Otvorenje izložbe Marca Chagalla u Zavičajnom muzeju Rovinja

02.05.2016.

Iizložba lito­gra­fi­ja i bakro­re­za slav­nog Marca Chagalla nazi­va „S onu stra­nu boje“ otvo­re­na je u Zavičajnom muze­ju Grada Rovinja, u subo­tu 30. trav­nja , a može se raz­gle­da­ti do 2. lis­to­pa­da. Retrospektiva Chagallova gra­fič­kog opu­sa sas­to­ji se od 90 dije­la nas­ta­lih od 1923. do 1985. godi­ne, uklju­ču­ju­ći i pos­ljed­nju lito­gra­fi­ju koju je Chagall ika­da napra­vio nazva­nu „Prema dru­goj svje­tlos­ti“. Dimenzije vari­ra­ju od čes­tit­ki A5 for­ma­ta do 60 sa 80 cm veli­kih dje­la podi­je­lje­nih u osam tema ili cje­li­na (Biblija, Mrtve duše, Odiseja, Poemi, Pariz, Verve Bible, Exodus, Prozori Jeruzalema) od kojih su neka crno-bije­la, a veli­ka veći­na u boji – jer boja je za Chagalla bila sve. Organizaciju izlož­be pot­pi­su­ju Nataša Bošnjaković i Nataša Mrkonjić iz udru­ge Rebel col­lec­ti­ve i Marija Smolica – rav­na­te­lji­ca Zavičajnog muze­ja gra­da Rovinja.

IMG_1847„Chagallove prve lito­graf­ske plo­če izve­de­ne su jed­nos­tav­no u kre­di na lito­graf­sko­me papi­ru dok pra­vi prvi poče­ci u lito­gra­fi­ji dati­ra­ju iz 1949.“ piše Charles Sorlier te doda­je „Za Chagalla lito­gra­fi­ja nije samo sred­stvo za repro­duk­ci­ju nje­go­va rada, već bit­na kom­po­nen­ta jed­nog obli­ka stva­ra­laš­tva koja ne može pro­na­ći izraz u bilo kojem dru­gom medi­ju. U Chagallovom veli­kom ras­po­nu rado­va nje­go­ve lito­gra­fi­je ne mogu biti odvo­je­ne od nje­go­va sli­kar­stva. Vječno ponav­lja­ju­ći, a osta­ju­ći svoj, Chagall dono­si poru­ku rados­ti i nade. Povijest lito­gra­fi­je je sada povi­jest Chagalla i osta­lih… Ponirati u dubo­ko, zabra­nje­no, neiz­re­če­no i neo­pip­lji­vo, mno­gi­ma muko­tr­p­no, jer odveć bol­no, i to čini­ti poetič­no, sa zahval­noš­ću, okom dje­te­ta a srcem lju­bav­ni­ka, isti­nom pro­dor­no i ustraj­no ali uvi­jek u boja­ma – to je Chagall.“

“Boja je sve. Kad je boja dobra, for­ma je dobra. Boja je sve.

Boja je vibra­ci­ja poput glaz­be; a sve jest vibracija.”

IMG_1850

Spomenute seri­je ilus­tra­ci­ja dio su važ­ne umjet­ni­ko­ve publi­ka­ci­je nas­ta­le iz surad­nje s fran­cu­skim izda­va­čem ime­na Teriade, uz Vollarda naj­bit­ni­jeg naru­či­te­lja Chagallovih rado­va. Prvo izda­nje doži­vje­le su u fran­cu­skom časo­pi­su Verve, a nji­ho­va iznim­nost ogle­da se u dotad nevi­đe­nom zahva­ća­nju svje­tla kroz dina­mi­ku kolo­ri­ta; nit­ko pri­je Chagalla nije pos­ti­gao tako savr­še­nu sljub­lje­nost bes­pri­je­kor­nos­ti ins­pi­ra­ci­je i apso­lut­nog maj­stor­stva umješ­nos­ti u čije je naj­dub­lje taj­ne tako sup­til­no penetrirao.

IMG_1895

Spoj umjet­ni­ko­vog ose­buj­nog život­nog puta i stras­tve­nog stva­ra­laš­tva; izme­đu lju­ba­vi i revo­lu­ci­ja, slo­bo­dar­skog Pariza i okto­bar­ske Rusije, obli­ku­je lik usam­lje­nog vizi­ona­ra, gra­đa­ni­na svi­je­ta, isto­vre­me­ne naiv­ne neo­ka­lja­nos­ti i hra­bre začu­đe­nos­ti – u per­so­ni­fi­ka­ci­ju uni­ver­zal­nog stran­ca vječ­na šar­ma. Duboko reli­gi­ozan i istin­ski domo­lju­ban, nje­gov je rad vje­ro­jat­no naj­glas­ni­ji apel moder­nog doba za tole­ran­ci­jom i pošti­va­njem drugoga.

Marc Chagall rodio se 7. srp­nja, 1887. u bje­lo­ru­skom Vitebsku u židov­skoj obi­te­lji latvij­skog pori­jek­la. Od 1907. do 1910. stu­di­ra na Carskoj ško­li za lije­pe umjet­nos­ti u Sankt Peterburgu dok u lis­to­pa­du 1909. u kući jed­ne pri­ja­te­lji­ce u Vitebsku upoz­na­je Bellu Rosenfeld, svo­ju dugo­go­diš­nju supru­gu i vječ­nu muzu. Ubrzo nakon stu­di­ja poči­nje stje­ca­ti ugled, a dare­ž­lji­vi pokro­vi­telj Max Vinaver osi­gu­ra­va mu sred­stva za odla­zak u Pariz, tada nepri­je­por­no umjet­nič­ko sre­di­šte zapad­nog svijeta.

IMG_1897U Francuskoj se sa obi­te­lji traj­no nas­ta­nju­je nakon devet godi­na ponov­nog borav­ka u rod­nom Vitebsku, gdje pos­ti­že novu sla­vu kao ilus­tra­tor u gva­šu i bakro­pi­su, a isto­dob­no nas­tav­lja  svo­ju sli­kar­sku kari­je­ru. Tijekom 30-ih godi­na putu­je u Palestinu, Nizozemsku, Španjolsku, Poljsku i Italiju. Nakon što, kao židov u oku­pi­ra­noj Francuskoj zavr­ša­va u pri­tvo­ru, ame­rič­kom inter­ven­ci­jom biva oslo­bo­đen i pre­ba­čen u SAD, vra­ća se u Francusku, te se poči­nje bavi­ti i skul­p­tu­rom. Među naj­z­na­čaj­ni­jim narudž­ba­ma izdva­ja­ju se pro­zo­ri sina­go­ge Sveučilišne bol­ni­ce Hadassah u Jeruzalemu iz 1962.; strop pari­ške Opere 1964., pro­zo­ri zgra­de Ujedinjenih naci­ja 1964.; mura­li Metropolitan Opere 1967. i pro­zo­ri pari­ške kate­dra­le Metz 1968. Chagall umi­re 28.ožujka, 1985. u Francuskoj.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR