LJUBLJANA ČITA I ŽIVI ROCK – hommage za 2 mrtva pjesnika i jedan živi
U sklopu programa „Ljubljana bere“ na pulskom Sajmu knjige u srijedu uvečer 7. prosinca održan je hommage za nedavno preminula dva velika slovenska pjesnika, Tomaža Šalamuna i Aleša Debeljaka. U publici su uz ostale, bile i njihove udovice, Metka Krašovec i Erica Johnson,a anegdota iz susreta s njima prisjetili su se književnik, književni kritičar i prevodilac Josip Osti, pjesnik i prevoditelj Sinan Gudžević, te Andrew Zawacki, američki pjesnik, književnik i prevoditelj koji je dok su dvojica slovenskih pjesnika živjela u SAD‑u, uređivao poetski magazin Verse.
Iako stilski potpuno različiti, Zawacki nalazi da oba pjesnika povezuje ne samo njihovo dugogodišnje prijateljstvo nego i to što su oboje učili razumjeti poeziju kao susret. Kao susret s obitelji, prijateljima, gradovima , drugim piscima, ali prije svega sa sobom samima, poezija kao stalno propitivanje sebe.
Odmah nakon ovog hommagea uslijedilo je predstavljanje jednog živog slovenskog stihotvorca i rockera, Zorana Predina, točnije njegove zbirke „Druga žena u haremu“. Boris Dežulović u ulozi voditelja pročitao je svoj predgovor knjizi, naslovljen “Zašto Rok ili zašto se Zoran Predin nikad nije razveo od Ditke Haberl?“ u kojoj se šali na račun činjenice da je Predin, iako već 35 godina piše pjesme i izdaje ploče, tek objavivši ovu knjigu u svojoj 55. napokon postao muškarac prema onoj da pravi muškarac u životu mora napraviti sina, posaditi drvo, izgraditi kuću i napisati knjigu, a moglo bi mu se dogoditi da ostane upamćen tek kao „otac onog malog Roka Predina koji u Londonu snima spotove za Rolling Stonese“.
„Druga žena u haremu“ je prijevod knjige objavljene u Sloveniji prije četiri godine, koja danas ima objavljenu i makedonsku inačicu. Zbirka je to anegdota, dnevničkih zapisa, putopisa i kolumni, ukupno 22 priče na 208 stranica, u kojima Zoran Predin opisuje raznolike događaje iz svog života. Takozvano “lako štivo”, „knjiga za borbu protiv dosade i komaraca“, kako ju je predstavio Predin, puna je crnohumornih i provokativnih situacija, u kojima neki snovi postaju java, a drugi umiru bez buke.
Dežulović je dodao kako u knjizi nema nikakvim pikantnih detalja, jer Predin nikad i nije živio razulareni rokerski život, budući je u rock ušao kao već oženjeni muškarac i otac jednog djeteta.
Predin je, uz svoj šarmantni samo-ironični smiješak, objasnio kako se sada osjeća ponosnim kantautorom, jer je Dylanovim osvajanjem Nobela za pjesništvo ta titula dobila neki novi sjaj.
O pisanju na Hrvatskom jeziku, Predin kaže da mu daje „neku novu slobodu“, na što mu je Dežulović pripomenuo: „Ne bojiš se hrvatskog jezika kao Hrvati“, a on odgovorio: „nova sloboda koju mi daje poznavanje hrvatskog jezika je to što na njemu mogu biti opušteniji i drugačiji“ dodavši da će „u sljedećoj knjizi napisati sve pikantnerije o koki i kurvama“ koje je propustio u ovoj, u skladu sa svojom pjesmom „Bolj star – bolj nor.“(Što stariji –to luđi)
Kako je u publici ugledao i Miljenka Jergovića, Predin se prisjetio koncerta kojeg je u Sarajevu održao neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, kad su posvuda bili samo grobovi. Jergović se u jednoj nedavnoj kolumni prisjetio tog koncerta,pod naslovom jedne Predinove pjesme, „Bog nima telefona“, što je Predina navelo na to da taj koncert, na 20. godišnjicu, uskoro ponovi „kako to vrijeme ne bi palo u zaborav“.
Tekst Daniela KNAPIĆ Foto