Predstavljanje monografije “50 Godina – Grad umjetnika – Grožnjan”

11.10.2018.

U subo­tu 29. ruj­na u sklo­pu 25. izda­nja likov­nog natje­ča­ja Ex tem­po­re pred­stav­ljen je tali­jan­ski pri­je­vod knji­ge koja obi­lje­ža­va jubi­lej gra­da umjet­ni­ka, odnos­no mono­gra­fi­ju nazva­nu: “Grožnjan – 50 godi­na – Grad umjet­ni­ka”. Predstavljanju je pret­ho­di­lo otvo­re­nje skup­ne putu­ju­će izlož­be foto­gra­fi­ja “Lijepote Istre”, u pri­je­vo­du “Le mera­vi­glie dell’Istria” čiji auto­ri su polaz­ni­ci teča­ja digi­tal­ne foto­gra­fi­je kojeg orga­ni­zi­ra Pučko Otvoreno Sveučilište iz Trsta.

U grad­skoj kon­cert­noj dvo­ra­ni pred­stav­ljen je pri­je­vod na tali­jan­skom jezi­ku mono­gra­fi­je “Grožnjan – 50 godi­na – Grad umjet­ni­ka”, čiji je autor Eugen Borkovsky, a izda­va­či Hrvatsko druš­tvo likov­nih umjet­ni­ka Istre i Općina Grožnjan. Nakon Hrvatskog koje je pred­stav­lje­no u lip­nju, ovim je izda­njem oda­na počast tali­jan­skim kori­je­ni­ma gra­da umjet­ni­ka. Na pred­stav­lja­nju su sudje­lo­va­li pro­čel­ni­ca kon­zer­va­tor­skog odje­la u Puli Lorella Limoncin-Toth, načel­nik opći­ne Claudio Stokovaz, autor Eugen Borkovsky, suured­ni­ca i lek­to­ri­ca Doris Pandžić, likov­ni umjet­nik Rok Zelenko, te auto­ri­ca foto­gra­fi­ja Miranda Legović.

Iz publi­ke su u pred­stav­lja­nju još sudje­lo­va­li biv­ši načel­nik opći­ne Rino Duniš, zamje­ni­ca župa­na Giuseppina Rajko, te pred­sjed­nik Zajednice Talijana Mauro Gorjan. Predstavljanje je vodi­la Limoncin-Toth pod­sje­tiv­ši usput na vrlo zanim­ljiv način na pola sto­lje­ća dugu povi­jest gra­da umjetnika.

Limoncin-Toth je nave­la kako, nakon što je iz tali­jan­ske, Istra preš­la u Jugoslavensku drža­vu, dio autoh­to­nog tali­jan­skog sta­nov­niš­tva bio pri­si­ljen na odla­zak, naj­pri­je iz poli­tič­kih, kas­ni­je iz eko­nom­skih raz­lo­ga, a Grožnjanu je pri­je­ti­la sud­bi­na pro­pa­da­nja kao i dru­gim nase­lji­ma unu­traš­nje Istre. Umjetnost i umjet­ni­ci su spa­si­li Grožnjan od pro­ce­sa koji je bio već u tije­ku, odnos­no da div­lja vege­ta­ci­ja pre­kri­je nje­go­ve zido­ve i uli­ce. Iako je grad spa­šen, nje­go­vi su ga izvor­ni sta­nov­ni­ci napus­ti­li kre­nuv­ši kao i sto­ti­ne tisu­ća dru­gih Talijana u muč­ni egzo­dus koji je sli­je­dio pri­po­je­nju Istre i Dalmacije tadaš­njoj Jugoslaviji. Potomci nje­go­vih izvor­nih žite­lja su i dan danas rasu­ti po svi­je­tu, to je činje­ni­ca koju se tre­ba pam­ti­ti. Pretvorivši ga u likov­nu i glaz­be­nu kolo­ni­ju, Grožnjan ne samo da je spa­šen od nes­ta­ja­nja, nego se ovo nekad nepoz­na­to mjes­taš­ce na bre­žulj­ku u gor­njoj Bujštini, pozi­ci­oni­ra­lo na svjet­skoj umjet­nič­koj kar­ti, a sva­ke ga godi­ne posje­ću­ju broj­ni umjet­ni­ci i turis­ti iz cije­log svi­je­ta. Ovaj sred­njo­vje­kov­ni gra­dić koji ima izra­že­nu arhi­tek­ton­sku lje­po­tu, pos­tao je grad umjet­ni­ka na ini­ci­ja­ti­vu zagre­bač­kog kipa­ra Aleksandra Rukavine koji je na podru­čju Bujštine radio i stva­rao od 1962. sve do smr­ti 1985. godi­ne. Osim Rukavine koji je imao vizi­ju i utje­caj koji su omo­gu­ći­li ostva­re­nje ovog jedins­tve­nog pro­jek­ta koji još uvi­jek tra­je, važ­nu je ulo­gu odi­grao i tadaš­nji pred­sjed­nik opći­ne Lino Gorjan.

 

Od pre­ko pet sto­ti­na izlož­bi koje su upri­li­če­ne u gra­du umjet­ni­ka, sto­ti­njak je sakup­lje­no u ovoj mono­gra­fi­ji. Važan dopri­nos mono­gra­fi­ji je dao i sli­kar Rok Zelenko iz vlas­ti­te i obi­telj­ske zbir­ke foto­gra­fi­ja, te dru­gim dra­go­cje­nim doku­men­tar­nim mate­ri­ja­lom nes­luž­be­no pri­kup­lje­nim tokom godi­na rada u gra­du umjet­ni­ka. Jedan od pro­ble­ma današ­nji­ce koji se poja­vio u Grožnjanu je i porast cije­na nekret­ni­na, te izgrad­nja apart­ma­na koji naru­ša­va­ju nje­gov ori­gi­na­lan štih. Kako je naveo načel­nik Stocovaz, jed­na opas­nost za kul­tur­nu sce­nu Grožnjana je gene­ra­cij­ski diskon­ti­nu­itet odnos­no činje­ni­ca da dje­ca umjet­ni­ka ne sli­je­de sto­pe svo­jih rodi­te­lja, što dovo­di do zatva­ra­nja poje­di­nih gale­ri­ja a dru­ga je pre­tva­ra­nje umjet­nič­kih gale­ri­ja u trgo­vi­ne koje pre­pro­da­ju suve­ni­re. Stocovaz je nada­lje naveo da je rad na ovoj mono­gra­fi­ji tra­jao ukup­no tri godi­ne i da je dovr­še­no na 25. izda­nju likov­ne nagra­de Ex-tem­po­re, naj­a­viv­ši za slje­de­ću godi­nu i engle­sko izdanje.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR