Predstavljanje književnika Dušana Šarotara u Gradskoj knjižnici Umag

17.02.2017.

Povodom godiš­nji­ce smr­ti slo­ven­skog pjes­ni­ka France Prešerna (1800−1849), Slovensko kul­tur­no druš­tvo Ajda iz Umaga i Vijeće slo­ven­ske naci­onal­ne manji­ne gra­da Umaga orga­ni­zi­ra­lo je 11. velja­če pros­la­vu Prešernovog dana u grad­skoj knjiž­ni­ci uz pred­stav­lja­nje knji­žev­ni­ka Dušana Šarotara. Priredba je zapo­če­la pje­smom zbo­ra SKD Ajda te pri­god­nim govo­rom nji­ho­ve pred­sjed­ni­ce Danice Boljković, a svo­jim je vese­lim nas­tu­pom mla­da i nada­re­na vokal­na sku­pi­na BIRD-LAND iz Ljubljane zaokru­ži­la pri­red­bu i pred­stav­lja­nje slo­ven­ske kul­tu­re uma­škoj publi­ci. U knji­žev­nom dje­lu veče­ri, rav­na­telj knjiž­ni­ce Neven Ušumović i pre­vo­di­te­lji­ca Irena Urbić, raz­go­va­ra­li su s jed­nim od naj­z­na­čaj­ni­ji suvre­me­nih slo­ven­skih pjes­ni­ka i knji­žev­ni­ka Dušanom Šarotarom, s poseb­nim nagla­skom na nje­go­vu naj­us­pješ­ni­ju knji­gu “Biljar u Dobrayu”.

Predstavljanje književnika Dušana ŠarotaraIrena Urbić, jedan od orga­ni­za­to­ra Foruma Tomizza, te dugo­go­diš­nja kul­tur­na i huma­ni­tar­na akti­vis­ti­ca, istak­la je da slo­ven­ski narod i ta mla­da drža­va sla­ve smrt nji­ho­vog pjes­ni­ka kao praz­nik kul­tu­re i tada se nagra­đu­ju kul­tur­no umjet­nič­ki stva­ra­te­lji koje je opi­sa­la kao „zlat­ne gre­ške pri­ro­de“. Proračunska stav­ka uvi­jek je pre­ma­la za dje­la sit­nih, poma­lo usam­lje­nih i nepri­la­go­đe­nih stva­ra­te­lja koja nam čine živo­te lak­ši­ma, nagla­si­la je Irena Urbić, doda­ju­ći da nji­ho­va dje­la može­mo nazva­ti bož­jom iskrom sve­mo­gu­će sre­će. Šarotar je pjes­nik, vrs­ni foto­graf te sce­na­rist, čija su dje­la pre­vo­đe­na na hrvat­ski, špa­njol­ski, engle­ski i hebrej­ski. Autor isti­če da se osje­ća pri­vi­le­gi­ra­nim što sa svo­jim krh­kim i skrom­nim rije­či­ma putu­je svi­je­tom. Roman je izdan u nak­la­di Frakture 2016. godi­ne u pri­je­vo­du Jagne Pogačnik.

Dušan Šarotar je u svo­joj sušti­ni pjes­nik, odnos­no moglo bi se reći knji­žev­nik pjes­nič­ke duše, a to onaj tko čita nje­go­vu pro­zu može osje­ti­ti. Iako živi u Ljubljani autor je usko vezan za Mursku Sobotu, a roman “Biljar u Dobrayu” pro­go­va­ra o nje­zi­nom naj­tra­uma­tič­ni­jem raz­dob­lju. Drugi svjet­ski rat i holo­ka­ust su na podru­čju izme­đu Murske Sobote, Čakovca i Lendave dove­li do pot­pu­nog uni­šte­nja jed­ne od naj­ve­ćih i naj­broj­ni­jih židov­skih zajed­ni­ca u Europi. „Biljar u Dobrayu“ je tako­đer i prvi slo­ven­ski roman koji govo­ri o sud­bi­ni žido­va, od kojih danas u Murskoj Soboti živi samo jed­na jedi­na oso­ba. Njihova je sina­go­ga pre­tvo­re­na nakon rata u konj­sku šta­lu, te nakon toga sru­še­na, a na isto­me mjes­tu sada sto­ji tro­kat­ni­ca. Roman je nazvan po neka­daš­njem popu­lar­nom i vrlo posje­će­nom hote­lu u sre­di­štu Murske Sobote koji je u pri­zem­lju imao kava­nu. U njoj je odr­ža­na prva pre­zen­ta­ci­ja Predstavljanje književnika Dušana ŠarotaraŠarotarove knji­ge 2007. godi­ne, a tom je pri­go­dom vra­ćen stol za biljar, te su na teme­lju sta­rih rece­pa­ta židov­ske kuhi­nje pri­prem­lje­ni i raz­ni specijaliteti.

Šarotar se, kako sam kaže, tek u svo­me sed­mom knji­žev­nom dje­lu osje­tio dovolj­no kom­pe­tent­nim da bi ispri­čao pri­ču svo­je­ga dje­da Egona Schwartza koji se živ vra­tio iz kon­cen­tra­cij­skog logo­ra, gdje su stra­da­li nje­go­va prva žena i tri­na­es­to­go­diš­nji sin, te se suočio sa novom, gru­bom pos­li­je­rat­nom komu­nis­tič­kom upra­vom. Djed se nakon povrat­ka ože­nio Šarotarovom bakom i nije govo­rio o svom iskus­tvu u logo­ru goto­vo do kra­ja živo­ta. Ovo je intim­na obi­telj­ska povi­jest, a što je nešto bli­ski­je, teže je o tome govo­ri­ti. “Trebalo je pro­ći dva deset­lje­ća od smr­ti dje­da, da se odva­žim rekons­tru­ira­ti nje­go­vu povi­jest i ispri­ča­ti nje­go­vu pri­ču. Knjige mije­nja­ju svi­jet, da na pri­mjer nije bilo Shakespearea, svi­jet bi bio dru­ga­či­ji. Knjiga je pro­mi­je­ni­la i mene, uči­ni­la me čovje­kom i pis­cem, a pro­mi­je­ni­la je i moju obi­telj”, isti­če autor.

Ušumović je napo­me­nuo da svu bru­tal­nost doga­đa­ja koju autor doča­ra­va, čita­telj uz ovaj roman osje­ća i nas­lu­ću­je, te u nje­mu odje­ku­je više i duže.

Dušan Šarotar rodio se 1968. u Murskoj Soboti. Studirao je soci­olo­gi­ju kul­tu­re i filo­zo­fi­ju u Ljubljani. Radi kao ured­nik u AirBeletrini. Poeziju, ese­je i pri­če objav­lju­je od stu­dent­skih dana. Prvu knji­gu krat­kih pri­ča „Potapljanje na dah“ obja­vio je 1999. i od tada je napi­sao niz proz­nih knji­ga: „Mrtvi kot“, „Nočitev z zaj­tr­kom“, „Nostalgija“, „Ostani z mano, duša moja / Ostani z menov, düša moja“ i „Ne morje ne zem­lja“. Prvu zbir­ku poezi­je „Občutek za veter“ obja­vio je 2004. u suautor­stvu s Ferijem Lainščekom, nakon koje su sli­je­di­le „Krajina v molu“ i „Hiša moje­ga sina“. Najpoznatije mu je i naj­pre­vo­đe­ni­je dje­lo roman „Biljar u Dobrayu“, prvi put objav­ljen 2007. Osim pisa­njem i ure­đi­va­njem Dušan Šarotar bavi se i sce­na­ris­tič­kim radom i foto­gra­fi­jom te spa­da u red naj­važ­ni­jih suvre­me­nih slo­ven­skih autora.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR