LJUBLJANA ČITA I ŽIVI ROCK – hommage za 2 mrtva pjesnika i jedan živi

08.12.2016.

U sklo­pu pro­gra­ma „Ljubljana bere“ na pul­skom Sajmu knji­ge u sri­je­du uve­čer 7. pro­sin­ca odr­žan je hom­ma­ge za nedav­no pre­mi­nu­la dva veli­ka slo­ven­ska pjes­ni­ka, Tomaža ŠalamunaAleša Debeljaka. U publi­ci su uz osta­le, bile i nji­ho­ve udo­vi­ce, Metka Krašovec i Erica Johnson,a aneg­do­ta iz susre­ta s nji­ma pri­sje­ti­li su se knji­žev­nik, knji­žev­ni kri­ti­čar i pre­vo­di­lac Josip Osti, pjes­nik i pre­vo­di­telj Sinan Gudžević, te Andrew Zawacki, ame­rič­ki pjes­nik, knji­žev­nik i pre­vo­di­telj koji je dok su dvo­ji­ca slo­ven­skih pjes­ni­ka živje­la u SAD‑u, ure­đi­vao poet­ski maga­zin Verse.

bere1Iako stil­ski pot­pu­no raz­li­či­ti, Zawacki nala­zi da oba pjes­ni­ka pove­zu­je ne samo nji­ho­vo dugo­go­diš­nje pri­ja­telj­stvo nego i to što su obo­je uči­li razu­mje­ti poezi­ju kao susret. Kao susret s obi­te­lji, pri­ja­te­lji­ma, gra­do­vi­ma , dru­gim pis­ci­ma, ali pri­je sve­ga sa sobom sami­ma, poezi­ja kao stal­no pro­pi­ti­va­nje sebe.

Odmah nakon ovog hom­ma­gea usli­je­di­lo je pred­stav­lja­nje jed­nog živog slo­ven­skog sti­ho­tvor­ca i roc­ke­ra, Zorana Predina, toč­ni­je nje­go­ve zbir­ke „Druga žena u hare­mu“. Boris Dežulović u ulo­zi vodi­te­lja pro­či­tao je svoj pred­go­vor knji­zi, nas­lov­ljen “Zašto Rok ili zašto se Zoran Predin nikad nije razveo od Ditke Haberl?“ u kojoj se šali na račun činje­ni­ce da je Predin, iako već 35 godi­na piše pje­sme i izda­je plo­če,  tek obja­viv­ši ovu knji­gu u svo­joj 55. napo­kon pos­tao muška­rac pre­ma onoj da pra­vi muška­rac u živo­tu mora napra­vi­ti sina, posa­di­ti drvo, izgra­di­ti kuću i napi­sa­ti knji­gu, a moglo bi mu se dogo­di­ti da osta­ne upam­ćen tek kao „otac onog malog Roka Predina koji u Londonu sni­ma spo­to­ve za Rolling Stonese“.

bere2„Druga žena u hare­mu“ je pri­je­vod knji­ge objav­lje­ne u Sloveniji pri­je četi­ri godi­ne, koja danas ima objav­lje­nu i make­don­sku ina­či­cu. Zbirka je to aneg­do­ta, dnev­nič­kih zapi­sa, puto­pi­sa i kolum­ni, ukup­no 22 pri­če na 208 stra­ni­ca, u koji­ma Zoran Predin opi­su­je raz­no­li­ke doga­đa­je iz svog živo­ta. Takozvano “lako šti­vo”, „knji­ga za bor­bu pro­tiv dosa­de i koma­ra­ca“, kako ju je pred­sta­vio Predin, puna je crno­hu­mor­nih i pro­vo­ka­tiv­nih situ­aci­ja, u koji­ma neki sno­vi pos­ta­ju java, a dru­gi umi­ru bez buke.

Dežulović je dodao kako u knji­zi nema nikak­vim pikant­nih deta­lja, jer Predin nikad i nije živio razu­la­re­ni roker­ski život, budu­ći je u rock ušao kao već ože­nje­ni muška­rac i otac jed­nog djeteta.

bere3Predin je, uz svoj šar­mant­ni samo-iro­nič­ni smi­je­šak, objas­nio kako se sada osje­ća ponos­nim kan­ta­uto­rom, jer je Dylanovim osva­ja­njem Nobela za pjes­niš­tvo ta titu­la dobi­la neki novi sjaj.

O pisa­nju na Hrvatskom jezi­ku, Predin kaže da mu daje „neku novu slo­bo­du“, na što mu je Dežulović pri­po­me­nuo: „Ne bojiš se hrvat­skog jezi­ka kao Hrvati“, a on odgo­vo­rio: „nova slo­bo­da koju mi daje poz­na­va­nje hrvat­skog jezi­ka je to što na nje­mu mogu biti opu­šte­ni­ji i dru­ga­či­ji“ dodav­ši da će „u slje­de­ćoj knji­zi napi­sa­ti sve pikant­ne­ri­je o koki i kur­va­ma“ koje je pro­pus­tio u ovoj, u skla­du sa svo­jom pje­smom „Bolj star – bolj nor.“(Što sta­ri­ji –to luđi)

Kako je u publi­ci ugle­dao i Miljenka Jergovića, Predin se pri­sje­tio kon­cer­ta kojeg je u Sarajevu odr­žao nepo­sred­no nakon pot­pi­si­va­nja Daytonskog spo­ra­zu­ma, kad su posvu­da bili samo gro­bo­vi. Jergović se u jed­noj nedav­noj kolum­ni pri­sje­tio tog koncerta,pod nas­lo­vom jed­ne Predinove pje­sme, „Bog nima tele­fo­na“, što je Predina nave­lo na to da taj kon­cert, na 20. godiš­nji­cu, usko­ro pono­vi „kako to vri­je­me ne bi palo u zaborav“.

Tekst Daniela KNAPIĆ
Foto