GOSTOVANJE KRATKIH SLIKA U PULSKOJ FILMSKOJ TVORNICI
Klubodrom Pulske filmske tvornice ovoga će četvrtka, 5. svibnja, ugostiti Kratke slike, filmski program zagrebačkog MM centra, kojega će s početkom u 20 sati predstaviti gošća, producentica i jedna od programskih selektorica Štefica Bartolin. U sklopu predstavljanja bit će prikazan film Eaglea Pennella „The Whole Shootin’ Match“ iz 1978. godine, kojega se smatra izgubljenim klasikom američke nezavisne kinematografije.
Kratke slike posvećuju pozornost inovativnim filmskim strujanjima te prate tokove suvremene produkcije, no pažnju pridaju i klasičnim ostvarenjima koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije. Program je specijaliziran za kratki domaći i strani film, kao i umjetnički, eksperimentalni te animirani film, a jednaku važnost pridaje projekcijama, filmskoj teoriji te razgovorima s autorima i filmskim stručnjacima. On se odvija četvrtkom u MM centru, kinu osnovanom sredinom ’70-ih u zagrebačkom Studentskom centru, a sastavljen je od četiri cjeline – Izvan fokusa, Runda kratkog, Proširena slika i Iz Kratke baze 25 FPS‑a – svaka od kojih je posvećena jednom vidu filmskog izražavanja. Pristup selekciji filmova je autorskog karaktera, pa svaka cjelina ima svog programskog selektora.
Pridruživanjem Kino mreži, hrvatskoj mreži neovisnih kino prikazivača, MM centar otvara vrata novim suradničkim mogućnostima i otvara dodatni prostor za prezentaciju nezavisne kinematografije inače rezervirane za festivalska događanja i galerijska izlaganja. Zahvaljujući projektu Kratke slike, u manje od pola godine MM centar vratio je film u SC, a MM centar na kartu kino-prikazivačkog svijeta.
Američki autor Eagle Pennell (1952−2002), pravima imenom Glenn Irwin Pinnell, gotovo je nepoznat široj javnosti unatoč tome što je upravo on autor filmova koji su udarili kamen temeljac današnjoj američkoj nezavisnoj kinematografiji. Bez formalnog filmskog obrazovanja, godine 1977. Pennell snima kratkometražni „Hell of a Note“, svojevrsnu preteču svom najvažnijem i najzapaženijem ostvarenju, „The Whole Shootin’ Match“.
Ova crno-bijela tragikomična balada o dvojici sanjara (Lou Perryman i Sony Carl Davis) s margine društva koji se na brzinu pokušavaju obogatiti, pravi je primjerak američke regionalne kinematografije koja je cvala krajem 70-ih i početkom 80-ih izvan velikih filmskih studija, a koju obilježava opozicija zabavljačkoj industriji te duboka uronjenost u lokalni kontekst. Ocrtavajući karaktere likova i njihovu borbu na putu ka bogatstvu (uzgajali su vjeverice i žabe, te išli u potragu za blagom), Pennell prenosi duh Teksasa s kraja 70-ih. Glavni junaci svih njegovih filmova ljudi su koji pokušavaju promijeniti svijet oko sebe, no to im ne uspijeva. Sentimentalnost, jednostavnost i šarm doprinose stvaranju sjajnih tragikomičnih filmova koji su mahom snimljeni bez budžeta i sa 16 mm kamerom.
Nakon kratkoročne distribucije krajem 70-ih, film je bio izgubljen više od 20 godina. Sve do pronalaska jedne kopije u Njemačkoj i njezine restauracije 2006. godine za Pennella se znalo samo u uskim američkim filmskim krugovima, pa on tek naknadno počinje dobivati zasluženo priznanje.
„The Whole Shootin’ Match“ se smatra pretečom američke nezavisne kinematografije ne samo zato što se u njemu najbolje ocrtavaju obilježja regionalne kinematografije iz kojeg se američki „indie“ film razvio, već i zato što je Robert Redford nakon gledanja ovog filma odlučio osnovati Sundance Institut i Sundance festival, čija je uloga od presudne važnosti u slojevitom razvoju američkog nezavisnog filma.
