IZLOŽBA MATIJE DEBELJUHA u porečkoj Maloj galeriji

11.07.2018.

„Studija za gubilište“

• Otvorenje izlož­be Matije Debeljuha nazi­va „Studija za gubi­li­šte“ bit će odr­ža­no u čet­vr­tak, 12. srp­nja u 21 sat u poreč­koj Maloj galeriji.

„“Studija za Gubilište“, nova je izlož­ba Matije Debeljuha, koja nas­ta­je kao vizu­al­na bilje­ška za „Gubilište – film u nas­ta­ja­nju“. Trenutno u pro­ce­su reali­za­ci­je krat­ki eks­pe­ri­men­tal­no-igra­ni film Matije Debeljuha, „Gubilište“ teme­lji se na isto­ime­nom roma­nu Mirka Kovača, čiji su moti­vi umjet­ni­ku slu­ži­li kao lite­rar­ni pred­lo­žak. Kovačev magič­ni reali­zam svo­je mjes­to pro­na­la­zi i kod Matije Debeljuha. Istražujući vre­men­sku dimen­zi­ju, iden­ti­tet subjek­ta, puto­va­nje i sje­ća­nje, nara­tiv fil­ma for­mi­ra se kao mjes­to susre­ta uslož­nje­nih slo­je­va fik­ci­je, kao pros­tor nagla­še­ne tem­po­ral­nos­ti, a film poput alep­ha, kao da u jed­noj toč­ki saži­ma i reflek­ti­ra pro­jek­ci­je proš­log, sadaš­njeg i budu­ćeg vremena.

„Film čija se ide­ja razvi­ja istra­žu­ju­ći odno­se čovje­ka, vre­me­na i pros­tor­nog okru­že­nja, mjes­ta i memo­ri­je, anga­ži­ra odno­se proš­los­ti i sadaš­njos­ti. Ne radi se o uobi­ča­je­noj adap­ta­ci­ji lite­rar­nog pred­lo­ška, već o kom­plek­s­nim obli­ci­ma vizu­al­nog pre­vo­đe­nja. Na taj način pro­miš­lja­nje ide­je vre­me­na, sje­ća­nja i proš­los­ti – funk­ci­oni­ra kao nara­tiv­na kons­truk­ci­ja pod­lož­na poje­di­nač­nim preispitivanjima.

„“Proširiti” i “raz­la­ga­ti” refe­ren­ci­jal­ne pros­to­re fil­ma ili videa bilo u okvi­ru pri­prem­nih rado­va, istra­ži­vač­kog pro­ce­sa ili rada na nas­tan­ku novog audi­ovi­zu­al­nog dje­la, uobi­ča­je­na je prak­sa Matije Debeljuha koju anga­ži­ra u dosa­daš­njim rado­vi­ma, a taj je umjet­ni­kov pro­se­de pri­su­tan i u “Studiji za Gubilište”. Rezultat je naj­češ­će frag­men­tar­no struk­tu­ri­ran rad u kojem umjet­nik pre­zen­ti­ra i čini vid­lji­vom namje­ru i atmo­sfe­ru budu­ćeg dje­la, otva­ra­ju­ći jav­nim izla­ga­njem uvid u istra­ži­vač­ki put i raz­li­či­te faze pro­ce­sa rada na reali­za­ci­ji umjet­nič­kog dje­la i fil­ma u nastajanju.

„Središnji dio izlož­be struk­tu­ri­ra se oko ele­me­na­ta cije­vi gra­đe­vin­ske ske­le koja defi­ni­ra pros­tor i slu­ži kao fizič­ka i sim­bo­lič­ka kons­truk­ci­ja koja učvr­š­ću­je dije­lo­ve video ins­ta­la­ci­je, kao nosač za izla­ga­nje raz­li­či­tih dis­po­zi­ti­va koji omo­gu­ća­va­ju pri­ka­zi­va­nje audi­ovi­zi­al­nog sadr­ža­ja (moni­tor, pro­jek­ci­ja). Na nji­ma se pri­ka­zu­ju video isječ­ci koji dono­se naz­na­ke atmo­sfe­re dje­la, a usmje­re­ni su na repre­zen­ta­ci­ju pros­to­ra koji gra­di poet­sku arhi­tek­tu­ru dje­la, pri­je sve­ga inte­ri­je­re i kra­jo­lik. Tako nas­ta­ju video zapi­si kra­ćeg tra­ja­nja  struk­tu­ri­ra­ni kao digre­si­je, ski­ce za krat­ke ne-nara­tiv­ne  for­me, koje doča­ra­va­ju sta­nja i atmo­sfe­ru unu­tar zada­nog pros­to­ra film­ske fik­ci­je, liše­ne tako dra­ma­tur­ške funk­ci­je, ali impreg­ni­ra­ne subjek­tiv­nim poten­ci­ja­lom. Na njih se nado­ve­zu­ju pred­me­ti pri­kup­lje­ni u vitri­nu – biljež­ni­ca, crte­ži, ski­ce ili rek­vi­zi­ti, koje Matija izla­že kao svoj mali “kabi­net čuda”“, piše Branka Benčić u kata­lo­gu izložbe.

Priredio B. V.