Završio 11. Zlatni zub – festival komedije i smijeha u Poreču
Prva nagrada predstavi “Za umrijet od smijeha”
• Ovogodišnje, 11. izdanje Festivala komedije i smijeha “Zlatni zub” u Poreču završilo je u subotu 10. ožujka, dan prije nego što je planirano iz zdravstvenih razloga, odnosno bolesti među članovima glumačke ekipe koja je trebala izvesti predstavu “Djevojačka večer”. Pobjednikom je proglašena predstava “Za umrijet od smijeha” u produkciji Teatra Rugantino i kazališta Planet art. Režiju pobjedničke predstave potpisuje Mario Kovač, a glume Gordana Gadžić i Marko Torjanac. Druga nagrada, odnosno Srebrni zub dodijeljena je Neshi Bridges za stand-up izvedbu nazvanu “Život”.
Festivala komedije i smijeha “Zlatni zub” započelo je u Poreču u četvrtak 1. ožujka kada je prije početka natjecateljskog dijela otvorena izložba selekcije satiričkih fotomontaža nazvana “Laža fotomontaža” čiji su autori Vladimir Bugarin i Goran Prodan, a predstava koja je iste večeri otvorila Festival i koja se natjecala za glavnu nagradu nosila je ime “Samo jedna žena”.
U Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta izložbu fotomontaža iz tjedne rubrike “La kost” istarskog dnevnog lista “Glas Istre” otvorili su u ime grada Poreča zamjenica gradonačelnika Nadia Štifanić Dobrilović te Sebastian Vojvoda iz Pučkog otvorenog učilišta Poreč. U ime festivala je prisutne pozdravio David Belas, a filozof, pisac i umjetnik Drago Orlić predstavio je izložbu i dvojicu autora koji su bili prisutni otvorenju. Izloženo je ukupno 29 panoa od kojih 19 u galeriji i 10 u foajeu kazališta. Svaki pano je dimenzija 80 sa 110 centimetara i sadrži desetak satiričnih, šaljivih fotomontaža selektiranih od svih objavljenih u posljednjih deset godina. Njima su dvojica novinara uveseljavala čitatelje Glasa Istre svakog četvrtka, satirički izvrgavajući ruglu dnevno političke teme i političare s pozadinom filmova, povijesnih tema, ili drugim izvorom nadahnuća. Na fotomontažama su se tako našle poznate osobe političkog života Istre i Hrvatske, te njihovi odnosi i utjecaj na društvo običnih ljudi. Na nišanu autora su slabosti kao što su častohleplje, glupost, nepoštenje, gramzljivost i nesposobnost političara svih političkih struja, na zadovoljstvo čitatelja. Ljudi koji se bave politikom su u pravilu zaštićeni sustavom, čak i kad nisu dorasli svome poslu, a obično pokušavaju gomilati moć i bogatstvo, pa je satirično novinarstvo jedan od rijetkih oblika pravde koju obični ljudi mogu osjetiti.
U drugom dijelu večeri glumica Matija Prskalo izvela je monodramu “Samo jedna žena” čiji su autori Dario Fo i Franca Rame u produkciji Gala Teatra, a za čiji je prijevod i režiju zaslužan Đuro Roić. Originalan naslov teksta glasi “Una donna sola” odnosno jedna sama žena, a napisan je 1977. godine. Priča je to o intimnoj i histeričnoj ispovijesti domaćice Marije jednoj susjedi o muškarcima svojeg života. Ova ispovijest poprima oblik na granici suza i smijeha, a žena koju utjelovljuje poznata glumica Matija Prskalo je u nepovoljnom odnosu s muškarcima, odnosno muž ju šamara, djever ju dira, susjed ju gleda i dječak ju bolno voli, do te mjere da je zlostavljana u naizgled sigurnom okruženju četiri zida vlastitoga stana. Odnos s muškarcima kojima je glavna mana nezrelost čak i kad su zlostavljači, bude u toj ženi sarkastičan osmijeh koji se gasi u plač, dok su priča i situacija upečatljive, univerzalne i nerijetke ženama koje se nađu u takvim situacijama samo zato što su žene. Matija Prskalo glumila je osim u kazališnim ulogama u četrnaest filmova i 21 televizijskoj produkciji od 1990. godine.
Trećeg dana jedanaestog izdanja festivala smijeha i komedije “Zlatni zub” četrdesettrogodišnji glumac Nikola Đuričko izveo je stand up show nazvan “Sve što ste hteli da znate o Đoniju, a niste smeli da ga pitate…” čiji je sam i autor. Beogradski glumac, iznimno popularan u regiji koji je od svoje šeste godine sudjelovao u 57 filmova i televizijskih serija, tijekom predstave je s publikom podijelio svoja životna iskustva počevši od prvog razreda osnovne, preko srednje škole, do glumačke akademije i služenja vojske pretvarajući svaku anegdotu u razlog za smijeh te odgovorivši na pitanja: Šta sam morao da pevam u prvom razredu? Kako sam izgubio četrdeset klinaca? Zašto sam pao balet? Zašto sam nosio tajice? Kako sam dobio dva nagradna izlaska u grad? Kako se pravilno koristi kondom? Kako se koristi čučavac u vojsci? Vrlo zabavan i ugodan ton predstava poprima zbog poznatih motiva koji su bili zajednički ljudima širom bivše države što je posebno nasmijalo starije gledatelje prisjetivši ih na slike iz mladosti. Autor podsjeća da je tada bilo zabavno i popularno biti ne primjeran učenik, a važan izvor komičnosti ove stand-up izvedbe je bio pojam neznanja, kojemu je u jednom trenutku showa čak i matematička formula osmišljena. Naknadno znanje čini prethodno neznanje smiješnim u što su se gledatelji uvjerili u raznim prikazanim situacijama. Iz sveukupnih ispričanih anegdota daju se dvije stvari iščitati: prva je da je iz ranijih razdoblja kada se glavni lik isticao neposlušnošću i nepodopštinama, sazrijevanjem prerastao u osobu koja promatra tuđe anomalije, a druga je da su opisani događaji stvarni, te da je još u ono doba, dok takvi događaji nisu bili nimalo smiješni, autor bio svjestan da su predstavljali pogodan materijal za neki budući stand up show.
U sklopu 11. izdanja Zlatnog zuba su izvedene još predstave “Ubojstvo u klubu Quasimodo”, te “Hrvatska Bajkovnica”.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR i arhiva POU Poreč