Održan program “PROSTORI NEZAVISNIH” u pulskom MMC‑u LUKA
Novi početak za Luku?
• Pulski MMC Luka, nekad kultno mjesto okupljanja umjetnika i ljubitelja umjetnosti te izlaganja njihovih djela, već neko vrijeme zjapi prazno, ali to će se, po svemu sudeći, uskoro promijeniti. Odluka je to jednoglasno donesena na otvorenom stolu održanom u petak upravo u Luci na kojem su sudjelovali pulski kulturnjaci te su se usprotivili propadanju toga prostora.
Otvoreni stol je otvoreno mjesto komunikacije i refleksije gdje zajedno sjede i razgovaraju svi sudionici i zainteresirana publika, a ovaj se održao u organizaciji Apoteke – Prostora za suvremenu umjetnost, u suradnji s galerijom Poola / U.O. Robot, Galerijom Makina i Studijom Golo brdo.
Prema riječima povjesničarke umjetnosti i kustosice Branke Benčić iz Apoteke, primijetili su da taj atraktivan prostor u centru grada zjapi prazan a nekad je bio jedan od vodećih prostora za suvremenu umjetnost u cijeloj Hrvatskoj.
„Cijeli taj raspad institucionalne infrastrukture, od MMC Luka, do beskorisnog Muzeja suvremene umjetnosti koji tu prazninu nije uspio popuniti, događa se u trenutku kada je scena jako živa. Ima puno malih organizacija koje imaju svoje prostore i provode svoje programe, ali velika je šteta da je ta fantastična prostorna i galerijska infrastruktura prazna po dva ili tri mjeseca“, rekla je Benčić.
Dodala je kako se umjetnici „raštrkali“ te se stječe dojam kako se svi bave nekim svojim individualnim radom, a nema nečeg za širu javnost. „Upravo je šira javnost ta koja čini publiku, a ne nekolicina prijatelja samih umjetnika“, rekla je Benčić koja je upravo u prostoru Luke stasala kao kustosica.
Prema njenim riječima, još od 2004. ondje se izlagalo, ali i pjevalo, sviralo… Danas taj prostor naočigled propada, a Eros Čakić iz gradskog odjela za kulturu, izrazio je bojazan da će, ako nastavi zjapiti prazan, prostor dobiti neku drugu namjenu.
Stoga je pozdravio inicijativu za spas MMC‑a koji je izgubio nekadašnji imidž. „Riječ je o gradskom prostoru i Gradu je stalo da tu budu kulturna događanja“, napomenuo je Čakić.
Mišljenja je kako je HDLU, čiji je i on član, prostor Luke htio pretvoriti u privatnu galeriju i priča MMC‑a tu je završila. „No okupili smo se da to ispravimo“, napomenuo je na otvorenom stolu.
„Najprije valja definirati prostor tj. vidjeti tko sve ovdje želi raditi, a to, naravno, mogu sve udruge s obzirom na to da je riječ o kulturnom prostoru Grada. No, valja prethodno napraviti selekciju – odrediti kriterije prema kojima se može ovdje izlagati“, izjavio je Čakić dodavši kako za to treba postojati neka osoba za koordinaciju.
„Prazan prostor šteta je i za Grad i kulturu“, zaključio je.
Kristinu Nefat iz Društva interdisciplinarnih umjetnika zanimalo je održavanje tj. financiranje prostora na što je Čakić odgovorio da režije podmiruje Grad.
Okupljeni su se složili da u prostoru nedostaje šank kao mjesto okupljanja te da bi trebalo dati javni natječaj za ugostitelja te bi to ujedno bio i dodatni izvor financiranja. Tako bi se u prostoru redovito boravilo i samim time održavalo ga se.
Na koncu je dogovoreno da će se za početak formirati zajednička mailing lista te svim udrugama u kulturi uputiti poziv i upoznati ih se sa zaključcima s otvorenog stola.
Benčić je konstatirala kako je to novi početak za Luku.
A da je Luka na dobrom putu da oživi, dokazale su te večeri postavljene izložbe. Naime, mladi pulski autor, Danilo Stojanović, izlagao je deset radova nastalih zadnje dvije godine. „Ovo je dvadesetak mojih radova kojima se predstavljam pulskoj i istarskoj publici. To je svojevrsni preview izložbi koju u veljači radim u galeriji Poola, Bojana Šumonje“, rekao nam je. U Luci je predstavio radove malog formata, ulje na drvu i ulje na platnu. Prema njegovim riječima, bave se otuđenosti, misticizmom, turobnosti. Stojanović je završio Accademiu de Belle arti u Veneciji i živi na relaciji Venecija – Pula.
Izbor filmskih i video radova u Luci bio je „Parkour“ koji okuplja umjetničke prakse koje na različite načine “koriste”, angažiraju i prisvajaju javni prostor grada. Radi se o pitanjima društvenih i urbanih transformacija, mogućnostima, prekidima, neuspjesima, nesigurnosti, emancipaciji, a odnose se prema povijesnim praksama konceptualne umjetnosti, performansa, angažiraju urbani okoliš, putem izazova za korištenje i značenje urbanih prostora, gradskog života i tijela u akciji. „Parkour“ se razvija kao poligon u okviru kojeg se istražuju poetske i političke mogućnosti, fizičke i konceptualne prepreke, prilagođavajući se mentalnim i emocionalnim preprekama kao i fizičkim barijerama.
Izložba okuplja umjetnike različitih generacija i backgrounda, različitog kulturnog konteksta. Predstavlja različite umjetničke pozicije koje usvajaju strategije performancea, prosvjeda, javne akcije, ukazujući na urbani kontekst kao društveni i kritički poligon, kao vrstu igrališta, uspostavljajući nove povijesne putanje čineći vidljivim ideje i mogućnosti za kritičke intervencije u urbano tkivo.
„Imamo javni prostor kao poprište zbivanja, od kratkog filma Ante Babaje iz 1962. godine, koji zapravo dolazi iz jednog sasvim drugog medija, ne galerijskog, nego iz pravog filmskog sustava. Tu je i rani rad Mladena Stilinovića snimljen je u Grožnjanu te španjolski dvojac Democracia i rad Igora Grubića koji se bavi nasiljem na gay prideu u Zagrebu i Beogradu ranih 2000. godina gdje vidimo niz izjava i TV zapisa iz tog vremena kroz koreografirane pokrete vidimo kako nasilje i zlo nemaju nacionalni identitet nego su oni sveprisutni“, rekla nam je Benčić.
Autori u „Parkouru“ prelaze sve barijere koje se mogu shvatiti kao stvarne barijere u prostoru, ali i sve druge vrste barijera s kojima smo kao individualci i društvo suočeni. „Rad Democracije prikazuje grupu mladih ljudi s crvenim kapuljačama koje su znak otpora. Grupa Parkurista na groblju radi figure Parkoura iznad antifašističkih spomenika, revolucionara i komunista i kroz tu gestu i taj film, Democracia pokušava uspostaviti kontakt između revolucionarne borbe i njezinog nasljeđa“, dodala je Benčić.
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
