55. Goranovo proljeće

15.03.2018.

„Goranovo pro­lje­će“ naj­sta­ri­ja je i naj­u­gled­ni­ja hrvat­ska pjes­nič­ka mani­fes­ta­ci­ja, nas­ta­la dav­ne 1963. kao uspo­me­na na mla­dog hrvat­skog pjes­ni­ka i par­ti­za­na Ivana Gorana Kovačića koji pogi­ba 1943. godi­ne, u jeku Drugog svjet­skog rata.

55. izda­nje Festivala odr­žat će se od 20. do 23. ožuj­ka u Zagrebu, Lukovdolu, Rijeci i Pazinu. Program će čini­ti jav­na čita­nja i raz­go­vo­ri s pjes­ni­ci­ma te glaz­be­ni dio za koji je zadu­že­na kan­ta­uto­ri­ca Sara Renar.

Ove godi­ne na pro­gra­mu gos­tu­je tri­de­set i tro­je pjes­ni­ki­nja i pjes­ni­ka iz 13 zema­lja. Od doma­ćih isti­ču se Sonja Manojlović, Andriana Škunca, Tomica Bajsić i lanj­ska ‘mla­da gora­nov­ka’ Monika Herceg. Od stra­nih gos­ti­ju izdva­ja­ju se vel­ška pjes­ni­ki­nja Zoë Skoulding, nizo­zem­ski pjes­nik Maarten van der Graaff, slo­ven­ski pisac Aleš Šteger, špa­njol­ska mul­ti­me­dij­ska auto­ri­ca Miriam Reyes i dru­gi. Goranov vije­nac za život­no dje­lo ove će godi­ne dobi­ti Tonko Maroević (1941.), nagra­đi­va­ni hrvat­ski pjes­nik, povjes­ni­čar umjet­nos­ti, ured­nik i pre­vo­di­telj. Objavio je deset pjes­nič­kih zbir­ki, tri pjes­nič­ko-gra­fič­ke mape, deset knji­ga ese­ja, kri­ti­ka i stu­di­ja, ure­dio tri anto­lo­gi­je, niz likov­nih monogra­fi­ja. Prevodio je s više jezi­ka (veći­nom pjes­nič­ke i dram­ske tek­s­to­ve), a važ­ni­je su na tom podru­čju hrvat­ske ver­zi­je Borgesa, Dantea, Queneaua, Marlowea, Jarryja, Petrarce itd. Gorana za mla­de pjes­ni­ke dobi­va Marija Dejanović (1992.) za ruko­pis Etika kru­ha i konja. Prema obraz­lo­že­nju Ivana Šamije, “ruko­pis se može pro­či­ta­ti kao u pot­pu­nos­ti uspio poku­šaj stva­ra­nja vlas­ti­tog refe­ren­ci­jal­nog sus­ta­va u kojem poje­di­ne ključ­ne rije­či dobi­va­ju zna­če­nje jed­na u odno­su na dru­ge u kon­tek­s­tu cje­li­ne.” Pritom je u ovom slu­ča­ju “stva­ra­nje vlas­ti­tog jezi­ka, sus­ta­va zna­če­nja i oblik otpo­ra i eman­ci­pa­ci­je”. Naposljetku, “jed­nos­tav­nost jezi­ka oprav­da­va čita­nje ovog ruko­pi­sa ne kao her­me­tič­nog u smis­lu da skri­va taj­no zna­če­nje, već upra­vo suprot­no, kao poku­ša­ja da se poezi­ja u pot­pu­nos­ti ostva­ri kao pros­tor jezič­ne i zna­čenj­ske slo­bo­de i igre.

Danas, uz tra­di­ci­ju i boga­to nas­li­je­đe, „Goranovo pro­lje­će“ sim­bo­li­zi­ra i čuva ono naj­bo­lje kad je u pita­nju pjes­nič­ka riječ – pra­vo na slo­bo­du pisa­nja i čita­nja, na slo­bo­du dje­lo­va­nja i surad­nje s cije­lim svijetom.

Detalje pro­gra­ma pro­na­đi­te ovdje.