„Tragovi“ Eugena Borkovskog u Umagu

15.05.2018.

Eugen Borkovsky će se u uma­škoj MMC Galeriji pred­sta­vi­ti samos­tal­nim pro­jek­tom nazi­va „Tragovi“. Na izlož­bi koja će biti otvo­re­na u sri­je­du 16. svib­nja u 20 sati, auto­ra će pred­sta­vi­ti kus­to­si­ca izlož­be Nataša Lah.

„Pisati o umjet­nos­ti se može ova­ko i ona­ko. No, tko još čita naša pisma napi­sa­na u sape­toj vjer­nos­ti, pisa­na sati­ma uzas­top­no, kao da ćemo u snu pro­mi­je­ni­ti tijek sanja­nja. Pa da nam i uspi­je, opet se pro­bu­di­mo. I što osta­je? Sapeta vjer­nost pred umjet­noš­ću koja pla­ho i bez­o­braz­no pos­to­ji u sret­nom nena­li­ko­va­nju sa svi­je­tom (prem­da mno­gi teore­ti­ča­ri umjet­nos­ti tvr­de suprot­no). Preostaje mi povje­ro­va­ti da ipak osta­je u sebe­na­li­ko­va­nji­ma, našim apa­tič­nim kri­ko­vi­ma zbog stra­ve koju pro­izvo­di lje­po­ta, slu­čaj­nost i nelo­gič­nost traj­ne vjer­nos­ti (suprot­no logi­ci traj­ne vri­jed­nos­ti). Eugen je kao i sva­ka dru­ga ins­ti­tu­ci­ja moga živo­ta. I sasvim je nemo­gu­će, pa i nedo­pus­ti­vo da ga pred­stav­ljam izvan cje­lo­vi­tos­ti vre­me­na u kojem gle­dam kako pri­kup­lja ostat­ke svi­je­ta u kom­po­zi­ci­je koje pos­ta­ju sasvim ozbilj­ne, kao da ozbilj­noš­ću podri­va­ju subver­ziv­nost pro­izvo­đe­nja novih pred­me­ta i stva­ri, jer svi­jet tre­ba samo pres­lo­ži­ti u novu for­mu. Svakako ogu­li­ti višak, ali tako da „stva­ri osta­nu nevi­ne“(…) I kao što Eugen pri­sva­ja svi­jet da ga re-kadri­ra, tako ja re-kadri­ram što vidim pri­sva­ja­ju­ći pri­svo­je­no, pa pro­ces nje­go­ve sli­ke nudim u vlas­ti­tom kon­cep­tu miš­lje­nja. Ne tre­ba ni reći, da taj napor ostav­lja stva­ri sasvim otvo­re­ni­ma za nove moguć­nos­ti. No, te moguć­nos­ti da se dopi­še vlas­ti­tost u tra­go­ve sve­sje­ća­nja nije udob­na moguć­nost…“, piše Nataša Lah u pred­go­vo­ru kata­lo­ga izložbe.

Eugen Borkovsky Vodopivec rođen je u Opatiji. Likovne umjet­nos­ti stu­di­rao u Rijeci. Završio Seminar pisa­nja o suvre­me­noj umjet­nos­ti na Zavodu za suvre­me­nu umjet­nost u Ljubljani (Slovenija). Ima sta­tus samos­tal­nog umjet­ni­ka (skul­p­tor i likov­ni kri­ti­čar). Bavi se suvre­me­nom likov­nom prak­som i likov­nom kri­ti­kom, gra­fič­kim i web dizaj­nom te heral­di­kom. Objavio više od 400 infor­ma­tiv­no publi­cis­tič­kih rado­va iz podru­čja likov­nih umjet­nos­ti. Kustosirao osam­de­se­tak kolek­tiv­nih, temat­skih likov­nih pro­je­ka­ta u domo­vi­ni i u ino­zem­s­tvu. Od 1998. vodi Gradsku gale­ri­ju Fonticus Grožnjan. Dobitnik je neko­li­ko nagra­da i priz­na­nja. Sudjelovao na mno­gim struč­nim sim­po­zi­ji­ma, likov­nim kolo­ni­ja­ma i radi­oni­ca­ma u domo­vi­ni i ino­zem­s­tvu. Član je HDLU‑a Istre, HDLU‑a Rijeka, ULUPUH‑a, HZSU‑a. Predstavljao se s neko­li­ko cik­lu­sa likov­nih rado­va (Arboreusi, Arhitektura ilu­zi­je, Poroznom sto­lje­ću, Bića, Labirint, Nakupine samo­će, Krletke, Murva, Arboreusi nove gene­ra­ci­je, Fraktalne for­ma­ci­je I. II. itd). Priredio pre­ko 70 samos­tal­nih i sudje­lo­vao na više od sto­ti­nu skup­nih izlož­bi. Pored broj­nih izlož­bi u Hrvatskoj, Borkovsky je svo­je rado­ve pred­sta­vio i u Austriji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Egiptu, Francuskoj, Izraelu, Južnoafričkoj Republici, Mađarskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Tajlandu… Od 1989. godi­ne živi u sre­diš­njoj Istri.

Priredio B. V.