“Eumenide” Lale Raščić i izložba umjetnika rezidencije Kuberton u Novigradu

14.09.2018.

Novigradski Muzej Lapidarium i gale­ri­ja Rigo pri­re­di­li su 8. ruj­na otvo­re­nje dvi­ju izlož­bi od kojih je jed­na samos­tal­na nazva­na “Eumenide” čija je auto­ri­ca inter­dis­ci­pli­nar­na, medij­ska i per­for­mans umjet­ni­ca Lala Raščić, a dru­ga skup­na gdje su izlo­že­ni rado­vi mla­dih umjet­ni­ka koji su ove godi­ne bora­vi­li u umjet­nič­koj rezi­den­ci­ji u Kubertonu. Oba pos­ta­va pred­sta­vi­la je rav­na­te­lji­ca Muzeja Lapidarium dr.sc. Jerica Ziherl uz pomoć kus­to­si­ce, povjes­ni­čar­ke umjet­nos­ti Branke Benčić te pro­čel­ni­ka Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je Vladimira Torbice.

U pros­to­ri­ja­ma Muzeja pos­tav­lje­na je mini­ma­lis­tič­ka izlož­ba koja se sas­to­ji od pro­jek­ci­je jed­no­ka­nal­nog videa i per­for­man­sa “Eumenide” ( u grč­koj mito­lo­gi­ji bogi­nje osve­te i prok­let­stva koje sta­nu­ju u pod­zem­lju) u tra­ja­nju od pola sata, halji­ne glav­ne juna­ki­nje Elektre koju je dizaj­ni­ra­la Marijana Kramarić, te knji­ga od kojih je jed­na pokaz­na, a dru­ga, s tek­s­tom dra­me na hrvat­skom i engle­skom jezi­ku, na ras­po­la­ga­nju posje­ti­te­lji­ma. Tekst Eumenide koji je Lala Raščić napi­sa­la u surad­nji s pjes­ni­ki­njom i akti­vis­ti­com Andrejom Dugandžić osla­nja se na pred­sta­vu Jean Paul Sartra nazva­nu „Muhe“, koja je for­mi­ra­na na teme­lju grč­ke mito­lo­gi­je, a izlo­že­na halji­na u koju je umjet­ni­ca bila odje­ve­na i koja pod­sje­ća na antič­ke skul­p­tu­re na pose­ban se način uklo­pi­la u stal­ni pos­tav Muzeja Lapidarium.

Originalna pred­sta­va Muhe napi­sa­na je 1941. godi­ne, u doba dok je Francuska bila pod nacis­tič­kom oku­pa­ci­jom, a bila je usmje­re­na ka kri­ti­zi­ra­nju fran­cu­skog naro­da koji je pasiv­no pri­hva­ćao tak­vu situ­aci­ju. Prilikom otva­ra­nja kus­to­si­ca je pozva­la sve posje­ti­te­lje da nađu vre­me­na i da pogle­da­ju sni­mak koji se pre­no­si na zid pros­to­ri­je muze­ja. Autorica je nagla­si­la kako dra­me koje izvo­di obič­no mogu­će vidje­ti samo na plat­nu budu­ći da ih sni­ma i ne izvo­di direk­t­no pred publi­kom, no ovu je pri­mje­ri­ce samo jed­nom ipak izve­la uži­vo. Drama se sas­to­ji od mono­lo­ga dva­ju liko­va, kra­lja Oresta i nje­go­ve ses­tre Elektre. Kraljica se obra­ća svo­me naro­du, odri­če se pri­jes­to­lja Arga kojeg je nas­lje­di­la i nudi im bla­gos­ta­nje i slo­bo­du nada­ju­ći se da će oni zna­ti koris­ti­ti nje­ne daro­ve. Kustosica kaže da je „Eumenide“ per­for­ma­tiv­ni video, struk­tu­ri­ran u tri čina, odnos­no u tri dje­la, a u sre­di­šte pos­tav­lja samu umjet­ni­cu koja utje­lov­lju­je dva lika – Oresta u prvom činu i Elektru u tre­ćem činu. Pri tom poigra­va­nje s rod­nim iden­ti­te­tom i kon­cep­tom izvo­đe­nja roda nije stra­no ni nepoz­na­to u rado­vi­ma Lale Raščić, a mnoš­tvo ulo­ga i pozi­ci­ja ne govo­re samo o teh­ni­ka­ma teatral­nog kos­ti­mi­ra­nja i potroš­nji iden­ti­te­ta karak­te­ris­tič­ni­ma za ide­olo­gi­ju teatra.

“U svo­joj inter­dis­ci­pli­nar­noj i više­me­dij­skoj umjet­nič­koj prak­si Lala Raščić obje­di­nju­je raz­li­či­te pozi­ci­je i stra­te­gi­je, medi­je i jezi­ke te naj­češ­će pola­zi od tek­s­ta koji razvi­ja nara­ci­jom i ele­men­ti­ma dra­ma­tur­gi­je i teatra­li­za­ci­je, inter­pre­ti­ra­ju­ći ga nada­lje u sim­bi­ozi raz­li­či­tih umjet­nič­kih medi­ja, poput audi­odra­me, izved­be epskog pri­po­vi­je­da­nja, ins­ta­la­ci­je, videa, per­for­man­sa, crte­ža. Superponirajući medi­je i poigra­va­ju­ći se žan­ro­vi­ma, kodo­vi­ma i konven­ci­ja­ma, Lala Raščić kons­tru­ira začud­ne, suges­tiv­ne ambi­jen­te na raz­me­đu stvar­nos­ti i fik­ci­je”, isti­če kus­to­si­ca Benčić. Izložba osta­je otvo­re­na do 8. listopada.

Lala Raščić je rođe­na u Sarajevu 1977. godi­ne, a živi i radi u Sarajevu, Zagrebu i New Orleansu. Akademiju likov­nih umjet­nos­ti je zavr­ši­la u Zagrebu, a Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu. Kao artist in resi­den­ce bora­vi­la je u Beču, Parizu i Istanbulu. Izlagala je samos­tal­no i grup­no na doma­ćim i među­na­rod­nim izlož­ba­ma. Između osta­lih, dobit­ni­ca je nagra­de ZVONO u Bosni i Hercegovini 2006., dobit­ni­ca T‑HT i MSU Zagreb otkup­ne nagra­de 2007., te nagra­de Future of Europa, Leipzig, 2013.

U pros­to­ru gale­ri­je Rigo pred­stav­lje­ni su rado­vi umjet­ni­ka s 3. umjet­nič­ke rezi­den­ci­je AiR koja je odr­ža­na po tre­ći put u malom istar­skom mjes­tu Kuberton od svib­nja do lip­nja 2018. godi­ne, u orga­ni­za­ci­ji Muzeja Lapidarium i Krinzinger pro­jek­te iz Beča dr. Ursule Kirzinger koja je uz Dr.Sc Jericu Ziherl kus­to­si­ca ove izlož­be. Kao i u pret­hod­na dva izda­nja oda­bra­no je neko­li­ko mla­dih umjet­ni­ka iz Austrije i Hrvatske, pa su tako Rosemarie Lukasser, Petra Mrša, Franz Riedl, SofijaSilva i Andreas Werner tije­kom borav­ka u Kubertonu stva­ra­li svo­ja dje­la. Prikazani moti­vi arhi­tek­tu­re, pri­ro­de, kar­to­gra­fi­je te astro­no­mi­je na zanim­ljiv se način ispre­ple­ću i nado­pu­nju­ju. Kroz rado­ve su pri­ka­za­ne četi­ri razi­ne biv­s­tvo­va­nja: kuća u kojoj čovjek živi, pri­ro­da koja okru­žu­je kuću, zem­lja na kojoj se sve zajed­no nala­zi, te sve­mir u kojem se nala­zi naša Zemlja.

Većina pri­sut­nih umjet­ni­ka je na poti­caj rav­na­te­lji­ce Muzeja izrek­lo i neko­li­ko rije­či o svo­jim rado­vi­ma. Andreas Werner autor je crte­ža veli­či­ne 100 sa 80 cen­ti­me­ta­ra koji pri­ka­zu­je zvjez­da­no nebo iznad Kubertona. Pozadinska boja crte­ža nadah­nu­ta je kame­nim podom gale­ri­je Rigo, tako da gdje god da bude izlo­žen, pred­stav­ljat će pro­ši­re­nje nje­zi­nog pros­to­ra. SofijaSlivia sni­mi­la je ana­log­ne foto­gra­fi­je koje se izmje­nju­ju u pro­jek­ci­ji na zidu gale­ri­je, a svoj rad nazva­la je „Dust to Dust“, odnos­no engle­skim pri­je­vo­dom biblij­ske izre­ke: prah smo bili i prah ćemo ponov­no pos­ta­ti. Bilježeći snim­ke netak­nu­te pri­ro­de, SofijaSilvia nas poti­če da poštu­je­mo i šti­ti­mo nešto tako lije­po, ranji­vo i deli­kat­no. Petra Mrša je prin­tom na svi­li izdvo­ji­la deta­lje iz pri­rod­ne oko­li­ne rezi­den­ci­je, a nje­ni su moti­vi ošte­će­nih bilja­ka i ozli­je­đe­nih živo­ti­nja svje­do­če o suro­vos­ti pri­ro­de. Franz Riedl je pri­ka­zao kom­bi­ni­ra­nom teh­ni­kom arhe­olo­ško nala­zi­šte u aus­trij­skom mjes­tu Magdalensberg, odnos­no Štalensku goru te inter­ven­ci­jom na foto­gra­fi­ja­ma rekons­tru­irao gra­đe­vi­ne, nude­ću posje­ti­te­lji­ma uvid kroz vri­je­me. Triptih kojeg Rosemarie Lukasser izla­že pri­ka­zu­je gra­đe­vi­ne i pej­zaž u vari­ja­ci­ja­ma sme­đe boje, a svo­je je crte­že pred­sta­vi­la tako da je boso­no­ga otpje­va­la dir­lji­vu aus­trij­sku narod­nu pje­smu. Ovaj je pro­jekt podr­žao grad Novigrad, Istarska župa­ni­ja, te Austrijski kul­tur­ni forum, a izlož­ba se može posje­ti­ti do kra­ja rujna.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Dina KAMBER