Otvorena izložba „Demokracija“ Marka Vojnića Gina u Dnevnom boravku DC‑a Rojc

21.01.2019.

Prodaje se anarhija…

• U opu­šte­noj atmo­sfe­ri Dnevnog borav­ka, bez uvod­nog izla­ga­nja, otvo­re­na je proš­log pet­ka u Društvenom cen­tru Rojc izlož­ba readyma­de obje­ka­ta pod nas­lo­vom „Demokracija“. Autor, afir­mi­ra­ni pul­ski umjet­nik Marko Vojnić Gin, kroz nju pro­pi­tu­je vri­je­me u kojem se nala­zi­mo, struk­tu­ru sva­kod­ne­vi­ce i nači­ne kako je lju­di per­ci­pi­ra­ju, uz izra­zi­ti skep­ti­ci­zam pre­ma poj­mu demo­kra­ci­je i nje­nim mani­fes­ta­ci­ja­ma i inter­pre­ta­ci­ja­ma u današ­njem svijetu.

Kao moto izlož­be Gin je oda­brao citat Louis-Ferdinanda Célinea o život­nom puto­va­nju: “Ovo naše puto­va­nje je pot­pu­no izmiš­lje­no. U tome je nje­go­va sna­ga. Ono ide od živo­ta do smr­ti. Ljudi, živo­ti­nje, gra­do­vi i stva­ri, sve je izmiš­lje­no. To je roman, samo fik­tiv­na pri­po­vi­jest. Uostalom, svi mogu uči­ni­ti to isto. Dovoljno je zak­lo­pi­ti oči. Ono vodi onkraj živo­ta”. Slično tak­vom poima­nju živo­ta i ovaj ready made pos­tav može se na prvi pogled čini­ti oskud­nim i zbu­nju­ju­će nera­zum­lji­vim, no „zatvo­ri­mo li oči“ nad sva­kim izlo­škom, poja­vit će se aso­ci­ja­ci­je, pita­nja, dile­me, možda i pone­ki odgo­vor. Tu su, uz osta­lo, tran­s­pa­ren­ti s nekog pro­s­vje­da nemar­no poraz­ba­ca­ni po žutom kauču, zatim veli­ki crni tran­s­pa­rent s poru­kom (na engle­skom) „Mase su odlu­ču­ju­ća sila u sva­koj druš­tve­noj pro­mje­ni“, pro­vo­ka­tiv­ni cita­ti i nas­lo­vi knji­ga mno­gih auto­ra, knji­ga Antonia Gramschia “Problemi revo­lu­ci­je“ i kaze­ta KUD‑a Idijoti “Bolivia R’n’R” zajed­no poput nekih drev­nih arte­fa­ka­ta usprav­no pos­tav­lje­ne u osta­klje­ni muzej­ski pos­ta­ment, kar­ta svi­je­ta pre­ko koje je bije­lom far­bom ispi­sa­no „Stranieri ovunque“ i dr.

Zanimljiv je i nat­pis „Anarchy for sale“, pod kojim sto­ji svje­tlos­na rek­la­ma s nat­pi­som „Bedtime for demo­cracy“, što je zapra­vo nas­lov jed­nog od albu­ma Dead Kennediesa. Na nje­mu je i stvar „Anarchy for sale“, o našem svi­je­tu u kojem je sve i svat­ko, pa tako i anar­hi­ja i svi mi, tek potroš­na roba na rasprodaji.

Svi su rado­vi dio Ginove osob­ne memo­ra­bi­li­je, dra­ge uspo­me­ne osvje­do­če­nog akti­vis­ta koji se i kroz umjet­nič­ki rad refe­ri­ra na suvre­me­ni tre­nu­tak u kojem je sve više neza­do­volj­stva, o čemu svje­do­če i nedav­ni pul­ski pro­s­vje­di ulja­ni­ko­va­ca i oni pro­tiv kon­cen­si­oni­ra­nja pla­ža, kao i sve učes­ta­li­ji nemi­ri na uli­ca­ma diljem svi­je­ta. Svoju akti­vis­tič­ku stra­nu i potre­bu da i kroz umjet­nost pro­go­vo­ri o stva­ri­ma koje ga uzne­mi­ru­ju Vojnić objaš­nja­va:  „I ja sam dio te „rulje“ koja izla­zi na uli­ce, zato se i usu­đu­jem o tome govo­ri­ti i kroz umjet­nost. Znam, naža­lost, jako puno umjet­ni­ka koji se bave anga­ži­ra­nom umjet­noš­ću, ali ako autor sam nije akti­van, taj je rad lažan iako mu rado­vi mogu biti estet­ski zanimljivi.“

Gin zago­va­ra indi­vi­du­ali­zam koji ne isklju­ču­je surad­nju, ali nagla­ša­va da ne vje­ru­je u demo­kra­ci­ju, jer „Stalno nešto pro­s­vje­du­je­mo, stal­no se nešto buni­mo, ali po meni ne pos­ti­že se puno jer demo­kra­ci­ja je jed­na veli­ka laž. Obećava se, pred­la­že se sva­šta, pogo­to­vo u pre­diz­bor­no vri­je­me, a nakon toga poli­ti­ča­ri zasjed­nu u fote­lje i rade nešto dru­go. Što je zapra­vo demo­kra­ci­ja? Što ne valja s pos­to­je­ćim ure­đe­njem, kad su lju­di na uli­ci toli­ko neza­do­volj­ni? U kak­vom druš­tve­nom poli­tič­kom kon­tek­s­tu zapra­vo živi­mo? Pa sad to uspo­re­di­te s poj­mom demo­kra­ci­ja! Svakodnevica je puna kon­tra­dik­ci­ja i para­dok­sa, nisam sigu­ran je li uop­će zdra­vo to pre­is­pi­ti­va­ti i mogu li se i ovi rado­vi uop­će sma­tra­ti umjet­noš­ću? Današnje sta­nje “demo­kra­ci­je” po mom miš­lje­nju gene­ri­ra snaž­nu dozu domo­ljub­lja, na što mogu odgo­vo­ri­ti cita­tom Emme Goldman: „Domoljublje je praz­no­vje­rje koje čovje­ku odu­zi­ma samo­po­što­va­nje i dos­to­jans­tvo, a pove­ća­va nje­go­vu aro­gan­ci­ju i samo­ljub­lje.“ Često se u mojim rado­vi­ma pojav­lju­ju soci­jal­na ili egzis­ten­ci­jal­na pita­nja. Često nagla­ša­vam revol­ti­ra­nost pos­to­je­ćim sta­njem u druš­tvu i želju za pro­mje­nom. Na ovoj izlož­bi pred­stav­lje­ni su rado­vi koji su nas­ta­li kao osje­ćaj nemo­ći spram poli­ti­ke kas­nog kapi­ta­liz­ma, a refe­ri­ra­ju se na kon­kret­ne doga­đa­je, na lokal­noj ali i na glo­bal­noj razini.“

Upitan sma­tra li sebe anar­his­tom, Vojnić je odgo­vo­rio: „Ne znam, ali sva­ka­ko mi je anar­hi­zam priv­lač­ni­ji od svih osta­lih poli­tič­kih filo­zo­fi­ja, jer na raz­li­či­te nači­ne prak­ti­ci­ra surad­nju i soli­dar­nost. Znali su mi doba­ci­ti “nisi ti anar­hist” ili “ako jesi, baci osob­nu i odi u šumu” i slič­ne komen­ta­re, tj. pre­dra­su­de. Postoji cije­li niz ste­re­oti­pa o anar­hiz­mu koji s nji­me nema­ju nikak­ve veze. Anarhizam nije nasi­lje. Za mene je nasi­lje demo­kra­ci­ja bazi­ra­na na naci­onal­nom iden­ti­te­tu, čiji su nus­pro­izvo­di strah i ropstvo.“

Nakon otvo­re­nja usli­je­dio je after-par­ty u Karlobaru, uz Rafiki Selectora i Foreigners Everywhere. Manje je poz­na­to da se iza poto­njeg nas­lo­va kri­je ponov­no Marko Vojnić Gin, ovaj put u ulo­zi DJ‑a s ori­gi­nal­nim spo­jem anar­his­tič­kih poru­ka dub,reggae i punk ben­do­va poput Bad Brains, The Clash, Bob Marleya i sl.

Tekst i foto­gra­fi­je Daniela KNAPIĆ