Izložba Luke Stojnića u Maloj galeriji porečkog Pučkog otvorenog učilišta

30.05.2017.

Samostalna izlož­ba Luke Stojnića bit će otvo­re­na u čet­vr­tak, 1. lip­nja s počet­kom u 20 sati u Maloj gale­ri­ji poreč­kog Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta. Izložba je orga­ni­zi­ra­na u sklo­pu pro­gra­ma “Tornaj se doma” te tra­je do 24. lip­nja 2017. Galerija je otvo­re­na rad­nim dani­ma od 10 do 12 i od 18 do 21 sat.

Raccoglitori 2 .1 (917x1200)„Nevidljivost je inten­ci­ja, umjet­nič­ki smjer koji uzi­ma u obzir moguć­nost inte­rak­ci­je raz­li­či­tih for­mi vizu­al­ne umjet­nos­ti: ilus­tra­ci­je / ins­ta­la­ci­je / stri­pa. Nevidljivost je izlož­ba smiš­lje­na arti­ku­la­ci­jom dvi­ju osnov­nih sek­ci­ja, pros­to­ra. Prva sek­ci­ja, pod nas­lo­vom “Nevidljivost”, pre­dvi­đa izla­ga­nje 27 ilus­tra­ci­ja nas­ta­lih 2016. i 2017. godi­ne. Na zido­vi­ma line­ar­no pos­tav­lje­ne ilus­tra­ci­je okru­žu­ju u pot­pu­nos­ti tri “struk­tu­re” koje su u želje­zu, alu­mi­ni­ju te stak­lu i uglje­nu. Ilustracije, crte­ži u olov­ci i tušu (18 x 24 cm), podi­je­lje­ne su u tri kate­go­ri­je: “koro­vi u urba­nom sta­nju” (cno – bije­li); “maho­vi­ne, liša­je­vi i pli­jes­ni u div­ljem sta­nju” (tir­kiz­ni); i “stu­di­je kame­na u sta­tič­nom i pokret­nom sta­nju” (crno – bije­li i tir­kiz­ni). Strukture, “veli­ki sakup­lja­či”, sas­tav­lje­ne su od tri­ju kubu­sa (koc­ki) u stak­lu i alu­mi­ni­ju te su ispu­nje­ni uglje­nom. Kubusi su pos­tav­lje­ni pod raz­li­či­tim kuto­vi­ma i visi­na­ma na poseb­nim, paž­lji­vo pro­jek­ti­ra­nim, željez­nim pod­sta­va­ma. Vizualna funk­ci­ja stak­la je u omo­gu­ća­va­nju, pušta­nju viđe­nja crnog sadr­ža­ja kubu­sa (uglje­na) a dok se isto­vre­me­no o stak­lo reflek­ti­ra­nju sli­ke koje se oko kubu­sa pro­na­la­ze (pre­tež­no lica posje­ti­te­lja izlož­be). Promišljenost, men­tal­no sta­nje, zapa­ža­nje deta­lja u odre­đe­nim okru­že­nji­ma i psi­ho­lo­škim sta­nji­ma. Priroda se pri­ka­zu­je u svo­joj pri­mar­noj i pri­mor­di­jal­noj sušti­ni: sta­nje i opstanak.

„!Druga sek­ci­ja, pod nas­lo­vom “jed­na near­ti­ku­li­ra­na pri­ča”, obu­hva­ća izla­ga­nje 19 otis­nu­tih repro­duk­ci­ja crte­ža u olov­ci i tušu (29,7 x 21 cm). Slike su ”kadro­vi” koji samos­tal­no funk­ci­oni­ra­ju, ali koje, pos­tav­lje­ne pre­ma odre­đe­nom redos­li­je­du, pri­po­vi­je­da­ju pove­za­nu pri­ču, una­toč nje­noj iskon­ski near­ti­ku­li­ra­noj osob­nos­ti. Priča je to čovje­ka koji nali­je­će na raz­li­či­ta psi­ho­lo­ška sta­nja što ga dovo­di do odre­đe­nih pros­to­ra i okol­nos­ti putem kojih mu navi­ru pro­miš­lja­nja, a potom ver­bal­no dola­zi na povr­ši­nu putem sli­ke“, navo­di se u opi­su izložbe.

Priredio B. V.