima“. Njegovo kapitalno djelo, koje je doživjelo također hrvatsko izdanje je „Auschwitz cafe“. U knjizi „Vitezovi ništavila – ili đavo u tranzicionom Disneylandu“ sastavljenoj od kraćih formi prožetih pesimizmom, Radulović opisuje društvenu elitu koju dijeli na nakaze – one koji su već izgubili svoju dušu, i prizore – oni koji će dušu tek izgubiti, prati ih od tipa do tipa i gleda gdje pripadaju, gdje će ih svrstati, a najstrašnija je činjenica što su te nakaze dio društvene elite. “Radulović ulazi u filozofske aspekte tranzicije, koja je mnogo više od ekonomskog i socijalnog, ona je i društveni pojam“, naglašava Lalović. Slijedilo je čitanje jednog kratke priče zvane „Biznismen“ od strane Ušumovića.
Urednik knjige Lalović odgovorio je na pitanje je li Radulović i sam mračan kao i njegove knjige. „Je li nakaza, želite reći? Ne mogu suditi objektivno o njemu jer mi je prijatelj.“ Lalović u dilemi je li zlo apsolutno ili banalno, zaključuje da je banalno. Nadovezavši se preporučuje svima knjigu faustovske teme „Udio đavla“ čiji je autor Denis De Rougemont, u kojoj se onome tko želi, nudi izlazak iz svakodnevnog sivila, a zauzvrat se traži njegova duša. Od svih likova najviše mu se svidio profesionalni ubojica koji je iskovao zanat u Bosni, koji naplaćuje obavljanje „posla“ od 7 do 70 tisuća eura, a više ponude smatra „sumnjivim“.
Lalović nadalje navodi: „Ne zna se odakle tranzicija dolazi ni kuda ide, ali postoji netko tko je svjesno u nju ušao, ukinuvši politički monopol, a sad se vlast može zadržati jedino novcem. Aparat koji preživljava ima zasigurno i plan za preživljavanje. Dok je politički monopol onemogućavao glasovanje, a time i samu promjenu u društvu, sada u demokraciji onaj tko ne glasuje, i ne zaslužuje bolje od onoga što dobije. U demokraciji većina prolazi svaki puta sve gore, pa se postavlja pitanje je li moguće da glasujemo protiv samih sebe?“
U predgovoru hrvatskom izdanju autor poziva čitatelje da sami izmaštaju nove likove u katalogu groteski, kako on naziva ovu knjigu, koju smatra „pričom bez kraja“.
Dragan Radulović, rođen 1969. godine u Cetinju, inače je Budvanin. Osnovnu školu je pohađao u Budvi, a gimnaziju u Beogradu, gdje je i diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu. Devedesetih godina je kao student surađivao u nezavisnom tjedniku „Monitor“ i bio član redakcije. Nakon diplome se vratio se u Budvu, gdje je kratko vrijeme radio u gradskom listu „Primorske novine“. Od 1997.predaje filozofiju u srednjoj školi „Danilo Kiš“ u Budvi. Objavio je zbirku priča „Petrifikacija“ (Knjižara Logos, 2001. Budva), roman „Auschwitz Café“ (Drakar, 2003. Budva), katalog groteski „Vitezovi ništavila ili đavo u tranzicionom Disneylandu“ (Dakar, 2005. Budva) i zbirku pripovijesti „Splav Meduze“ (Antibarbarus, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Plima iz Ulcinja, 2007. Zagreb). Roman „Auschwitz Café“ je 2006. objavljen u Hrvatskoj (Antibarbarus i NZCH Zagreb).
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
