Otvorena izložba Zlatka Price „Plavi paviljon“ u labinskoj Gradskoj galeriji

11.07.2018.

Samostalna izlož­ba doaje­na hrvat­skog sli­kar­stva, Zlatka Price, nas­lov­lje­na “Plavi pavi­ljon”, otvo­re­na je u petak 6. srp­nja u labin­skoj Gradskoj galeriji.

Svakako je 2016. godi­na bila u zna­ku Price, nje­go­va 100-ta godiš­nji­ca rođe­nja obi­lje­ža­va se raz­nim doga­đa­nji­ma u tu čast već tri godi­ne. Centralni doga­đaj toga obi­lje­ža­va­nja bila je veli­ka retros­pek­ti­va u Klovićevim dvo­ri­ma na kojoj se moglo vidje­ti sve nje­go­ve poz­na­te cik­lu­se stva­ra­nja. Prica je kroz život ste­kao neko­li­ko zavi­ča­ja; Pećuh u kojem je rođen pa pre­ko Zagreba do Samobora i Tara ali zapra­vo je svo­ju zavi­čaj­nost pro­na­la­zio u umjetnosti.

Njegovo je ime neiz­bjež­no pove­zi­vo uz pjes­niš­tvo Ivana Gorana Kovačića, u škol­skim je čitan­ka­ma bila nje­go­va ilus­tra­ci­ja Goranove Jame koju je ilus­tri­rao sa Edom Murtićem 1944. u Topuskom. Već se je u tim ilus­tra­ci­ja­ma pre­poz­nao veli­ki sli­kar koji je tada tek bio diplo­mi­rao (1940.) pa poče­tak Pricina stva­ra­nja pove­zu­je­mo upra­vo sa tim ilustracijama.

U Labinu je povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti Branka Arh, mno­go­broj­noj publi­ci, pred­sta­vi­la Zlatka Pricu i nje­go­ve rado­ve kao umjet­ni­ka svjet­sko­ga gla­sa, umjet­ni­ka koji je svoj život podre­dio i posve­tio sli­kar­stvu, umjet­ni­ka koji je veli­ki dio sebe dao ne samo hrvat­skoj umjet­nos­ti nego i Istri. Za ovu labin­sku izlož­bu izdvo­ji­la je nje­gov “Tarski cik­lus” za koju kaže:

“30 godi­na sli­kao je Tar, čini mi se cik­lus gdje je on dose­gao naj­oz­bilj­ni­je­ga sebe. To je cik­lus koji je samo jed­nom pri­ka­zan kao samos­tal­na cje­li­na i to 1982. u Umjetničkom pavi­ljo­nu u Zagrebu. Ako bismo pov­la­či­li para­le­le sa veli­kim europ­skim kla­si­ci­ma u sli­kar­stvu 20. st., s Matissom, Gauguinom, sa Cezanneom po kons­truk­ci­ji sli­ke i pris­tu­pu sli­kar­stvu, može­mo sva­ka­ko povu­ći para­le­le i sa veli­kim epo­ha­ma u umjet­nos­ti što zna­či da je on veli­kim dje­lom pri­pa­dao tra­di­ci­ji. Ali ima i onaj dru­gi Prica koji je kora­čao vlas­ti­tim pros­to­rom, koji nije pris­ta­jao ni na čije kon­cep­te, nikak­ve kom­pro­mi­se pa je u tom smis­lu bio i u ljud­skoj dimen­zi­ji čvr­sto na svom putu sa snaž­nim ges­tu­al­nim crte­žom i bojom i tako stvo­rio i “Pricovsku” pre­poz­nat­lji­vu kompoziciju.

„Prica ima svoj vlas­ti­ti, auten­tič­ni likov­ni govor, ali naj­z­na­čaj­ni­ja je nje­go­va sin­te­za boje i crte­ža, i to je ostva­rio baš naj­bo­lje u Tarskom cik­lu­su. U sva­koj nje­go­voj sli­ci je jed­na ljud­ska figu­ra kao glav­na ver­ti­ka­la oko koje onda dalje gra­di sli­ku. Ona nije samo likov­ni ele­ment, u licu nema pre­poz­nat­lji­vos­ti ali oda­je nešto od čež­nje, ilu­zi­je, sna, zapra­vo i radost i tra­gi­ku živo­ta. Dakle svi su ele­men­ti iz nje­go­va živo­ta oči­to ušli i u nje­go­ve sli­ke, no sam motiv nije ovdje naj­važ­ni­ji, bio mu je važan pro­ces sli­ka­nja, pro­čis­ti­ti sli­ku do naj­u­oč­lji­vi­jih i naj­ma­njih poje­di­nos­ti i uči­ni­ti je dos­toj­nom veli­kog maj­sto­ra kakav je on i bio u evrop­skim razmjerima.

„Na nje­go­vo je sli­kar­stvo veli­ki utje­caj ima­la zasi­gur­no Indija u kojoj je pro­veo neko­li­ko mje­se­ci 1952., no ne samo ona. Indija je snaž­no utje­ca­la na nje­go­vu plo­hu i boju u sli­kar­stvu kroz sve nje­go­ve kas­ni­je cik­lu­se. „Tarski cik­lus“ čine rado­vi koji su nas­ta­li od 1972. do kra­ja osam­de­se­tih godi­na proš­lo­ga sto­lje­ća, a na ovoj izlož­bi dati­ra­ju do 1984. godi­ne. U Gradskoj gale­ri­ji Labin izlo­že­na je 21 sli­ka i po prvi se put ovi rado­vi mogu pogle­da­ti u ovoj pos­ta­vi koja je kao cje­li­na po prvi puta samos­tal­no izložena.

„Izložba je nas­lov­lje­na „Plavi pavi­ljon“, a to je zapra­vo naziv jed­ne nje­go­ve veli­ke sli­ke koja suge­ri­ra boju i medi­ta­tiv­ni pris­tup sli­ci, vrlo je dora­đe­na, čovjek je u sre­di­štu, sapet neumo­lji­vim dija­go­na­la­ma sud­bi­ne no uvi­jek pri­je sve­ga sa opti­miz­mom koji zra­či iz nje­go­vih boja.“

Radovi su dio Zaklade Zlatko i Vesna Prica iz Samobora, a otvo­re­nju izlož­be nazo­či­la je i upra­vi­te­lji­ca Zaklade gđa. Marica Jelinić koja se tako­đer krat­ko obra­ti­la labin­skoj publi­ci istak­nuv­ši labin­sku izlož­bu koja je dio darov­ni­ce Zlatka Price Samoboru kao veli­ku radost za Zakladu. Labinskom otvo­re­nju Pricine izlož­be nazo­či­la je i gđa. Nikolina Šimunović, kus­to­si­ca gale­ri­je Prica iz Samobora, a uva­že­ne goš­će u svo­jem je uvod­nom govo­ru poz­dra­vi­la Tea Bičić, vodi­te­lji­ca pro­gra­ma Gradske gale­ri­je Labin zahva­liv­ši im pri tom na posud­bi ovih vri­jed­nih umjet­ni­na i na sve­srd­noj i ugod­noj surad­nji u reali­za­ci­ji ovo­ga izlož­be­nog programa.

Izložbu je otvo­rio zamje­nik gra­do­na­čel­ni­ka Grada Labina Zoran Rajković. Izložba u Gradskoj gale­ri­ji Labin može se pogle­da­ti do 5. kolo­vo­za sva­kim danom osim nedjelje.

Priredio B. V.