Istarski patafizičari Morović, Pekica i Šuran izlažu u galeriji Rigo
Tekst Marko ŠORGO; Fotografije Lidija KUHAR
Novigradska galerija Rigo, u petak 16. lipnja ugostila je jednu sasvim neobičnu izložbu nazvanu “Iza velikih dalekih ravnina” objedinivši radove koje su prikazali grafički dizajneri Oleg Šuran, Oleg Morović i slikar Andi Pekica, a može se razgledati do 3. srpnja.
Radovi se trojice autora razlikuju po broju elemenata koje izlažu, te po svim drugim kriterijima usporedbe, a zajednička im je nekonvencionalnost, te višeslojnost perspektive. Grupa trojice autora izlaže pod zajedničkim imenom Istarski patafizičari, gdje bi se pojam patafizike mogao protumačiti kao svojevrsna pseudoznanost sastavljanja stvarnosti u apsurdnom obliku, nakon što je isplanirano rastavljena na svoje veće i manje sastavne dijelove. Kustos Mladen Lučić opisujući postavu govori: “Takvim radovima su pulsko-fažanski patafizičari pokrenuli svoj pohod na Novigrad, nimalo ne odstupajući od svojih visoko postavljenih moralnih, estetskih i etičkih načela. Oni jednostavno čvrsto slijede liniju koju je postavio Jarry, utemeljili dadaisti, minuciozno razradio Daniil Harms, a modernizirali monthypythonovci. Dva Olega i jedan Andi svojim radom teže rušenju ustaljenih i uspostavljenih načela, izbjegavajući zakonitosti logike i uvriježenih društvenih pravila. Njihovu inventivnu kreaciju rese nepresušna duhovitost i zdrav sarkazam, a estetika im se temelji na uvjerenju da se istinsko značenje stvari i riječi pronalazi kad se one postave izvan svoje praktične funkcije.”
Zidnu instalaciju Olega Morovića kite elementi poput humora, dosjetki i poezije, ona se sastoji od više desetaka minijatura koje stvaraju dojam roja ili točaka u koordinatnom sustavu. Kako autor napominje, sličice, poezije i crteži, nastale u posljednjih pet do sedam godina nerealizirani su, odnosno neobjavljeni, projekti koji su izvučeni iz ladica, a na zidu galerije zauzimaju kaotični razmještaj kakvog zauzimaju misli u nečijem umu, lišeni elementa vremena i redoslijeda. Svaka je minijatura kao poveznica u virtualnom svijetu, a autor u ovom slučaju predstavlja server globalne mreže.
Oleg Morović (Pula, 1987) jedan je od novih i vrlo bitnih kreativno – artističkih inovatora grada Pule. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, te radi kao dizajner, gdje je svojim lucidnim grafičkim rješenjima već zadobio dužnu pažnju stručne, a i ostale javnosti. S Olegom Šuranom i Andijem Pekicem izdaje časopis za poeziju Polet, te uređuje internet stranicu www.nakonjusmo.net.
Oleg Šuran je zatvorio različite biljne, mineralne i tekstilne elemente u tri staklene kocke. Elementi su zemlja, ostaci, ljuske ili otpaci, rasuti ili u komadima, položeni u posude ovog stolnog uratka. Posude su nalik akvarijima, otvorene su, dostupne svima, naglašen je njihov kontrast u oblicima i bojama, ali motiv ostaje opskuran. Jedino uputstvo za razumijevanje koje autor nudi posjetitelju je ispisani redak unutar posuda, odabran iz Shakespearove tragedije „Macbeth“, koji se odnosi na život, a glasi: “On je bajka koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa.” Oleg Šuran je freelance dizajner i likovni pedagog. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio preddiplomski studij Dizajn vizualnih komunikacija (2009.) i diplomski studij Dizajn u novim medijima (2011.). Nagrađen je 2012. godine u sklopu bijenalne izložbe “1112” u muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu za plakat predstave “Isto lice”.
Andi Pekica je svoju zidnu instalaciju ostvario utisnuvši vatrenim žigom na tepih oblik glave Paula Kleea, slikara i grafičara, predstavnika klasične moderne. Zbog sličnosti s autorom ovaj se rad može smatrati djelomičnim autoportretom, a podloga, odnosno tepih kojeg se nekada gazilo, a sada se dolazi štovati sadrži komentar koji otpisanim ljudima i mislima dozvoljava povratak slavi na valovima društvenih moda i ciklusa. Ovu interpretaciju pojačava val koji se razbija o stijenu projiciran preko crteža ležeće osobe na podu galerije.
Andi Pekica rođen je 1968. godine u Puli. Godine 1987. završio je smjer grafički dizajn u Školi primijenjenih umjetnost i dizajna u Puli (klasa prof. Ivana Obrovca). Iste godine upisuje studij likovne umjetnosti na Akademiji u Rijeci, gdje je u klasi prof. Josipa Butkovića diplomirao na grafičkom odjelu. Radi kao profesor u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli od 1996. godine. Od 1994. je aktivan član HDLU‑a Istre čiji je predsjednik bio od 2006. do 2009. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja za svoj rad.






















