Mario Papić Autor u gostima Pulske filmske tvornice

12.07.2018.

U sklo­pu cik­lu­sa Autor u gos­ti­ma, ovog čet­vrt­ka, 12. srp­nja, s počet­kom u 21 sati u Klubu Pulske film­ske tvor­ni­ce bit će pri­ka­za­no sedam krat­kih fil­mo­va Marija Papića. Mario je reda­telj koji je pro­iza­šao iz legen­dar­nog kino klu­ba FAGEP‑a iz Samobora, poz­na­tog po eks­pe­ri­men­tal­nim fil­mo­vi­ma i Damiru Čučiću. Filmove će putem vide­ove­ze pred­sta­vi­ti sam autor, a raz­go­vor će mode­ri­ra­ti Marko Zdravković-Kunac. Ulaz je slobodan.

Mario Papić za sebe kaže da je dije­te kino klu­ba FAGEP-Samobor. U sklo­pi klu­ba stiče osnov­nu film­sku naobraz­bu te kao autor pot­pi­su­je oko 20-tak doku­men­tar­nih i eks­pe­ri­men­tal­nih fil­mo­va, koji su pri­ka­zi­va­ni i nagra­đi­va­ni na domaćim i među­na­rod­nim fes­ti­va­li­ma. Iz prvot­ne ide­je, da bi se fil­mom čovješ­tvo još moglo i pro­bu­di­ti, razvi­la se tzv. pro­fe­si­ja te je tre­nut­no zapos­len kao reda­telj. Marx je napra­vio raz­li­ku izme­đu neis­ti­ne koja pro­izvo­di sebe samu i isti­ne živo­ta koja se ne da proizvesti.

Raspored pro­jek­ci­ja:

Kada bih živio hilja­du godi­na, 2’,  2002. doku­men­tar­ni film

Što je vri­je­me? Tko je čovjek? Vječito vra­ća­nje jednakog.

Prije kiše, 8’, 2004.

Kamera “samo­za­taj­no” bilje­ži sva­kod­ne­vi­cu mje­šta­na u selu Gornji Rujani  u Bosni i Hercegovini.

Zagreb, Hrvatska. 6’, 2007.

Fiksirana kame­ra na pro­zo­ru u Draškovićevoj uli­ci bilje­ži život na tra­mvaj­skoj sta­ni­ci tije­kom jed­nog dana.

The sound of music, 6’, 2009.

Portret uli­ce u Chiang Mai ( Tajland) koja se sva­ke nedje­lje pre­tva­ra u tzv. trgo­vi­nu na otvorenom.

8 x 8, 10’, 2013.

Jedno pos­li­je­pod­ne u Sarajevu. Svakoga dana lju­di širom gra­da igra­ju ulič­ni šah. Kao i pro­fe­si­onal­ci, i ulič­ni šahis­ti ima­ju svo­je navi­ja­če koji ih bodre i oba­si­pa­ju koris­nim prijedlozima.

Staklene oči, 16’, 2015.

Filmski por­tret Zagreba nas­tao sni­ma­njem reflek­si­ja na objek­ti­ma koji čine dio zagre­bač­kog kra­jo­li­ka. Oslikavajući grad nje­go­vom reflek­si­jom u samo­me sebi, reda­telj poku­ša­va osli­ka­ti samu dušu grada.

Odnos, 6’, 2009.

Inspiracija i isho­di­šte ovog fil­ma bila je ples­na pred­sta­va “10 godi­na” koreografa/plesača Rosane Hribar i Gregora Lušteka. Filmom se kroz četi­ri sek­ven­ce, mon­ta­žer­skim pos­tup­ci­ma, iz odno­sa dvo­je ple­sa­ča razvi­ja jedan novi među­od­nos bazi­ran na rit­mu i pokre­tu kroz koje se tema­ti­zi­ra odnos dvo­je lju­di u vezi. Film je poku­šaj da se film­skim pos­tup­ci­ma uči­ni ono što ple­sa­či na sce­ni rade svo­jim tije­li­ma (pokre­ti­ma)- film koji pleše.

Klub Pulske film­ske tvor­ni­ce finan­cij­ski podr­ža­va­ju Hrvatski audi­ovi­zu­al­ni cen­tar i Grad Pula.

Priredio B. V.