Rumena Bužarovska dobitinica knjnižne nagrade Edo Budiša

13.06.2017.

Prosudbeni žiri knjiž­ne nagra­de Edo Budiša kojeg čine Vanesa Begić, Ivana Ujčić, Boris Koroman i Neven Ušumović odlu­čio je da ove godi­ne nagra­du dodi­je­li Rumeni Bužarovskoj za zbir­ku pri­ča „Moj muž“ (pre­veo s make­don­skog na hrvat­ski Ivica Baković, Zagreb, V.B.Z., 2016.).

Rumena Bužarovska_Moj muž (820x1200)„Nakon izvan­red­ne zbir­ke pri­ča „Osmica“ čiji je hrvat­ski pri­je­vod proš­le godi­ne bio u naj­u­žoj kon­ku­ren­ci­ji za nagra­du „Edo Budiša“, Rumena Bužarovska zbir­kom „Moj muž“ još više fas­ci­ni­ra čita­te­lja nape­toš­ću, što­vi­še eks­plo­ziv­noš­ću svo­jih zaple­ta koji baca­ju pro­dor­no svje­tlo na brač­nu sva­kod­ne­vi­cu i nerav­no­prav­nost rod­nih odno­sa. Sve pri­če u ovoj zbir­ci pri­po­vi­je­da­ju uda­ne žene, ali nji­ho­va samo­svi­jest ne uspi­je­va nadi­ći patri­jar­hal­ne okvi­re, iako je čes­to riječ o žena­ma koje pri­pa­da­ju višim slo­je­vi­ma gra­đan­skog druš­tva. Iz pri­če u pri­ču pra­ti­mo per­ver­ti­ra­nje eman­ci­pa­cij­skih poku­ša­ja glav­nih juna­ki­nja, u ras­po­nu od izna­la­že­nja raz­li­či­tih tak­ti­ka pri­je­tvor­nos­ti, skri­va­nja intim­nih potre­ba, pa sve do nasil­nih, u konač­ni­ci samo­des­truk­tiv­nih čino­va. Bužarovska ne piše femi­nis­tič­ke pam­fle­te, ali nije ni cinič­na sati­ri­čar­ka „niskos­ti“ žud­nji svo­jih juna­ki­nja: nje­zi­na „krat­ko­pri­ča­ška eko­no­mi­ja“ posred­no, ali tim snaž­ni­je dovo­di čita­te­lja do otvo­re­nih pita­nja o isti­ni višes­tru­ke poni­že­nos­ti žena u bra­ku i obi­te­lji u današ­njim neo­kon­zer­va­tiv­nim tran­zi­cij­skim sre­di­na­ma kao što su make­don­sko i hrvat­sko druš­tvo“, navo­di se u obrazloženju.

Rumena Bužarovska (1981., Skoplje) docen­ti­ca je na Odsjeku za anglis­ti­ku Filološkog fakul­te­ta „Blaže Koneski“ u Skoplju na kojem pre­da­je ame­rič­ku knji­žev­nost. Autorica je stu­di­je o humo­ru u suvre­me­noj ame­rič­koj i make­don­skoj knji­žev­nos­ti „Što je smi­ješ­no: teori­je humo­ra pri­mi­je­nje­ne na krat­ku pri­ču“ (2013.) te tri­ju zbir­ki krat­kih pri­ča: „Žvrljotine“ (2007.), „Osmica“ (2010.; pre­ve­la na hrvat­ski Maja Mastnak Car, Algoritam, 2015. ) i „Moj muž“ (2014.; pre­veo na hrvat­ski Ivica Baković, V.B.Z., 2016.). Priče su joj pre­ve­de­ne i uvr­šte­ne u engle­ske, nje­mač­ke, hrvat­ske, srp­ske, bugar­ske i fran­cu­ske anto­lo­gi­je i časo­pi­se. S engle­skog je na make­don­ski pre­ve­la dje­la Lewisa Carrolla, J. M. Coetzeeja, Trumana Capotea, Charlesa Bukowskog i Richarda Gwyna.

Godišnja knji­žev­na nagra­da Istarske župa­ni­je „Edo Budiša“ dodje­lju­je se u spo­men na rovinj­skog knji­žev­ni­ka Eda Budišu (1958. -‒ 1984.), čije je dje­lo una­toč pre­ra­noj smr­ti osta­vi­lo snaž­no i pre­poz­nat­lji­vo nas­lje­đe u istar­skoj i hrvat­skoj knji­žev­nos­ti, pogo­to­vo u krat­kim pri­po­vjed­nim for­ma­ma. Nagrada se dodje­lju­je autoru/autorici do 35 godi­na sta­ros­ti kojemu/kojoj je u proš­loj godi­ni objav­lje­na zbir­ka krat­kih pri­ča na podru­čju s kojeg nije potre­ban pri­je­vod na hrvat­ski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). U kon­ku­ren­ci­ju ula­ze i mla­di auto­ri iz zema­lja Srednje i Južne Europe čiji je pri­je­vod zbir­ke objav­ljen na nave­de­nom podru­čju. Dosadašnji dobit­ni­ci su Srđan Srdić (2012.), Marko Pogačar (2013.), Bojan Krivokapić (2014.), Ivana Bodrožić (2015.) i Lejla Kalamujić (2016.).

Priredio B. V.