„Uvik kontra“ – promocija knjige o TBF‑u u Klubu Kotač
Cirkulacija, novi program Kluba Kotač u Društvenim centru Rojc pokrenut je u subotu 21. travnja, a nakana tog programa je okupljati i poticati dijalog ljubitelja knjiga s domaćim i svjetskim piscima. Na prvom izdanju Cirkulacije moderator Krešimir Krolo predstavio je knjigu “Baština – Kako sam preživio splitske devedesete i prvih 10 godina TBF‑a” novinara Nikole Čelana, jednog od osnivača splitskog benda The Beat Fleet, ali i klape Iskon, te benda Libar, koji suvremenim obradama promiče dalmatinsko tradicijsko klapsko „pivanje“.
Knjiga je objavljena u izdanju Dalmatinskog portala, čiji je urednik Mate Prlić ujedno inicijator njenog nastanka, jer je od Čelana 2016. za portal naručio seriju tekstova o tom vremenu i splitskoj sub-kulturnoj sceni 90-ih. Kako je pojasnio Čelan, kada je sakupio dovoljno tekstova (koje je u početku pisao stihijski, više kao zbir nepretencioznih anegdota), shvatio je da je sastavio jednu zaokruženu cjelinu koja može dobro funkcionirati ne samo kao autobiografska memoarska knjiga, što u osnovi jest, ili samo kao poslastica za fanove TBF‑a koji će u njoj naći puno zanimljivih detalja iz rane povijesti banda, već i kao dokument vremena i prilog sociološkom i kulturološkom proučavanju tog ratom zatrovanog, ali i svakojakom kreativnošću natopljenog desetljeća. „O 90-ima se u Hrvatskoj gotovo ništa drugo ne piše osim o ratu, pa je ovo moj prilog „ispravljanju te povijesne nepravde““, kazao je Čelan. „Svoja politološka i sociološka znanja u njoj sam stavio u javno relevantan kontekst, uspjevši isplesti knjigu koja ima dobar odaziv i kod kritike i kod publike“.
Na promociji su, uz autora, govorila još dva člana izvorne TBF postave –frontman Mladen Badovinac i Aleksandar Antić-Saša, čovjek po čijim se tekstovima TBF pamti. Zajedno s Čelanom, oni su okupljenima dočarali atmosferu 90-ih u Splitu i njihove prve mladenačke oduševljenosti rap glazbom u koju su bježali od grube realnosti. Uglavnom su je konzumirali putem MTV spotova koje su presnimavali na VHS kazete i potom zajedno proučavali, ulazeći tako u svijet sampliranja, rapanja i drugih hip-hop trikova. Pri tom je važnost MTV‑a, koji im je „omogućio da jašu na tom novom svjetskom valu“ bila tolika da je prvotno Čelan knjigu namjeravao nasloviti “Priče MTV generacije“.
TBF je danas jedna od glavnih atrakcija među etabliranim imenima domaće glazbene scene, a nekada su njeni članovi bili prezreni marginalci i hip –hop začinjavci na ovim prostorima. Bilo je to vrijeme kad se uz ostale hejterske poruke na splitskim zidovima mogao pročitati i grafit „Ubi repera!“, a batine si od hordi navijača mogao dobiti i samo zbog nošenja kape s natrag obrnutim frontinom ili hudice, majice s kapuljačom. U tome su vidljive i refleksije klasnih razlika (iako se društvo deklariralo kao besklasno), jer se prema odijevanju kojim dokazuješ da imaš kablovsku i pratiš MTV, te ako si, k tome, živio npr. na „upravljačkom kvartu“ Meje – automatski se podrazumijevalo da si sin bogatih roditelja, iliti „pičkica koju valja mlatit“. U podlozi tih čarki uglavnom su bili klasični „hormonalni elementi“, ali –smatra Antić –iz njih se mogu iščitati i socijalne frustracije s kraja socijalizma koje su tražile žrtveno janje i našle ga u reperima. „Tko bi tada bio rekao da će se sve to okrenuti nama u korist i da ćemo sve do danas stvarat dobru muziku i pisat knjige?“ zapitao se.
Osim snažnog utjecaja MTV‑a, na promociji je kao katalizator bujanja underground scene ne samo u Splitu, već i u Puli, Rijeci i Osijeku, a tek iza njih i u Zagrebu, naveden i časopis „Heroina Nova“ kao i cijeli niz fanzina koji su tu scenu povezivali i dodatno osnaživali. Potkrijepljeno je to i daljnjom raspravom koja se dotakla i brojnih drugih značajnih glazbenih imena koja su iznikla iz tog desetljeća, kao i plejade široj javnosti manje poznatih bendova koji često nisu za sobom ostavili ni jedan nosač zvuka, ali je njihov obol sceni neupitan.
Što se samog TBF‑a tiče: „Imali smo tu klicu da smo teatralni i funkcionirali smo kao multimedijalna ekipa“ rekao je Badovinac, podsjetivši i na druge angažmane ove grupe kreativaca – koja se družila na Peristilu, a svoj izričaj gradila i na bogatoj, ne samo glazbenoj, baštini Splita (posebno zahvaljujući satiri Miljenka Smoje i poetici Tome Bebića) – u kazalištima, radijskim i TV humorističkim emisijama i tisku…
„Dok čitam ovu knjigu prisjećam se stvari koje sam zaboravio i sve se čini tako nadrealno, iako se događalo upravo tako kako je opisano“, rekao je Badovinac. Uz bok zabavnih anegdota u knjizi nisu izbjegnute ni „Trainspotting – godine“ TBF-ovaca. Taj velik, „cili grad je kartel“ – problem Splita s teškim drogama, koji je danas i puno teži nego u ono vrijeme, nove generacije „tvrđih“ repera, stasalih na TBF zasadama, poput Kiše metaka, Kreše Bengalke, Žuvija i drugih opisuju ironično brutalno i rezignirano odmaknuto, a po Badovinčevu mišljenju i „malo pretjerano, iako nisu daleko od istine“. Općenito, mada vjeruju da se stvari događaju u valovima i ne isključuju mogućnost rađanje neke nove scene „zdravog đira“, TBF-ovci smatraju da nas izmijenjene okolnosti („Internet killed the MTV star“ – globalizacija i dominacija tehnologije), umjesto da nas povezuju i obrazuju, često samo još više izoliraju i zatupljuju. Uzrok te „milenijske prevlasti idiokracije“ Antić vidi i u trendu „retradicionalizacije“, institucionalnim čistkama i uzdizanju otpora „nacionalnog koda“ protiv nekih „kontaminiranih“, što je „zakucano grijesima struktura još od Ugovora sa Sv. Stolicom“.
Jedno od pitanja iz publike ticalo se gotovo potpunog odsustva žena u splitskim reperskim đirevima i alter-sceni, što su oni ocijenili kao odraz i danas vrlo izražene patrijarhalnosti sredine iz koje dolaze, pune predrasuda i stereotipa. Potvrdivši da je minimalna zastupljenost žena jedan od problema kojima se Split, ali i ostatak zemlje treba ozbiljnije baviti, Anić se od njega pokušao ograditi tvrdnjom da su, kad je riječ o TBF‑u, žene njima uvijek bile muze („mi smo se zbog cura tukli“) i jedine su zaslužne i za sam nastanak banda, jer im je jedina motivacija u tim mladim godinama bila kako se što bolje zabaviti i kako koju curu „zbariti“. „Čisti Petrarkizam“, zaključio je Antić.
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
